CRO ZIVOT S FRANCEKOM
KOSTI U MIKSERU
...Franjo Tudjman danas je jedini evropski drzavnik koji na Evropu gleda u kategorijama navodne puzajuce obnove Versailleskog ugovora,sto ne znaci nista drugo nego strah od nje i od demokratskih novotarija koje otamo dolaze.Uvjeren da"velike ideje"ponovo marsiraju-u cemu je svakako vise straha
od nepoznatog nego od pogibeljnog-Tudjman je hipnotizirao samoga sebe fiksacijom da se tome moze suprotstaviti samo hrvatskom idejom pomirbe koja je"jedinstvena,usudio bih se reci i u Evropi i u svijetu"(na 4.saboru HDZ-a 1998.).Uz ovo,Hrvatska je pobijedila u ratu,sto joj navodno daje pravo da"pise svoju povijest",a to znaci i pravo da od liberalnih i demokratskih ideja Zapada-koje su,
sjetimo se,"omogucile i fasizam i nacizam"-uzme samo ono sto odgovara njenim"specificnim"
potrebama.A to je prakticki znacilo da hrvatsko pravo na svoju drzavu ukljucuje i pravo na SVOJU demokraciju i na SVOJ model parlamentarnog zivota.
Tudjman je to u nekoliko navrata i otvoreno rekao,a jos vise se to osjeca u prakticnom politickom djelovanju njega i njegove stranke,koja se ne zadovoljava samo time da zaposjedne glavninu politicke scene i odatle dominira opozicijom.Da je ostalo samo na tome,HDZ bi bio koliko-toliko nalik velikim strankama ili koalicijama stranaka u zapadnim zemljama koje godinama,a ponekad i desetljecima vladaju,da bi ih zatim zamijenile stranke i koalicije slicnog profila i slicnih politickih navika.U slucaju Tudjmanove stranke,koja je po njemu predodredjena da vlada"desetljecima",ta smjenjivost nije ukljucena u pravila igre,jer HDZ otpocetka pretendira da bude"stozerna"stranka,prema kojoj se ostale odnose kao grane iste,sveobuhvatne krosnje.Na ovaj nacin,citava je hrvatska politicka scena postala unutarstranacko pitanje vladajuce stranke,koja opoziciju tretira kao neku vrstu vanjskih frakcija,i to frakcija cija je uloga drugorazredna u odnosu na frakcije u samom HDZ-u.Ili,kako istice Vesna Pusic u DEMOKRACIJAMA I DIKTATURAMA,glavne politicke polarizacije ne zbivaju se"izmedju stranke na vlasti i opozicije,vec unutar same stranke na vlasti.Frakcijski pluralizam,dobro poznat iz realsocijalistickih dana,zamijenio je po svojoj vaznosti stranacki pluralizam.Time je uloga biraca i gradjana marginalizirana jer,barem privremeno,vise nije bilo ozbiljnih konkurenata u natjecanju za njihove glasove"...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA")
|
