Gojko Beric-NACIONALNO PITANJE
U Dejtonu su mirovni pregovori trajali dvadeset dana.I rat je stao.Pregovori u kojima ovdasnji narodni deputati sjede na jednoj strani zacaranog stola,a njihovi inozemni nadzornici na drugoj,i koji su trebali dovesti do uspostave drzave kakvu imaju i ostale evropske zemlje,traju vec deset godina.Nesto tu,dakle,ne valja:ili su pregovaraci-a smjenjivali su se cijeli timovi-bili mentalno ispod razine svoje zadace,ili su pregovaracki ciljevi tesko ostvarivi.Bilo kako bilo,jedan vremenski solidan period nase istorije procerdan je kao da je rijec o Alajbegovoj slami.Nema tog krivca koji bi mogao platiti toliku stetu,naprosto zato sto je ona nenadoknadiva.
Sto je to sto,konkretno,pregovore o ustavnim promjenama cini tako komplikovanim,teskim i traljavim,
a na kraju i tako neozbiljnim?Glavni uzrok je kontinuirana nacionalisticka opstrukcija,dovedena do inata.Posto komunizam,kako se tvrdi,nije rijesio nacionalno pitanje Srba,Hrvata i Bosnjaka,ono je nakon prvih parlamentarnih izbora,voljom novih vodja,dospjelo u centar nase politicke galaksije.Od pobjednickog zanosa nacionalnih stranaka i njihove"antikomunisticke koalicije",preko vezivanja zastava i ratnog sukoba,pa sve do danasnjih dana,iskopani etnicki rovovi ostali su u funkciji.Iz tih se rovova puca na sve sto navodno ugrozava interese ili etnicko-vjerski identitet ovog ili onog naroda.Zanimljivo je pritom da najvise municije trosi Republika Srpska,tvorevina u kojoj zive samo Srbi i u kojoj je,
prema tome,nacionalno pitanje rijeseno samo po sebi.
Americka diplomatska svita predvodjena Ricardom Holbrukom,koja je u Dejtonu danonocno bila nagnuta nad mapama Bosne i Hercegovine,rjesavala je samo jedan veliki rebus:kako teritorijalno razdvojiti Srbe,Bosnjake i Hrvate?I cim su rjesenje tog rebusa,iznudjeno topovima i masovnim zlocinima,potpisali Milosevic,Tudjman i Izetbegovic,predsjednik Klinton je objavio svijetu da je rat u Bosni i Hercegovini zavrsen.Ako su,dakle,balkanski lideri pitanje etnickih kolektiviteta nametnuli kao pitanje zivota i smrti,posve je logicno da ono i u tekstu Dejtonskog sporazuma dobije primat.Sudbina gradjanina,pojedinca cija univerzalna prava ne bi smjela zavisiti ni od vjere ni od nacije,nikoga od njih nije interesovala.
A KAD SE U NECEM PRESOLI,KAO STO JE TO UCINJENO UGRADJIVANJEM GOMILE OSIGURACA ZA TOBOZNJU ZASTITU"NARODNIH PRAVA"I ZAPOSTAVLJANJEM PRAVA INDIVIDUE-STO JE SUPROTNO NACELIMA AMERICKOG DRUSTVA-ONDA SU LJUDSKE SLOBODE,U NAJMANJU RUKU,OGRANICENE.
TIME JE U DEJTONU SPRAVLJENA VITAMINSKA HRANA ZA SRPSKI I HRVATSKI SEPARATIZAM.
METASTAZIRANJE ETNICKOG SEGREGACIONIZMA,POCEV OD DJECIJIH VRTICA,POSTALO JE ZAKONOMJERNO.OSNOVNU SKOLU U PROZORU ZAJEDNO POHADJAJU HRVATSKA I BOSNJACKA DJECA.ODNOSI MEDJU NJIMA SU TAKVI DA JE NEDAVNO,NAKON UCESTALIH TUCA,JEDNE OD DRUGIH MORALA DA STITI POLICIJA.GLAVNI KRIVCI ZA TO SU RODITELJI I NASTAVNICI.ALI,STA SE TU MOZE.I NJIMA VALJA ZIVJETI,A ZIVJETI JE TESKO AKO NE LJUBIS RUKU SVOJIM STRANACKIM I PLEMENSKIM POGLAVICAMA.
Svoje najvece promasaje Dejtonski je sporazum,dakle,ispoljio u odredbama u kojima je akumulirano najvise diplomatske energije,i koje su postale generator kontinuiranih etnickih tenzija i sporenja.
Bosnjaci i Hrvati osjecaju se prevarenim,pri cemu svako ima svoje argumente.Tacka na kojoj se njihove frustracije ukrstavaju jeste etnicki ekskluzivitet Republike Srpske,ekstremna privilegija koju druga dva naroda nemaju.Stepen etnicke mobilnosti naglo je povecan u finisu pregovora o ustavnim promjenama.Hrvatski blok u BiH oglasio se tim povodom dramaticno intoniranim priopcenjem za javnost.Njime se lider HDZ-a,ali i ostali pregovaraci iz Hejzovog tima upozoravaju da,prije nego sto ista potpisu,"dobro promisle i prosude ide li to u prilog opstanku hrvatskog naroda u BiH ili ga se stavlja u dvojbu da bira izmedju asimilacije ili iseljenja".
Tesko da je iko odusevljen predlozenim ustavnim rjesenjima,iako i takva predstavljaju odredjen napredak u stabilizaciji sadasnje krhke drzave.Ali,ko bi to Hrvate mogao asimilirati?
MILORAD DODIK,TRENUTNO NAJGRLATIJI CUVAR REPUBLIKE SRPSKE I NJENIH TEKOVINA,TVRDI KAKO JE STRAH GLAVNI RAZLOG STO SRBI NE ZELE NI DA CUJU ZA BILO KAKAV RAZGOVOR KOJIM BI SE DOVODIO U PITANJE OPSTANAK TOG ENTITETA.STRAH OD KOGA I OD CEGA?KAD SU UBIJAJUCI,SILUJUCI,PLJACKAJUCI,PALECI DZAMIJE I KATOLICKE CRKVE RAZGONILI SVE ZIVO I MRTVO OKO SEBE,SRBI,KOLIKO JE POZNATO,NISU PATILI NI OD KAKVOG STRAHA.
Ne zbunjuje me nacionalno pitanje samo po sebi,iako normalne ljude od te muke odavno boli glava.O nacionalnom pitanju na ovim prostorima slusam otkako znam za sebe.Zbunjuje me cinjenica da ono-u interpretaciji postkomunistickih nacionalista-postaje nerjesivo.To je najveci,porazavajuci paradoks
petnaestogodisnje dominacije nacionalnih stranaka.Pa bar bi te stranke,vec po svom navodnom opredjeljenju,morale imati maksimum medjusobnog razumijevanja kad je rijec o nacionalnim pravima:
em su nacionalne,em su demokratske.
15.decembar 2005.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
|
