Edo Maajka-RECITACIJA
Veceras je u gradu tuga,veceras caruje bog
svi ga zazivaju al niko ne zna gdje je bog u gradu
njih par manijaka se smije al vecina ih veceras place
ispuzale male zmije pretvorile se u koljace
mrtva tijela velika,srednja i mala
moja rijeka je crvena i guta ih Sava
mada ne bi htjela
guta one koji su nju gutali
sto su se smijali,volili dok su se u njoj kupali
muka je rijeci vidi se po pjeni sto ju na obalu izbacuje
al ne moze da izbaci sta zmija u nju ubaci
u pomoc stizu oblaci
salju kisu da spasi rijeku crvene krvave fleke da lakse oteku
tuzna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena
treba skoljku za smirenje
treba neko objasnjenje
treba joj zraka
od tuge se gusi
najradije bi na povrsinu pa nek umre i nek se isusi
zove svoje podanike,zove savske somove
daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove
da se tijela pokopaju najdublje sto se moze
i to na uscu kod Dunava tamo gdje je ona duboka uvala
i tako somovi tijela vuku
pozvali su i veliku stuku da tjera druge ribe s puta
ko nece se sklonit stuka ga proguta
a na uscu za to vrijeme po naredbi sirene
ribe napravise grobnicu za nevinu savsku djecu
tijela su pokopana
sad je red na Dunavu
da u Crno more odnese fleku crvenu
|
