Petar Lukovic-SHOPPING-NOSTALGIJA
Jos pre tri godine,ovdasnje samousluge bile su matematicki dokaz da nesto kao Jugoslavija,podvucena
zutim,ipak postoji;slovenacki rezanci naslanjali su se na hrvatske supe;makedonska i srpska vina zajednicki su stajala ponosno na braniku alkoholizma;so iz Tuzle udvarala se"Vegeti";mleko i mlijeko,
bez masti i separatizma,delili su isti magacinski prostor;sampon"Simbi"kupovale su prelepe devojcice,
ne razmisljajuci o zaverenickoj hrvatskoj peni;bitka izmedju"Knjaza Milosa"i"Radenske"izgledala je kao vest marketinski stos,kraljevacki kajmak hrabro se nosio sa zagrebackim vrhnjem,a politicko bratstvo-jedinstvo konzervirano je u sardinama iz Rovinja,pod idilicnim naslovom"Beograd".
Tri rata docnije,podelili smo sve sto se podeliti moglo;svaki je sir otisao na svoju stranu,svaka je pasteta dobila drzavni grb,svaki listic origana deklaraciju o nacionalnom podrijetlu."Pekabela"je na dezert-prostorima nove Hrvatske proglasena okupatorskim sladoledom;"Podravkine"supe sa knedlama osudjene su u Srbiji na strogu robiju;makednonsko crno"T`ga za jug"ukopalo se na jugu i ne mrda na sever;"Krasov"cokoladni"Kolombo"odustao je od otkrivanja crnogorskih potrosaca;elektricni sporet"Sloboda"iz Cacka,na zapadu nekadasnje otadzbine danas se voli koliko i nagazna mina;licno vlasnistvo miksera"Gorenje"u delovima najsvezije Jugoslavije gotovo da je krivicno delo;moguce uzivanje srpskog potrosaca u hrvatskoj genocidnoj torti"Ledolina"savrsen je razlog za spijunsku optuznicu,bas kao sto su instant-pogacice sa cvarcima(sa cirilicnim natpisom)u posedu hrvatskog konzumenta eklatantan dokaz bliske saradnje sa jugo-cetnicima ili jugo-nostalgicarima,izmedju kojih,razume se,nema nikakve razlike.
Sasvim iznenada,januara 1993.,ulazak u ljubljansku samouslugu"Maxi market"izgleda kao povratak u zaboravljenu proslost;slovenacki rezanci i dalje se naslanjaju na hrvatske supe;dobrocudni dzin sa
"Evinih"sardina jos na mornarsku majicu nije okacio sahovnicu,sto ne znaci da nece;"Laski rizling"i
"Beli pinot"(suho;briski vinorodni okolis;proizvedeno in polnjeno v KZ Goriska brda),nesto usamljeniji nego obicno,nemaju konkurenciju u"Banatskom"ili"Zupskom rizlingu":nema"Carice Milice",zaturio se negde"Car Lazar".
Sa jedne od polica masu mi"Palomine"maramice;haluciniram da me prepoznaju"Fructal"sokovi,cujem kako sumi"Bibita"(orange/lemon),debele kranjske kobasice pozivaju da ih pomirisem,kraski vrat-alpski hladno,ali jos srdacno tvrdi da se nije promenio,"Maggi"kocke za juhu i"Podravkin"paradajz iz plave tube objasnjavaju da nista nisu skrivili,cak i"Simbi"(u nekoliko samponskih varijanti)pita za one crnokose devojcice,gde li su,sta rade.To se i ja pitam,odgovaram glasno.Majonez"Tommy"interesuje se za zdravlje zrenjaninskog"Dijamanta"i vrsackog"Vitala";iz niotkuda se pojavljuje"Zvijezda"margarin,
tik uz kilogram soli iz Tuzle,koja,po starinski,zdravo curi iz plave kartonske kutije,sa datumom proizvodnje:februar 1992.
Tumaram samouslugom i nalecem na veliki frizider PKB;neko se potrudio da izbrise slova,ali je PKB neunistiv-ostala je nalepnica da prkosi nemackim i austrijskim gotovim jelima koja se baskare u onim prostorima gde su bili naslagani sladoledi,pastete,zamrznuto povrce ili maline koje su mirisale na Sumadiju.
Korpa mi je puna,ne znam sta sam,skroz osamucen,kupio.Tek u autobusu otkrivam da nisam zaboravio bucino ulje.
Nikad ga nisam voleo,ali sta mari.
Samo jednom se putuje u proslost.
|
