Sifra:"LIKIC"-"STO SE NATEZETE S NJIMA,STO IH NE KOLJETE?"
Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,
dadem u pisanoj formi.
Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida.
U Varesu su u prvoj godini agresije na Bosnu i Hercegovinu odnosi izmedju Bosnjaka i bosanskih Hrvata,bili podnosljivi sve do jeseni 1993.godine,kada je HVO u saradnji sa cetnicima Radovana Karadzica krenuo da presijece veze srednje Bosne sa podrucjem sjeveroistocne Bosne i Tuzle.To je bilo vrijeme otvorene saradnje Beograda i Zagreba protiv Armije Bosne i Hercegovine.
Vares je bio jedan od centara te saradnje i HVO je iznenada vrsio napade na Armiju i civile u bosnjackim selima.
Ujutro,23.X 1993.godine,u 5:30 sati,bojovnici HVO su u Varesu poceli upadati u stambene zgrade.
Zatvarali su stubisne ulaze i isli od vrata do vrata.Moja majka ih je vidjela kako se pripremaju ispod zgrade opcine.Bilo ih je oko pet stotina.Pred njima je stajao bojovnik,ZVONKO DUZNOVIC.Drzao im je nekakav vatren govor,koji smo trebali cuti i mi Bosnjaci,kako bismo njime sto vise bili zastraseni.Jedan od tih bojovnika HVO zaprijetio je mojoj majci uperenom puskom sa terase i trazio da mu otvori,da udje u stan.Neposredno iza toga zaculo se lupanje na vratima.Bojovnici HVO upadali su kao razjarena horda u ulaz nase zgrade.Vecer prije,nekakva starija lica,sa baterijama su isli od stana do stana i popisivali imena vlasnika stanova,kako bi sutra znali ko je ko u kojem stanu.
"STO SE NATEZETE S NJIMA,STO IH NE KOLJETE?"
Na vratima naseg stana su se pojavila trojica bojovnika HVO,sa uperenim puskama.Pitali su nas kako se zovemo.Pokusala sam da prikrijem ime i rekla sam svoj nadimak,Hida.Jedan bojovnik je mojoj majci stavio cijev puske u usta i trazio od nje pare...Uzeli su joj oko 300 maraka.Pojavio se i cetvrti bojovnik,govoreci:"STA SE NATEZETE S NJIMA,STO IH NE KOLJETE?"Sva cetvorica su bili maskirani i nikoga od njih nisam mogla prepoznati.
Izgledalo je da su se zadovoljili dobijenim,pa su krenuli ka drugom stanu.U medjuvremenu se zacula sirena upozorenja.Otisli smo svi u skoniste.Koliko se mogu prisjetiti,zadrzali smo se u sklonistu 2-3 sata,a onda su u skloniste usla trojica bojovnika.Nisu bili maskirani i nosili su bijele trake na lijevom ramenu.Pitali su me ko su u sklonistu Bosnjaci.Uz mene su bile jos tri starije zene.Htjela sam to da presutim,ali im je moja komsinica,Hrvatica,mimikom i pokretom ociju pokazala prema meni.Izveli su me i rekli da ih vodim u svoj stan.Morala sam pristati,jer su mi prijetili da ce me ubiti ako dam bilo kakav otpor.
Kada su me uveli u stan,pitali su me da li znam zasto su me doveli.Odgovorila sam pokretom glave da ne znam.Zahtijevali su mi da im pokazem drugu prostoriju u stanu.Shvatila sam tada njihove nakane i zakljucila da me zele napastvovati.
Bojovnik koji je nosio na glavi kapu,prisao mi je prvi.Tjerao me je da se skinem i da udjem u kupatilo.Bila sam sokirana i gotovo oduzeta od straha,skamenjena sam stajala pred njima i nisam imala snage ni da se pomjerim niti sam sa sebe mogla skinuti odjecu.On me je onda poceo nasilnicki skidati i cijepati moju garderobu...Skinuo mi je s vrata zlatnu ogrlicu koju je stavio u dzep.
"PREPOZNALA SAM LIKIC IVANA"
Kada me je skinuo golu,okrenuo se drugoj dvojici i rekao im da ce me on prvi povaliti u kadi.Uveo me je u kupatilo i naredio mi da legnem na mali tepih koji je bio postavljen na podne plocice pored kade.Lomila sam se u sebi da li da se opirem ili ne i zakljucila da sa trojicom zlikovaca,bojovnika HVO,
nemam nikakvih sansi,ukoliko bih se i pokusala opirati.Uzdala sam se da mi nece nanijeti teze tjelesne povrede,znajuci da mi cine najveci zlocin koji se moze nanijeti bespomocnoj zeni.Dok mi je prilazio,govorio mi je da se on vec odavno"napalio"na me i da mu se pruzila sansa.Svjetlo u kupatilu je bilo ugaseno i nisam ga mogla dobro vidjeti,ali sam uspjela da ga prepoznam po njegovom glasu i govoru.Prepoznala sam LIKIC IVANA koji je rodjen u Varesu i stalno zivio u njemu.
Pravila sam se da ga ne poznam jer bi mi sigurno bilo puno gore,ako bi on znao da sam ga prepoznala.
Dok me je silovao,trazio je da se vrtim pod njim i da sudjelujem govoreci mi:"Ako budes suradjivala,
samo cu te ja potucati,oni nece."
Okretao me je u sve polozaje i vristao,tako da je time izazvao i drugu dvojicu bojovnika koji su otvorili vrata kupatila i gledali sta mi sve radi.
Kada je zavrsio,digao se sa mene i posao da se pere,a u kupatilo je uletio drugi bojovnik i nasrnuo na mene.Molila sam ih da se makar malo odmorim,da se operem,ali bojovnik nije dozvolio,govoreci:"Likic je sve podmazao,ici ce bolje."
"BOJOVNIK MI JE STAVIO NOZ POD GRLO"
Silovao me je brutalno i grubo,izivljavajuci se na meni dugo pred ostalom dvojicom...Ponasao se kao manijak i fizicki me povrijedjivao.Stalno je sadisticki ponavljao:"Jesam li ti bolji od muza,jesam li?"
Treci bojovnik,izvjesni ZVONKO,bio je manje agresivan od prve dvojice.Dok me je silovao na kuhinjskom stolu,druga dva su gledala sa prozora moga stana unaokolo po gradu.Psujuci nekoga izmedju sebe,govorili su Zvonku da pozuri...
Kada je Zvonko zavrsio sa seksualnim zlostavljanjem,brzo se obukao...
Dok sam stajala gola,jer mi se nisu dali obuci,trojica bojovnika su se oko necega vrlo zucno svadjali.Druga dvojica su,saznala sam brzo,pokusavala sprijeciti onog u kapi,IVANA LIKICA,da me ne zakolje...Govorili su:"Ne smijes,zena ima dvoje djece!"Poslusao ih je nevoljno,ali mi je ipak stavio noz pod grlo i zaprijetio da nikada,nikome ne smijem ni u snu reci sta mi se dogodilo.
Rekli su potom,da idem po djecu,da se odmah vratim i da se ne udaljavam iz stana,jer ce ponovo doci.
Nisam ispostovala njihovo naredjenje.Otisla sam prema sklonistu,u kome vise nikoga nije bilo.Slucajno sam se sjetila da bih mogla potraziti spas kod moje poznanice Mirjane,zene srpske nacionalnosti.Tu,kod nje,sam nasla i svoju majku sa mojom djecom.Uvecer,kada sam mogla proviriti kroz prozor iz stana moje komsinice Mirjane,vidjela sam na ulici poznate HVO bojovnike,pocinioce zlodjela.Isli su prema stubisnom ulazu moje zgrade.Isli su sigurno u moj stan,ali,srecom,tamo me vise nisu mogli naci.
HVO,zajedno sa hrvatskom vojskom iz Hrvatske,prisilno je odveo sve muskarce u logore u Varesu,u zgradu banke,zgradu kod kantine Zeljezare,u skolsku sportsku salu i tamo,u logorima,su vrsili nevidjen teror nad logorasima.
Prvog dana napada na pripadnike Armije BiH i na Bosnjake civile,HVO je u selu Stupni Do iznad Varesa nacinio nevidjen masakr nad neduznim civilima,Bosnjacima,nad zenama,starcima,nad djecom.Spalili su cijelo selo i ubili oko 40 neduznih civila,Bosnjaka.Ono malo nas,Bosnjaka,u gradu Varesu,zivjeli smo,
bolje reci prezivljavali,kao da smo u logoru.
|
