Sejo Omeragic-SATANSKI SINOVI
"OVAMO KOLJACE SRPSKOG NARODA!"
Ramo Karic Krljo bio je vozac.Ponasao se u svome stilu:kao veseljak koji u najtezim trenucima napravi salu.Ovaj put nije mogao nikog razveseliti.Ono sto je najvise volio,pomoci drugome u nevolji,pa i komsijama Srbima,sad nije imalo smisla.U salu je usao Milan Trisic i prozvao:Ramo Karic!
U Bratuncu je zivjelo ravno pet ljudi sa tim imenom.Ramo Karic Krljo ustao je i upitao:
"Da nije neka greska?Ima nas vise".
"Izlazi",zavikao je Topalovic ljutito,"za nas je svejedno koji je Ramo!Ramo ovaj ili onaj!"
Izasao je.Milan Trisic uhvatio ga je ispod ruke.Greske nije bilo.
"Hajde da ti vratim onih tvojih 500 DEM".
Ramo Karic dao je Trisicu,dok su radili zajedno u Rusiji,tih 500 DEM.Nikad mu ih nije vratio.Sad je trebalo da se otarasi duga.
Stao je pred Topalovica,vise lijevo od njega.Ubojica je zamahnuo i tresnuo ga sakom u bradu.Krljo se srusio i docekao na ruke.Topalovic je vec izvadio pistolj i pucao mu u podlakticu lijeve ruke od cega se zavaljao po parketu.Zatim ga je opkoracio,uhvatio za okovratnik,podigao sa poda i izveo napolje.Nakon izlaska culi su se novi udarci,pucnjevi,krici Ramini i na kraju motorna pila.Krici su postajali sve stravicniji da bi na kraju utihnuli.Oni sto su iznosili leseve,prepoznat ce poluizgorjeli les Rame Krlje samo po ostacima odjece.Dijelovi lesa bili su isjeceni.
Jedan od kasnijih svjedoka potvrdit ce da je Milan Trisic sjeo u putnicki automobil"zastavu 101"i da je dva-tri puta presao preko tijela Krlje,ali kako nije pomoglo,izrezao ga je,posuo benzinom i zapalio.
Nakon toga je Faika Salihovica iz Krasanpolja ubio Topalovic istim svirepim mmetodama.
Onda su poceli tuci Safeta Djelica kojeg je smrt nekako vjesto izbjegavala.Ljudi su okretali glavu i povremeno pitali one hrabrije koji su njegovo mucenje imali snage promatrati:"Jesu li ga ubili?"
Tukli su ga Maric i Topalovic.Makedonac je promatrao gomilu,kao i obicno drzeci ih na nisanu.
Abe se krio u masi osjecajuci da bi mogao biti na redu.Svi su stajali jer im nisu dozvoljavali da sjednu.Naredjivali bi ponekad pjesmu i ona bi pocinjala:
"Od Topole,pa do Ravne Gore!!!"
Gomila bi podizala tri prsta uvis,a covjeculjak je trzao glavu u stranu i mjerkao po njima.
Abe se pomjerio na trenutak i on ga je vec primjetio.
"Ti,ti!Izlazi ovamo!",zapovijedao je upiruci prstom.
Abe je oklijevao.U tom casu pred vratima skolske zgrade zacula se galama.Pjesma je iznenada utisala,ubojice prestale sa udarcima.Nije se znalo sto se dogadja.Buka se priblizavala i na kraju u salu su upali izudarani,izbezumljeni od straha novi logorasi.
"Dovodimo Hrancane!Evo svjezeg mesa!",galamili su strazari.U salu je usla grupa od dvadesetak Hrancana koje su odmah poceli udarati.
Ljudi dovedeni iz Hrance izgledali su izbezumljeno.Potpuno neocekivan za njih je bio bijes ubojica.Nisu ni znali zasto su krivi.Zbog cega su ubojice,ako nisi ni metka ispalili prema njima?Na samom ulasku u salu vidjeli su uzasan prizor:njima poznate ljude,cetiri covjeka sludjenih i zamisljenih pogleda,iznosili su tijelo Ahmeta Huseinovica kojem je glava bila smrskana.
"Ovamo koljace srpskog naroda!",zavikao je Topalovic.
Svi su se poput zvijeri okrenuli prema nesretnim ljudima.Ponovo su pljustali udarci.Usli su neki strazari.Pocelo je divlje udaranje.Dok je ostala gomila ljudi stajala mirno,ukoceno,tukli su ih cudno.Poneki od strazara zatrcao bi se i,imitirajuci karate udarce iz kung-fu filmova,udarao cizmom u glavu one u prednjim redovima.U isto vrijeme,na sredinu sale dovukli su starca od 72 godine,Salka
Ramica iz Hrance.Sest mucitelja udarat ce ga zestoko.Starcu ce popucati kosti i ruku i nogu.
Uzdisat ce i govoriti:"Nemoj,molim te!Uh,boli,brate,boli!"
U jednom trenutku upitat ce:"Zasto me tucete?"
Nakon toga jos zesce su navalili.Konacno je onemocao i ostao lezati bez glasa,otvorenih ociju,a Maric ga je udario jos desetak puta drvenom palicom.Topalovic mu je prisao:
"Gdje ti je sin obucar?"
"Ne znam.Pobjegao je od vaseg zla..."
"Okreni se",naredio je.
"Ne mogu",procijedio je starac,uzalud pokusavajuci pomjeriti neki dio tijela.
Topalovic je upro cizmom i okrenuo ga potrbuske.Stao je nogom na njegova ledja i pucao mu u potiljak.
Cetiri covjeka izdvojena iz gomile iznijeli su les starca.
Onda su izveli Senahida Suljica.Imao je 27 godina,bio je karate majstor.Bio je pretucen i potpuno iscrpljen kad su ga izveli ispred skole.Jedan od ubojica sjeo je u automobil.Senahida su postavili uz poluotvorena vrata hangara.Automobil se pokrenuo prema njemu i on se pokusao podici
na ruke da izbjegne udar.Ali zaboravio je da mu je tijelo skrhano i neposlusno.Koljena su mu smrskana
i on se srusio uz stravicne krike.Ponovo su ga udarili autom dok se zgrcen od bola valjao po prasini.
Zatim je prisao covjeculjak sa kacketom i ispucao rafal u njega.
Masakriranje je trajalo do 14 sati tog 12.maja.
Safetu Djelicu biti ce zatim naredjeno da cisti jednu od svlacionica.Cetiri covjeka ce izaci da utovaraju leseve u kamione.Safet je usao u svlacionicu i poceo cistiti patos.Kosulju je pozajmio od nekog iz gomile i krenuo."Mora sto prije biti cisto!",rekli su.
Odjednom je primjetio nekoga kako sjedi na stolici.Covjek je bio vezan uz naslon za ruke.Prepoznao je Mehmedaliju Verlasevica,cije su noge bile ispruzene i vezane.Bio je go do pojasa,oko usta i po prsima krvav.Nije davao glas.Nogavice su mu bile zagrnute,a ispod nogu gorjela je let-lampa.Safetu se cinilo da je Verlasevicu odsjecen jezik.Neobjasnjivi,tupi glasovi dopirali su iz njegove utrobe.
Odmah zatim usli su za njim i izveli ga uz glasan smijeh.Doveli su ga na sredinu sale i udarali.Nije se branio.Stajao je ukoceno gledajuci ispred sebe,drzeci u rukama kosulju natopljenu krvlju.Mogli su ga sada ubiti,vise nije mjerio njihov bijes,njihovu mrznju,njihovi nagoni za ubijanjem bili su mu nedostupni.
|
