Goran Simic-SARAJEVSKA TUGA
LAMENT NAD VIJECNICOM
Kad je gorjela Drzavna Biblioteka tri dana avgusta grad se gusio u snijegu.Tih dana nijednu olovku nisam mogao pronaci u kuci a i kad bi ih uhvatio vise nisu imale srca.Cak i gumice za brisanje su ostavljale crni trag.Tuzno je gorjela moja domovina.Oslobodjeni tijela,gradom su lutali likovi iz romana mijesajuci se sa prolaznicima i dusama mrtvih boraca.Vidio sam Vertera kako sjedi na srusenoj ogradi groblja,Kvazimoda sam vidjao na dzamijskim minaretima,Raskoljnikov
i Merso su danima nesto tiho razgovarali u podrumu,Gavros je setao u maskirnoj uniformi a Joserien je vec uveliko trgovao sa neprijateljskom stranom.Da ne pominjem mladog Sojera koji se za dzeparac bacao u rijeku sa Princpovog mosta.
Tri dana zivio sam u avetinjskom gradu sa strasnom sumnjom da je u gradu sve manje zivih i da granate padaju samo zbog mene.Zatvorio sam se u kucu i razgledao turisticke vodice.Izasao sam onoga dana kada je radio javio da je iz podruma biblioteke narod odnio deset tona uglja.I mojoj olovci se vratilo srce.
SEGRT
Pola zivota sam potrosio tragajuci za rjecnikom ljepote koja ce nadrasti onu cudnu ljubav glupog papira i pametne olovke.Ucio sam od sjenki,saznavao sam od spomenika,druzio sam se sa duhovima.
Sada,kada vise vremena provodim na sahranama nego za pisacim stolom,primjecujem kako sasvim pristojno gore korice knjige mojih bajki dok pokusavam da na zaledjenom sporetu ugrijem caj za moje bolesno dijete.I kako mi se ljepota vraca kroz rumene obraze djecaka i lipov cvat za koji nikad nisam mogao pretpostaviti da moze biti ljepsi od cvijeta ruze.
|
