Slavenka Drakulic-KAO DA ME NEMA
Stockholm,Karolinska bolnica,noc 27/28.ozujka 1993.
...Ponovo sanja poznati san.Hoda po gradu,to je neki veliki grad,vidi mnostvo automobila,vrevu na ulicama.Kao da je neki praznik i ljudi secu i razgledavaju izloge.U gomili ona prepozanije lice muskarca.I on hoda od izloga do izloga,mirno,opusteno,s rukama u dzepovima.Ljeto je i odijeven je u svijetloplave hlace i bijelu kosulju.S.mu polako prilazi,u ruci drzi noz.Pripremljena je za taj susret,ocekuje ga.Noz nosi uz ruku,tako da ga prolaznici ne opaze.Priblizava mu se,ide prema njemu ubrzanim koracima.Mora paziti da joj ne zamakne medju ljude,ili da se ne okrene i ne prepozna je.Da netko ne vidi noz u njenoj ruci u trenutku kada ga podigne.Da ga ne upozori.Da ne vikne prerano,ili je ne zaustavi,misleci da je opasna ludjakinja.
Ne boji se.Osluskuje sum vlastite krvi.Osjeca gipkost misica.Ne cuje zvukove oko sebe.Usmjerena je na ono sto ce se dogoditi sada,neizbjezno.Blizu mu je,sasvim blizu:sada ce,evo,pravda biti zadovoljena!Ona
ce se osvetiti!Vec je obuhvaca slast te osvete,neka lagana opijenost vlastitom snagom,kao da joj je vec i sama namjera dovoljna da to osjeti.
Sada je posve blizu.Muskarac stoji i gleda u izlog s kamerama.Desnom rukom zabija mu noz u trbuh.Kao
i uvijek u snu,cudi se da noz ulazi u tkivo brzo i bez otpora.On se okrece i gleda je sirom otvorenih ociju.Naslanja se rukom na staklo i ruka mu lagano klizi prema dolje ostavljajuci krvav trag.Ona se osvrce,boji se da ce prolaznici zamijetiti da se nesto dogadja.Ali cini se da nitko ne obraca paznju na njih.On sada rukama pridrzava trbuh,malo tetura kao da ce pasti,ali ipak se drzi na nogama.Na bijeloj kosulji pojavljuje se tamnocrvena mrlja koja se brzo siri.S.se odmice.Tada u njegovim ocima vidi cudjenje.Zna da je muskarac ne prepoznaje.Ne sjeca se tko je ona.Njena osveta postaje besmislena.S.
stoji kraj njega na plocniku i place.
Budi se.Ocaj da je taj muskarac nije prepoznao jos je tu,u njoj,sjedi joj u grudima,nacas brisuci razliku izmedju sna i jave.Gleda svoju ruku i pita se bi li stvarno imala snage zadati taj udarac.Tada odjednom razumije san koji se ponavlja i zasto se ponavlja:ako je on zaboravio nju,svoju zrtvu,ona je ta koja ne smije zaboraviti niti njega niti svoju proslost.KRVNICIMA TREBA ZABORAV,ALI IM GA ZRTVE NE SMIJU DATI.
Spava mirno jos neko vrijeme.
To se dogadja pred jutro.Mali je uznemiren,pocinje plakati.Najprije tiho,zatim sve glasnije.S.se boji da ce njegov plac probuditi Maj i Britt.Uzima ga iz krevetica u narucje da ga umiri.Mali i dalje place.S.otkopcava spavacicu.Mlijeko curi.Stavlja bradavicu djecaku u usta.On gladno sise.S.osjeca kako se njegovo malo tijelo sasvim opusta.Cvrsto ga privija k sebi dok joj suze teku niz lice,niz vrat,niz grudi.
|
