Ivan Sarcevic-VJERSKI FOLKLOR
U pocecima,jos 1933.,kad se zahuktavala nacisticka masinerija,dobar dio njemackih protestanata odmah se ukljucio u pokret nazvan Njemacki krscani(Deutsche Christen)da pomognu"plemenite"ciljeve svoga Fuhrera.Zamamnost ove organizacije gradila se,kao i Hitlerov projekt,na nepravdi koja je pocinjena Njemackoj poslije Prvoga svjetskog rata,ali s nedovoljno razumnosti i eticnosti o dosezima planova koje je Vodja spremao i sto ga je iz parola ugrozenosti pretvorilo u zavodnika(Verfuhrer)masa,uskrsitelja germanskog nepobjedivog duha,donositelja slobode i jednim od najvecih unesrecitelja covjecanstva.
Dodavanjem pridjeva njemacki imenici krscani nije oznacavalo tek priznanje inkulturacije krscanske vjere u njemacki prostor,mentalitet i duh.Bila je to ne samo formalna nego stvarna negacija onoga sto krscanstvo znaci.I to kobna dvostruka negacija:kako kroz gubitak autonomije,tako i pristajanjem uz zlocinacko iskljucivo arijevstvo.
Njemacki krscani zanijekali su ono sto krscanstvo po sebi jest-univerzalna ponuda smisla svim ljudima
bez obzira na rasu,narodnost,jezik i uvjerenja.
Druga negacija krscanstva jest zagovaranje povratka u pretkrscansko razdoblje sve do arijevstva,
velicanje tla,krvi i rase,svega onoga sto je germansko,a nijekanjem svega sto nije germansko,pa onda i samoga krscanstva.
Poznato nam je ovakvo ponasanje vjernika.Naime,djelujemo tako kao da nas velicanstvenost nasih vjerskih poruka,zapovijedi iz svetih knjiga,nisu stvarno ni dotaknule.Vjeru nosimo kao folklor,
ornament profita,i kad zatreba,duhovno zapaljivo sredstvo potpore u mrznji prema drugima.
Upravo je zato njemacki teolog Karl Barth i nazvao Njemacke krscane i sve njihove podrzavatelje novopoganima.Nacisticko novopoganstvo ici ce cak dotle da ce Hitler u svojoj do krvi katastrofalnoj nebulozi traziti od svoga generala Wolfa da zauzme Vatikan,papu preseli u neku od susjednih zemalja koju kontrolira,te da isprazni vatikanske muzeje i arhive jer se u njima kriju neizmjerno vrijedni dokumenti o pretkrscanskoj povijesti Njemacke,o germanskoj vjeri,dakle o pravoj vjeri.
Srecom,protiv tog svodjenja svega na novo barbarstvo,protiv toga vracanja u opasnu mitologizaciju
povijesti do vremena nepostojanja,protiv postavljanja nacije i vodje na mjesto vjere i Boga,uz spomenutoga Bartha,dio katolika,ustao je iste godine i jedan drugi pokret,poznat kao Crkva priznavalaca(Bekennende Kirche).Svoje protivljenje izrekli su u poznatoj Barmerskoj teoloskoj izjavi.
Nije to bila tek verbalna izjava o pomirenju i ljubavi prema drugima,cega su nam pune usi,jer mnogi su njezini clanovi izgubili radna mjesta,prognani iz zemlje,skoncali u koncetracijskim logorima.Ista ce Crkva
priznavalaca na zavrsetku rata(1945)opet se javiti izjavom kajanja-Priznanje krivnje(Schuldbekenntnis)
Njemacki protestanti,koji su mahom stali uz Hitlera,cija se Crkva unutarnje suceljavala i dijelila,koju je vlast i moc potkupljivo nastojala upregnuti u projekt Njemacka iznad svega,ipak nije sva oboljela.
Crkva priznavalaca bila je manjina,optuzivana za rusenje i crkvenog i narodnog jedinstva,sacuvala je ne samo obraz nego i mnoge koji nisu bili ni Nijemci ni krscani.Bas krscanski!
KRIJE LI SE OPASNOST U DODAVANJU PRIDJEVA NJEMACKI,SRPSKI,HRVATSKI,BOSNJACKI,
BOSANSKI,ILI JE SVE U SADRZAJU I CILJU PRIDJEVA?IMA LI U NJEMU MJESTA ZA DRUGE?
("Oslobodjenje")
|
