Rusmir Mahmutcehajic-KRSCANSTVO-2
...Za Akvinskog je drzava smisao zivota pronadjen na osnovi javnog diskursa.Ona odrazava covjekovu racionalnu prirodu i politicki poredak kao njenu posljedicu.Drzava kao RES PUBLICA priskrbljuje ljudima nalazenje prolaznih i postizanje opcih potreba.Covjekova prirodna sposobnost,
koja ukljucuje pocela cudorednosti,posljedica je covjekove slicnosti Bogu.Racionalnost prebiva,prema Akvinskom,u samoj jezgri ljudskosti.A priroda covjeka vodi prevazilazenju sebicnosti u drustvu i uredjenju drustva u politicki poredak.Civilni zakoni svake nacije moraju biti u skladu s prirodnim zakonima.U slucaju razilazenja krscanskih nacija u prakticnim primjenama tih visih prirodnih zakona,mora-prema Akvinskom-postojati jedan visi autoritativni nadnacionalni tumac koji se nikad izravno ne mijesa u poslove drzave,ali koji u izuzetnim prilikama moze i mora autoritativno presuditi,razrjesujuci spor u duhu pravde.Akvinski je cvrsto vjerovao da ce se u odnosima krscanskih nacija uzdici i prihvatiti neprikosnovenost autoriteta rimskog pape.On kaze:"Da bi duhovno bilo odvojeno od prolaznog,
upravljanje ovog kraljevstva povjereno je,ne ovozemaljskim kraljevima,vec svecenicima,a prije svega najvisem medju njima,nasljedniku svetog Petra,vikaru Kristovom,rimskom papi,kojem svi kraljevi moraju biti potcinjeni,upravo onako kako su potcinjeni Isusu,Gospodinu nasem."
I upravo onda kada je Akvinski nudio takvo vidjenje drzavnog i medjudrzavnog poretka,tokovi historije ponijeli su krscanski Zapad u posve drugacijem smjeru.Neposredna buducnost nije pripadala nikakvoj ujedinjenoj krscanskoj imperiji vec naprotiv-posebnim nacionalnim drzavama.Osjecanje pripadanja naciji postalo je odlucnije od ostalih pripadanja.Ljudi su se u svojim nadanjima okretali onom miru koji im je mogla priskrbiti njihova nacionalna vojska,a ne rimskom papi.Ali krscanstvo je imalo odlucnu ulogu u razvoju novovjekog liberalizma i demokracije u cemu mnogi mislioci vide univerzalno udovoljenje svih ljudskih zudnji.Slijedeci Hegelovu dijalektiku borbe za priznanje,dokazivo je da moguca sloboda roba ima veci historijski znacaj od svake postojece slobode gospodara.
Najvaznija"ropska"ideologija,koja vodi ozbiljenju drustva osnovanog na slobodi i jednakosti ovdje na Zemlji,jest krscanstvo-potpuna religija.Izravnu uzajamnost izmedju nastanka zapadnjacke liberalne
demokracije i krscanstva potvrdjuju uz Hegela i F.Nietzsche i M.Weber.Zamisao slobode primila je,
smatra Hegel,potpun iskaz u krscanstvu,buduci da je ono uspostavilo pocelo opce jednakosti svih ljudi
pred Bogom,s obzirom na njihovu sposobnost i slobodu da izaberu izmedju pravog i krivog.Krscanska sloboda je unutarnja sloboda duha,a ne tijela.Svi ljudi stvoreni su jednaki,buduci da im je Bog darovao
neotudjiva prava.Time su robu obznanjeni sloboda i mogucnost ljudskog dostojanstva.Krscanstvo ne postavlja,medjutim,ozbiljenje ljudske slobode u ovaj svijet.Ono je moguce samo u kraljevstvu Bozijem.Sa stanovista liberalizma,takvom zamisli slobode nije priskrbljen put njezinih obistinjenja u ovome svijetu.Prema Hegelu,dosezanje takvog cilja zahtijeva sekularizaciju krscanstva ili,drukcije receno,prijenos krscanske zamisli o slobodi u ovo vrijeme i ovaj prostor.
Francuska revolucija je,kako smatra Hegel,usadila u zbiljski svijet krscansko vidjenje drustva slobode i jednakosti.Zato je savremena liberalna drzava upravo ozbiljenje krscanske zamisli slobode i opce jednakosti ljudi u ovome svijetu.
Uocimo u ocrtanim krscanskim razumijevanjima odnosa nacionalnog i transnacionalnog prepoznatljiva pocela novovjekih politickih odnosa na Balkanu.Katolicka crkva zadrzava svoju neovisnost o ozbiljenju nacrta nacionalnih suverenosti koji se ostvaruju kroz nacrte stvaranja i sirenja nacionalnih drzava.Ona redovito sudjeluje u oblikovanju i provodjenju nacionalnih nacrta katolickih nacija,ali nikako nije puko sredstvo u rukama drzave.Nerijetko je drzava potcinjena utjecaju Katolicke crkve na svoju politiku.To je vidljiva razlika u odnosu na pravoslavne crkve,koje su uvijek sredstvo nacionalne politike i uvijek potcinjene njoj.Katolicka crkva zadrzava svoju transnacionalnu narav,podupiruci svoje ciljeve u nacionalnim nacrtima,a pravoslavna svoju transnacionalnost izvodi iz pukog sluzenja nacionalnim nacrtima.
Buduci da je razumijevanje povijesti u krscanstvu svih sljedbi linijsko,ne moze biti od Boga objavljenih istina nakon Krista.A to znaci da krscanstvo u svim svojim sljedbama ne prihvaca istinitost islama.
Zato ga kao zbilju mora objasnjavati,a kao duhovnu istinu poricati.
(Rusmir Mahmutcehajic-"DOBRA BOSNA")
|
