S bodljikavom žicom oko grla
Kada slušam Baretove blueseve osjećam se kao da mi Dunav svojim muljem začepljuje vene u prekrasnoj, bezličnoj ravnici koju sam davno napustio, a koja nagoni na smrt.
Glas mu nije trenutačan kao ubod nožem nego dugotrajno opor i poderan, grub i prostački, a ipak zamaman poput cvijeta na otrovnom trnju. Paralizira mi mozak i ne mogu misliti na ništa drugo, nego na močvaru života u čijem se blatu utapa, i iz koje me zabljeskuju njegove iskolačene bjeloočnice kao bjelokosni trbusi riba iz mutne dubine.
Prati ga aureola tmine, a sunce iznad njega je ugašeno i sagnjilo. S nadom gleda u razapete Isuse, ali njihove usne ostaju zašivene. Isuse čije ruke su pribijene čavlima i ne mogu ih raširiti u zagrljaj, Isuse čiji je jecaj glasniji od molitve.
Nalik na Cigana hoda od sutona do sutona, a gomolj nesreće se valja za njim i on ne može pobjeći. Poput groznice u njemu počinju klijati depresija, droga i smrt. Na licu mu se mrijeste umorne sjene, a tijelo mu postaje pretinac za otrove koji impregniraju dušu i pomazuju žive rane.
Iako mu je osmijeh raskužen mučninom sjećanja, pokušava voljeti. Bunovan luta tijelom žene, skrnavi ju poljupcima, oživljava njeno sivo glineno srce. I ostavlja opekline na mjestima nježnosti.
Sa svojim crnim grabežljivim očima i dugom kosom natopljenom znojem. S bodljikavom žicom oko grla i krvavim godovima na koži. S kaputom u kojem se gnijezde zmije i čizmama koje deru besciljni makadami. S ledenom knjižicom Očenaša prislonjenom na čelo i bocom najprljavije rakije u rukama. On je sveto grešan i grešno svet.
Ipak najviše od svega me truje njegova beskrajna tuga, tuga toliko velika i nesrazmjerna čovjekovom malom udjelu u mijenama života i ćudi sudbine. Tuga koja ga ranjava, čereči, uništava kao da mu je tijelo puno zdrobljenog stakla.
Kada slušam Baretove blueseve osjećam povezanost s njim kao da zajedno visimo obješeni nevidljivim, čeličnim nitima s neba. Ili kao da pjesme koje je napisao nikada nisam čuo, a davno sam čuo pjesme koje će tek napisati.
Piše: Zdenko Mesarić
(IZVOR: www.knjigomat.com)
p.s. /malo poetiziranja o onomu što se opire poetiziranju/ (mk)
|
