Gojko Beric-PATRIJARH U SARAJEVU
Teorija pomirenja i oprosta,a bogami i zaborava,pocinje se-vidim-ostvarivati.A gdje bi drugo nego u Sarajevu!Eto,krajem prosle nedjelje U GOSTIMA NAM JE BIO NAS STARI POZNANIK SA ARTILJERIJSKIH POLOZAJA OKO GRADA,SRPSKI PATRIJARH PAVLE.Patrijarh je sluzio liturgiju na sahrani posmrtnih ostataka mitropolita Vladislava u Sabornoj crkvi.Poglavaru Srpske pravoslavne crkve nije,izgleda,bilo ni do kakvog suvisnog zadrzavanja u Sarajevu.Meni je,sudeci prema televizijskoj slici,izgledao kao covjek kome je umro rodjak u nekoj dubokoj provinciji i koji zeli da se sa pogreba sto prije vrati kuci.
Posljednja zelja mitropolita dabrobosanskog Vladislava,Bosanca,koji je prije deset godina umro u Valjevu,bila je da ga sahrane u ovoj sarajevskoj crkvi.POKOJNIK JE TIME STAVIO PATRIJARHA NA MUKE:ZAR BAS MORA ICI U MRSKO MUSLIMANSKO SARAJEVO,KOJE NIJE PRISTALO DA UMRE I POSTANE EKSKLUZIVNO SRPSKO?
Zato je patrijarh svoju posjetu proglasio privatnom.Njen privatni karakter,dakle,lisava patrijarha obaveze da u Sarajevu kaze ista o zrtvama srpskih zlocina,obaveze za koju svi mi naivno vjerujemo da ce koliko danas biti ispunjena.Jer,ako to nece uciniti ostarjeli patrijarh,ko ce,i ako nece sada,na kraju svog ovozemaljskog puta-kada ce?Umjesto toga,krhki starcic dosao je tiho,obavio svoju profesionalnu duznost,i tiho otisao.
Ocekivao sam da ce sarajevski dnevni listovi prepozanti u patrijarhu Pavlu COVJEKA KOME PRIPADAJU ZNACAJNE ZASLUGE ZA STRAHOTE PROTEKLOG RATA,i tim povodom mu posvetiti bar neku biljesku.
Nista od toga.Patrijarh smugnu kuci,a Sarajlije i ne stigose da se prisjete njegovog lika i djela.Je li zaborav vec naceo nase mozgove?
Kad kazem da je danasnji poglavar najvece Crkve na Balkanu nas stari poznanik sa artiljerijskih polozaja oko Sarajeva,time,naravno,ne zelim reci da je on potezao topovske konopce,mada ne iskljucujem mogucnost da ga je njegov sticenik,uniformisani Radovan Karadzic,i na to nagovarao:kad Srpska pravoslavna crkva toliko podrzava vojvodu Radovana,neka i Pavle ucini taj simbolican gest i posalje bar jednu granatu na dusmane opkoljene u dolini.
POZNATO JE,NAIME,DA JE PATRIJARH VOLIO ICI NA PALE,SUMSKU PRIJESTONICU BOSANSKIH SRBA I DA JE PRIDRZAVAO SLAVSKI KOLAC KOJI SU KARADZIC I GENERAL MLADIC LJUBILI,ALI U SARAJEVO NI ZA ZIVU GLAVU.Jednom je nekako dosao do Lukavice,kako bi se nazor sreo sa reisom Mustafom Cericem i kardinalom Vinkom Puljicem,ali je njihov trojni samit propao,jer reis,s pravom,nije
htio ici u Lukavicu,naprosto zato sto je Sarajevo bilo to koje je patilo pod cetnickom opsadom.A PATRIJARH JE OD SUOCENJA S TOM ISTINOM BJEZAO KAO VRAG OD TAMJANA.
Prostor mi ne dozvoljava da se detaljnije bavim likom i djelom srpskog patrijarha,askete koji je u osvit ratne zore izjavljivao da nikada nece pristati"na nekakvu veliku Srbiju ako to treba da se ostvari zlocinom."NEOSPORNO JE,MEDJUTIM,JEDNO:PATRIJARH PAVLE JE OD SAMOG POCETKA PODRZAVAO SLOBODANA MILOSEVICA U NJEGOVOJ ZLIKOVACKOJ AVANTURI,A KAD SE PRIKLONIO VLADIKAMA KOJI SU PROPAGIRALI VJERSKI SOVINIZAM,I SAM JE,HTIO-NE-HTIO,UPAO U DUHOVNI ZAGRLJAJ SA ZLOCINCIMA.
GLEDANO SA OVE NASE BOSANSKE STRANE,PATRIJARHOVI GRIJESI SU VELIKI.NIJE SE CUO NJEGOV GLAS OSUDE NAKON STO JE FOCA BILA RAZORENA,A NJENE DZAMIJE NESTALE U PLAMENU,NIJE SE NIJEDNOM CUO NJEGOV KRIK TOKOM HILJADUDNEVNE OPSADE SARAJEVA,KAO NI NAKON MASAKRA OSAM HILJADA BOSNJAKA U SREBRENICI.NA KRAJU JE I SAM STAVIO POTPIS ISPOD SRAMOTNOG APELA KOJIM JE GOMILA SRPSKIH PISACA,AKADEMIKA I CRKVENIH LJUDI ZAHTIJEVALA OD HASKOG TRIBUNALA DA POVUCE OPTUZNICU PROTIV RADOVANA KARADZICA,
VIDECI U OVOM RATNOM ZLOCINCU"OLICENJE DUHA SRPSKOG NARODA".PREVISE GRIJEHOVA ZA JEDNOG PATRIJARHA!
Sve u svemu,uloga patrijarha Pavla u stradanju,komadanju i unesrecivanju Bosne i Hercegovine-svejedno da li je promisljena ili nepromisljena-zasluzuje neporecivu osudu.I premda cesto govori o pokajanju i prastanju,on sam nema snage,a mozda ni volje za takav gest.Jednom sam napisao da je duznost patrijarha Pavla da,prije nego sto ode Bogu,skruseno kroci u Sarajevo i pokaje se pred Bogom i ljudima.
Ovo prvo je,eto,ucinio,pojavivsi se nekako iznenada,ali ovo drugo,nazalost,nije.
19.septembar 2002.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
|
