Borgman's cube
nedjelja, 23.10.2011.
Ponovno buđenje.....
Vratio se sa Marjana. Sa kamene sjedalice, iz koje se vidi dobar dio zaljeva, prema Kaštelima i Trogiru. Pogledao Sunce, osjetio toplinu u zatiljku, i poželio nešto napisati.
Možda nastavak priče od koje je ovaj blog i nastao.
***** Buđenje*****
Negdje iza Šolte, u udubljenju koje je iskopano u nekoliko sekundi, već zarasla u alge, Kocka se pomakla. Nije to bilo radi "mikroseizmičkih" kretanja, nego onako, sama od sebe. Neki od tisuća pogonskih blokova je imao blagi višak energije, i morao ju je ispuhati. U okolni mulj.
Taj lagani potres je probudio cijelu mrežu, do tada nevezanih sustava, pokrenuo lavinu informacija, prostrujio oplatom, sve do središnjeg Neksusa. Koji je spavao, barem do tada.
Probuđen poplavom podataka, Nexus se trzne. Strojevi se gotovo trenutno bude, tu nije bilo mamurluka.
Bilo je i dovoljno energije (iako su uglavnom izvori bili ugašeni) ali nešto je nedostajalo.
Borgman. Zapovjednik ove Kocke, bjegunac od savršenstva Borga, poslan na Zemlju, da tamo osjeti što to znači biti Čovjek, na milosti i nemilosti sila koje kreiraju cijeli ljudski Svemir.
Tog čudnog križanca, koji je prije nekoliko godina zapovjedio svojoj Kocki mirovanje, senzori su otkrili gotovo u mikrosekundi. Ekvivalent tom Nexusovom trenutku bi bilo kada štenac koji vas je u igri izgubio, opet osjeti poznati miris. Vjerojatno Vam je poznat onaj veseli trk, lavež i dignuti rep, ako nije, a ne bojite se pasa, probajte.
*****
Savršenstvo trenutka. Površina mora koju tek tu i tamo kvare krhke ljuske ribarskih brodića. Plavo, toliko nijanski plavoga. Oblaci koji se penju u visine u čudnim oblicima. Cirusi, stratusi, kumulusi, kao da se natječu u sivome, oblicima naopakih gljiva, svega što radoznali um otkriva u mrljama.
Miris zemlje koja se nakon dugo vremena napila vode, kukci koji su u pokretu kao na sredini ljeta.
Osjećaj kamena svuda uokolo, prijateljski nadnešena krošnja drveta.
Mir i tišina, gotovo opipljivi, daleko od šušura ljudi i civilizacije, mjesto idealno za biti "sam sa sobom".
Naravno, Nexus nikada nije niti pokušao biti nježan. Oduvijek mu je bila strana i skromnost, a bilo koji oblik pokornosti je smatrao čistim promašajem i gubitkom energije.
Zato, bljeskanje u glavi, i gromoglasna pozdravna poruka "Kocka probuđena. Čekam nove zapovjedi, u međuvremenu prikupljam informacije!"...nisu bili, ma stvarno nisu bili za to mjesto.
