Ivan Lovrenovic-LJUBAV ZA RAZLIKE
Povodom knjige fra Petra Andjelovica"VJERNI BOGU VJERNI BOSNI"
Povijesno razdoblje ratne i politicke nesrece u bivsoj Jugoslaviji i u Bosni-posljednje desetljece Dvadesetog stoljeca,poklopilo se u zivotu autora ove knjige,fra Petra Andjelovica,s vremenom njegove pune zrelosti-ljudske,intelektualne,duhovnicke,"redodrzavnicke".Rodjen 1937.godine(Boce kod Brckog),
on je do 1991.pozavrsavao sve svoje skole(medju njima i svjetovni studij komunikologije u Munsteru 1972.-1975.),upoznao zivot u uvjetima razvijene evropske demokracije(kapelanujuci u Essenu 1966.-1972.),a stekao je i raznovrsna domaca,bosanska franjevacka iskustva(definitor Provincije Bosne Srebrene 1973.-1976.,tajnik Provincije 1976.-1982.,zupnik u Zenici 1982.-1985.,gvardijan samostana sv.Ante u Sarajevu na Bistriku 1985.-1991).
Duznost provincijalnoga ministra bosanskih franjevaca zapada ga 1991.,i on ce ju obnasati kroz cijelo strasno desetljece,do ljeta 2000.godine.Nije pretjerano ustvrditi,cini mi se,kako nije bilo mnogo bosanskih provincijala u neprekinutom nizu od fra Peregrina Saksonskoga iz godina utemeljeja Provincije pod banom Stjepanom II Kotromanicem 1340.,kojima je bila dana tako teska i rizicna obaveza,ali i tako slavna prilika,kakva je pripala fra Petru Andjelovicu u nase doba.
U tom desetljecu krvavoga rata,politickog raspada,ideoloskog divljanja etnickog sovinizma,sve su vrijednosti i sve uvrijezene tradicije-civilizacijske,opceljudske,bosanske,pa i franjevacke,bile na okrutnom ispitu.Ocima smo gledali kako ljudi,strukture,institucije padaju na tom ispitu,kako se brzo i gotovo sladostrasno predaju laznim bogovima novca,karijere,zlocina,a sve pod zvucnim imenima Vjere,Nacije,
Crkve,Domovine...Krivi proroci(politicari,medijski poslenici,intelektualci,ali i svecenici)zavode puk na put mrznje i vlastite propasti,i to propagirajuci svoju politiku kao"zastitu naroda","nacionalni interes","branu vjere i kulture"-bas kao po apokalipticnom obrascu"vukova u jagnjecoj kozi".
Samo fra Petar sam moze znati kroz kakve je krize,dileme,strahove i posrtanja prolazio svih tih godina.Strahota sarajevske opsade,cesta putovanja kroz zakrvljenu i izmedju bezbrojnih vojski izdijeljenu Bosnu i Hercegovinu,svakodnevno suocavanje s ljudskim stradanjem,bijedom,ocajem,ali i ne manjim ljudskim zlom,poznati i nepoznati susreti s mocnicima rata,politicarima-u stotinama tih i slicnih prilika imao je on mogucost i samoga sebe provjeravati,iskusavati,odbacivati kriva gledista i brusiti nova iskustva i spoznaje...
Tekstovi u ovoj knjizi nisu kronika toga vremena i tih dogadjaja,i oni nista ne govore o toj osobnoj historiji.No,oni su s tim vremenom usudno povezani,iz njega izravno izrastaju,ali-kao njegov intelektualno-moralni kontrapunkt.U nepretencioznom obliku(prigodni govori,predavanja na javnim tribinama,provincijalska pisma braci,itd.)oni zapravo sazimaju sumu onih vrijednosti,nacela ili,jednostavno,ljudskih privrzenosti,koja su,ocevidno,fra Petru bila ono SVJETLO U TMINI sto ga je sacuvalo da se ne izgubi u varkama i zamkama diluvijalne pomrcine krvavoga desetljeca.
Kombinirajuci tekstove iz ove fra Petrove knjige i krivulju njegova javnoga djelovanja,moguce je zapaziti kako se kod njega kao rezultat otpora suludim prilikama vremena upravo dinamicki i procesualno izostravaju i sve cvrsce kristaliziraju dva temeljna kriterija,na kojima se koherentno temelji cijeli njegov sustav vrijednosti.Ta dva kriterija su-Bosna i vjera.I jedno i drugo shvaceno i,sto je osobito vazno-
prakticirano,na bosanskofranciskanski nacin.To znaci dvoje:da uvijek konkretnost ljudskog zivota ima vecu cijenu i vaznost od doktrinarnoga argumenta,i,to jos znaci,da nije ludo nego je mudro razvijati dozivljaj svojega svijeta u ljubavi za njegove razlike,a ne u mrznji na njih i na one od kojih smo razliciti.
Samo takav duh sucutne a intelektualno emancipirane sposobnosti za suzivljavanje s BRATOM COVJEKOM mogao je javno izgovoriti one prividno sablaznjive,hrabre rijeci,kojima je fra Petar u jednoj prilici sazeo svoju moralnu konsternaciju nad zlocinom u Vukovaru i u Srebrenici:PITAO SAM SE U TIM TRENUCIMA GDJE JE BOG,NIJE LI ZASPAO?Kao,medjutim,i one druge rijeci o oprostu i zaboravu:IMA LI OPROSTA BEZ ZABORAVA!?OPROST NIJE OSJECAJ,NEGO JE ODLUKA,CIN SVJESNIH I ZRELIH LJUDI,BEZ KOJIH NEMA PRAVOGA MIRA.
Fra Petar Andjelovic bio je posljednji bosanski provincijal u Drugomu mileniju.Tekstovi u ovoj njegovoj knjizi,kao i cijelo njegovo djelovanje,uvrstavaju ga na vidno mjesto u tome fascinantnom visestoljetnom nizu,ucvrscujuci imanentne kriterije postupanja i za one koji dolaze da niz nastave ubuduce.No,neka mi bude dopusteno reci kako je jednako vazno to da je ova knjiga svjedocanstvo jedne izrazite anabaze,kao duboko osobnoga izbora i odgovora na strasno vrijeme.
|
