Abdulah Sidran
DECEMBARSKA
Probudi me,neku noc,pred zoru,
studen,mraz,i zima-srcu.
Prisjetih se,ocas,ko sam,kako
mi je ime,gdje to lezim,i ko dise
sa druge strane zida.(Biva to,
ponekad,da probudi se covjek
sledjena srca.Pa ne zna vise
ni ko je,ni kako mu je ime)
A pluca,prepuna zime.Koliko li je
minulo godina?Koliko godina jos
treba da mine?Sve tuplje,i tise,
iznutra,bije ledeni stvor.Sta ono
mrmori fosfor,u modrom mraku sobe?
Tri li je,ili pet?"Okreni se",veli,
"dijete,na drugu stranu.Zatvori oci,
spavaj,i sanjaj."Vazda,i opet.Vazda,i opet.
|
