Goran Simic-SARAJEVSKA TUGA
NA POCETKU,NAKON SVEGA
Nakon sto sam sahranio majku bjezeci sa groblja na
koje su padale granate,nakon sto sam bratovu pusku
vratio vojnicima kad su ga donijeli u satorskom krilu,
nakon sto sam vidio pozar u ocima moje djece dok
bjeze u podrum medju strasne pacove,nakon sto sam
kuhinjskom krpom obrisao lice starice sa strahom da
ce ga prepoznati,nakon sto sam vidio gladnog psa
kako lize krv covjeka koji lezi na raskrsnici,
nakon svega
volio bih pisati pjesme koje bi licile na novinske
izvjestaje,prazne i hladne toliko da bi ih mogao
zaboraviti onoga casa kada me neko u prolazu upita:
Zasto pises pjesme koje lice na novinske izvjestaje?
LJUBAVNA PRICA
Prica o Bosku i Amiri koji su bjezeci iz Sarajeva
pokusali pretrcati most vjerujuci da postoji buducnost na
drugoj strani,na kojoj se vec desavala krvava proslost,
bila je medijski dogadjaj proljeca.Na polovini mosta
vec su bili mrtvi a onaj koji je povukao obarac nosio je
uniformu i nikad nije proglasen ubicom.
Sve svjetske novine pisale su o njima.Italijanski listovi
objavili su price o bosanskom Romeu i Juliji.Francuski
novinari pisali su o romanticnoj ljubavi koja nadrasta
politicke granice.Amerikanci su u njima vidjeli simbole
dvije nacije na podijeljenom mostu.Rusi su cutali.
Fotografije mrtvih ljubavnika odlazile su u mirna
proljeca.
Samo je moj prijatelj Prsic,Bosanac,vojnik na
obezbedjenju mosta,svaki dan morao gledati kako
crvi,musice i gavranovi dovrsavaju naduvena tijela
Boska i Amire.Cujem ga kako psuje dok na lice
stavlja gas masku kada proljetni vjetar,sa druge
strane mosta,ponese smrad raspadanja.
O tome nisu pisale nijedne novine.
LEJLINA TAJNA
Doktorica Lejla sa Odjela za identifikaciju leseva
poludjela je pred novu godinu.Izasla je iz mrtvacnice,
pobacala je po ulici svoja dokumenta i zakljucala se u
stan sa scenama iskasapljenih tijela,rezbarenih usiju i
glava bez ociju.Na svaki glas u stubistu odgovarala je
vristanjem a nocu bi svirala rastimovani klavir i zavijala
poput ranjene zivotinje.
Sta je vidjela onoga dana u mrtvacnici?To pitanje kao
zarazna bolest pocelo je opsjedati komsiluk a tajna
Lejlinog ludila postala je nasa nocna mora.Lejlin duh
se uselio u haustor koji je postao radionica uzasa.Jedni
su tvrdili da je prepoznala lice svog pokojnog muza.
Drugi su bili blizi lesu koji su zlocinci sasili od tijela
raznih ljudi.Treci su zamisljali bebu u otvorenoj
majcinoj utrobi.Podrumsko skloniste u vrijeme
bombardovanja pretvaralo se u radionicu kosmara sve
dok strah od granate nije postao zanemarljiv u odnosu
na strah od necije maste.Haustori su uskoro opustjeli
a djavo se budio sa Lejlinim klavirom.
Kad su je odnijeli prerezanih vena prvog dana nove
godine niko nije sisao da je isprati.U njenom stanu
sad su izbjeglice i mirno spavaju.A mi jos uvijek nocu
cujemo zvuke Lejlinog klavira.
|
