Borgman's cube
nedjelja, 04.07.2010.
Što je u pozadini američkog zahtjeva za većom potrošnjom?
Prvi put Merkelici skidam kapu.
Stoji iza programa štednje svoje države i propagira ga žestoko u ostatku EU.
Štednja kao izlaz iz krize?
Ukoliko promatramo tržište u kompletu, znači tržište robe i kapitala, logično bi bilo da smanjivanje potrošnje, smanjuje obujam (volumen) tržišta. Države se zatvaraju "u sebe", smanjuju se investicije, smanjuje se javna potrošnja, a ostvarena razlika u državnim proračunima se može usmjeriti prema privredi koja JEDINA može donijeti stabilizaciju i ponovno jačanje gospodarstva u cjelini.
Bolni su to rezovi, proces dug, a o vještini državnih managera, i njihovoj volji da rade za opće dobro, ovise cijele privrede. Recimo, kako bi rizik, u jednoj uređenoj državi bio, nešto manji od 50% (ipak je to uređena država).
Amerikancima to smeta! Oni bi htjeli jačanje potrošnje. Zašto?
Njihova logika je kako se zaduživanjem generira odgođeni dug. Bankama se na taj način vraća kredibilitet, oživljava monetarno tržište, a one tim dugom financiraju privredu. Ekspresno rješenje koje krizu premješta u neko drugo vrijeme, ili jednostavnije, vrući krumpir krize prebacuje drugim političarima.
Smiješno je kako predstavnik države koja je NAJVEĆI svjetski dužnik, i najveći monopolist na PETRO DOLAR (koji ih stvarno štiti od trenutnog kraha, a ne "opjevana" sposobnost "tržišne ekonomije" za preživljavanje), upozorava kako EU neće moći računati na SAD u ekonomiji budućnosti.
Kriza koja je pogodila svijet započela je u SAD. Desetak banaka se poljuljalo i palo, a MMF je predložio instant-rješenje sa 2000 milijardi dolara koji nikada nisu postojali i za koje nema nitko pokrića. Pušteni su u promet. naravno to su dolari koji su definirani kao dug, i još donose kamatu svojim tvorcima.
Trik davanja kredita je da štediše nikada ne pomisle kako je banka nesigurna i ne požele svoj stvarni novac nazad! I ovdje vrijedi isto. Banke su morale uzeti taj zajam koji nema pokrića, osim u VOLJI svih svjetskih privreda da posude taj isti dim-novac od banaka! Trenutak kada živa privreda posudi novac od banke je trenutak rađanja stvarnog iznosa, on postaje pravi proizvod, na kojega se udaraju kamate (novac kao roba donosi i profit).
Trik?.... Amerikanci su spašavajući SVOJE TRŽIŠTE napuhali SVJETSKO tržište dim-novcem, a njihove banke traže KOME plasirati tu "vrijednost". Ukoliko potražnja bude slaba, to generira novi problem, vrijednost tog dim-novca pada, banka MORA MMF-u dati stvarnu kamatu na dim, a manjak zarade će generirati inflaciju dim valute, u ovom slučaju dim dolara. Jako podsjeća na "proširivanje razlomka", vrijednost ostaje ista, ali broj zaduženika i zaduženost, RASTE!
Tu postoje dva rješenja. Totalni monopol na naftu (što znači problem za Iran, Venezuelu i Ruse), pa se cijeli svijet može "slikati" sa svojim ekonomijama, ako zalihe i isporuke glavnog energenta ovise o dim valuti. Moraju je kupovati i plaćati njome.
Druga je varijanta nešto čime bi EU ako se ikada složi mogla i "zazveckati"...došapnuti o EURO nafti, pa napuhance preko bare pustiti da malo "ispušu" privredu zasnovanu na prekomjernoj potrošnji....SAMI! Zbog čega bi netko u Bangladešu trebao patiti zbog gramzivosti američkog bankara, koji uostalom i ne zna gdje je Bangladeš!
Je li se ikome čini čudno kako je čak i za tako stratešku stvar kao plaćanje nafte teško naći zajednički jezik...ma čiji li su tu prsti?
Na kraju se najviše treba paziti Kine...ona je od prije godinu dana najveći vjerovnik najzaduženije zemlje svijeta. Treba ih pitati jesu li voljni pripomoći u projektu...ma koliko ih to koštalo.
Napeto je.
K'o kišobran!
