Stipe Suvar-BLAGOSLOV DA SE ZLOCINI NE UTVRDJUJU-1
Ne upustajuci se u ocjene"proizvodnje"rata,stvaranja ratnih psihoza,budjenja i raspirivanja etnickih mrznji(prije svega izmedju Hrvata i Srba),provociranja i onda izbijanja oruzanog sukoba i svega onog sto se zbivalo u njihovoj pozadini(a pozadina je bila cijela Hrvatska),poput saslusanja i hapsenja ljudi,
otpustanja s posla,izbacivanja iz stanova,paljenja kuca(samo na podrucjima na kojim nije bilo nikakvih okrsaja hrvatskih vojnih i paravojnih snaga i snaga na"srpskoj"strani,odnosno JNA,dok se ona nije krajem 1991.godine posve povukla iz Hrvatske,i formacija"pobunjenih"Srba bilo je minirano,poruseno,
unisteno oko 10 tisuca kuca u vlasnistvu Srba,da bi ih onda bilo popaljeno jos vise od 20 tisuca u"Bljesku"i"Oluji"i nakon njih),ubijanja zatvorenika i odvodjenja,mucenja i ubijanja civila,ovdje bismo-u povodu onog sto se zbivalo u Sisku-apostrofirali pitanje o zlocinima i kaznama.
Da su pocinjeni stravicni zlocini u ratovima na prostorima bivse Jugoslavije 1991-1995.(pri cemu je izuzet operetski,ali takodjer prljavi desetodnevni rat ili"rat"na tlu Slovenije 1991),cijelom je svijetu obznanjeno,kada je odlukom Vijeca sigurnosti Ujedinjenih naroda ustanovljen medjunarodni sud u Den Haagu i stavljeno mu u zadatak da sudi nekim najvecim pociniteljima tih zlocina i nalogodavcima za njih,a cime ce se taj sud baviti,kako izgleda,sve do 2008.U svijetu se u svireposti i razmjerima zlocina,pa i onih na tlu Hrvatske,najmasovnijih poslije zlocina na tlu Bosne i Hercegovine,govorilo i pisalo cim se za njih saznalo,iako su ti zlocini uglavnom bili prikrivani i od strane tijela i pojedinaca koje je medjunarodna zajednica slala da budu mirovni posrednici ili tampon-strazari izmedju sukobljenih,zaracenih strana.
Inspiratori i pocinitelji zlocina odbijali su,i jos to,dakako,cine da ih priznaju na svojoj strani,a dizali su dreku i upirali prstom na svirepost,razmjere,pocinitelje i nalogodavce na onoj drugoj ili trecoj strani.
U Hrvatskoj je,da podsjetimo,i sa visokih mjesta lansirana teza da Hrvati u svom svetom,
obrambenom,oslobodilackom ratu nisu ni mogli,niti su pocinili(ratne)zlocine.
Postepeno je,medjutim i najsira hrvatska javnost saznavala stosta o zlocinima pocinjenim upravo na hrvatskoj strani,i to ne samo na"bojisnicama"vec u pozadini,u gradovima i selima,nad civilima.No,ta najsira javnost ni izdaleka ne zna za mnoge zlocine.A onda,kada o njima i cuje i sazna,pa i uz predocenu dokumentaciju i veoma uvjerljiva svjedocenja,nije spremna da ih smatra zlocinima,da moralno osudi pocinitelje,da trazi i podupire i sudjenja i kazne od strane sudova,jednog od tri stupa drzavne vlasti.
A kako se pak ponasala i jos ponasa hrvatska drzava,kada je rijec o zlocinima u vremenu 1991-1995,a i
o nekim zlocinima nakon zavrsetka tzv.domovinskog rata,koji se dogadja sve do danas?
Jos u vrijeme zbivanja u Gospicu,Sisku,Osijeku,u Pakrackoj Poljani i drugdje bili su alarmirani Franjo Tudjman,Josip Manolic,Gojko Susak i drugi pojednici u vrhovima hrvatske vlasti,te nadlezna tijela i institucije.Dobijali su izvjestaje o zlocinima pocinjenima u ime Hrvatske i za Hrvatsku,u ime borbe za(nacionalnu)slobodu,obrane teritorijalnog integriteta,otpora zlocinackom agresoru itd.
Sudeci po svemu sto je dosad dospjelo u javnost,Franjo Tudjman i vlastodrsci oko njega i njemu potcinjeni tu i tamo su se zainteresirali,pa i poslali nekoga da stvari izvidi,primili ponekog da cuju upozorenja,ali kako sada svjedoci Josip Manolic,drugi najmocniji covjek u drzavi od 1991 do 1994 godine,nije bilo stvarnih istraga,ni procesuiranja.S drzavnog vrha dolazio je blagoslov da se zlocini ne utvrdjuju,a time zlocinci i ohrabruju za nove zlocine.A mnogi su,i nakon sto se u vrhu znalo za njihove zlocine,i unapredjivani i odlikovani,slavljeni i uzdizani kao veliki hrvatski vitezovi.
Na stranu to,sto bi se po nacelu zapovjedne odgovornosti,a kao sto je i potvrdjeno s lica mjesta,pred sudom u Den Haagu nasli Franjo Tudjman i Gojko Susak,da su jos zivi...
(Stipe Suvar-"HRVATSKI KARUSEL")
|
