...Tudjman,Milosevic,Lukasenko,Karimov,Saddam Husein,Gadafi,Castro...
...Jos je Hannah Arendt pisala da moderni samodrsci u pravilu ne pokazuju zanimanje za instaliranje nasljednika,sto nije odjek neke zakasnjele griznje savjesti,nego cvrstog osjecaja vlastite nezamjenjivosti,ali i totalne nezainteresiranosti koju jos za zivota pokazuju za interese svoje nacije
(osim onih iz njihova"ideoloskog fiktivnog svijeta").No,u Tudjmanovom slucaju vjerojatno bi se ovome moralo dodati da je on progutao,i na svoj temeljiti nacin provario,toliko vlasti da je za nikoga vise nije preostalo,a da se nekim cudom netko i dokopa tog krupnog zalogaja,sigurno bi mu zapeo u grlu.
On je,naime,svoj mocni predsjednicki imperij samo dijelom izgradio na golemim ovlastima ugradjenim u
Ustav,te na poslije dogradjivanim institucijama(razna"savjetodavna"vijeca),koje su u biti paradrzavne
jer ih Ustav ne poznaje,ili ih poznaje u nekom sasvim drukcijem obliku.Puno vaznijim izvorom njegove moci pokazala se cinjenica sto se on otisnuo ne samo IZNAD nego jos vise MIMO Ustava,ukorjenjujuci svoju vlast u podrucjima koja ovaj uopce ne regulira i kontrolira,niti suvremeno zakonodavstvo uopce poznaje instrumente kojima bi to ucinilo.
To je onaj oblik formalno republikanske,ali zapravo patrimonijalne vlasti iz koje je izvedena tepava titula"oca nacije",kao naizgled bezazleno cascenje muza koji je najvise podupro pleca kod stvaranja hrvatske drzave.Ali,stvari ni izbliza nisu ostale na tome.Tudjman je otpocetka demonstrirao zelju u cijelosti"imati Hrvatsku",tj.aranzirati je samo formalno prema standardima republikanskih demokratskih drzava,a zapravo je urediti s onoliko osobnih"znanstvenih",moralnih,emotivnih,estetskih,etc intarzija koje si jedan Clinton ili Chirac ne mogu ni zamisliti priustiti.
To je znacilo da su njegove privatne fiksacije o,recimo,popunjavanju hrvatske"kifle",o civilizacijskim
"razdjelnicama","pomirbi","duhovnoj obnovi",o sportu kao novom obliku ratovanja u suvremenom svijetu,itd.,smjesta postajale glavnim putokazima drzavne politike.To je slabasnu hrvatsku demokraciju slomilo i prije nego sto je prerasla kratke hlace.Nitko,doduse,ne moze zabraniti predsjedniku republike koji se toliko trsi ostaviti traga kao"povjesnicar"ili"filozof",da njeguje svoj osebujni pogled na svijet,dok god to radi u slobodnom vremenu i dok to ostaje izmedju njega i znanstvenih disciplina u kojima pravi stetu ili korist,svejedno.
Ali,on"znanstvene"spoznaje koristi kao operativno pokrice najopskurnijih i najzlocudnijih dijelova svoje politike,kada god mu izgleda da mu ni goleme ovlasti iz Ustava to ne omogucavaju,ili ga u tome sputavaju.Kada je,naprimjer,odlucio zaratiti u BiH,ili se rijesiti hrvatskih Srba,posegnuo je za toljagom
svojih mizantropskih civilizacijskih"teorija",cime je odmah dezavuiran Ustav,koji pitanja rata i mira stavlja u ruke Saboru,a hrvatskim gradjanima jamci da se mogu slobodno iseljavati iz zemlje i vracati u nju.Opozicija je samo jednom uspjela nakratko vratiti ovu nezadrzivu predsjednicku izvaninstitucionalnu bujicu u ustavno korito,dobivsi u Saboru vecinu za svoju probosansku rezoluciju.
No,ona je bila neobavezujuceg karaktera,a i sama opozicija bila je previse opterecena povijesno-etnickim stereotipima,najvise spram Srba,da bi na tome trajno i sustavno inzistirala.Jedini utjecajniji dio hrvatskog politickog spektra koji je u ovo ulazio bez rezerve i zadrske bio je dio nezavisnih medija,u kojima je sluzbeno zapadno orijentirana Hrvatska dobila mozda i jedino sto se stvarno moze odmah,bez dugog i mrcvareceg monitoringa,uklopiti u zapadne standarde.Ne vidjevsi mogucnosti da djeluje na uobicajeni nacin,gdje ce oni samo usmjeravati paznju opozicije i najsire javnosti prema vaznim politickim problemima,ti su mediji usli u izravni klinc s glavnim TRUBLEMAKEROM,i time se"politizirali"upravo u onoj mjeri u kojoj je situacija u Hrvatskoj bila,i jos uvijek jeste,pred-politicna ili sasvim ne-politicna...
(Marinko Culic-"TUDJMAN-ANATOMIJA NEPROSVIJECENOG APSOLUTIZMA")
|
