Borgman's cube
ponedjeljak, 30.03.2009.
Crotanic.... Simfonija
- Uh, kao u Zagrebu. Magla!- požali se Veliki Upravljač samome sebi, uporno pokušavajući otkriti koliko je sati, na ruci prekrivenoj mjeračima vremena. Lako je bilo izgubiti pojam koliko je dugo za ovim kormilom, i po prvi put, nije imao nijednoga krivca za loš odabir puta. Odgovornost, riječ koje se plašio, bila je samo njegova!
- Nije zaludu za Hrvate rečeno kako su kao Guske u Magli….-
- A u magli je i lakše jamiti!- doda krupna pojava i nasloni se na Upravljačevu fotelju.
- Znaš li da su nam jučer ameri ugasili GPS, radi neplaćanja pretplate, i radi smanjenja naše «geostrateške vrijednosti»…-
- Užas jedan, a naši radari?-
- Nisu dopustili uzimanje novih, pa smo demontirali one NATO radare sa obale…-
- Gospodine, pa ti radari nisu radili… kako ste mogli?-
- Nužda, bivši moj ministre, nisam mogao vjerovati koliko malo ti Europljani cijene naše građane kada smo ih odveli u dužničko roblje…. Znaš, onaj dan kada sam saznao, da je radi inflacije dužnika, naše roblje izgubilo na vrijednosti…srce mi se steglo… baš su majmuni ti ispod palube, i sada…eto idemo s njima, u tu Mikroneziju, a pojma nemam kuda idemo…-
- Uh, osjetio sam inspiraciju za jedan dobar govor. Perjanica kršćanstva, u magli pronalazi ispravan put i dolazi na otok kojega će preobratiti u Raj na Zemlji!-, ruka Upravljača, nimalo nježno udari ga po glavi.
- Glupane, u tome je toliko revolucionarnoga da bi nas moglo glave koštati. Gdje je tu Vanjski Neprijatelj, Unutrašnji neprijatelj, Srbi, Ustaše, Partizani, Komunisti, Bivša Vlast, Oporba, Naslijeđeni dugovi….-
- Oprostite Upravljaču, neću više…joj to boli..- jaukne bivši ministar trljajući bolno uho.Veliki Upravljač Perjanice Kršćanstva opet okrene pogled prema neprozirnoj magli, i smireno spusti ruke puštajući kormilo. Kotač kormila se polako okrene udesno.
- Kapetane, to je znamenje-, doda krupna pojava,- kormilo skreće udesno!-
- Mislim prije da je to problem u firmi koja je napravila kormilo (Jure&Boban-kormila d.o.o), - progunđa Upravljač, gledajući maglu. Obuzela ga zlovolja. Prošle godine je u ovo doba bio u čekaonici Nekoga Važnoga, i slušao najavu sekretarice
- Predsjedniče, u hodniku je Upravljač, one male zemlje, samo da nađem bilješku, one …
- Nije važno. Ostavi ga neka čeka. Ionako samo traži nove kredite…-, da, nakon toga se osjećao malo neugodno, ali je večera sa nekim «poslovnim ljudima» bila pun pogodak. Nesvjesno pomiluje najniži mjerač vremena optočen rubinima. Unikat.
- Ovdje je lista vaših obaveza, gospodine…- nesvjesno trljajući još uvijek bolno uho, donedavni ministar pruži list papira.
- Govor, domjenak sa rođakom, domjenak sa bratom, večera … tko je ovo na večeri, koga ste mi doveli?-
- Gospodine, nismo ga doveli, došao je sam. Vidite ono malo crveno svjetlo ispred, znate, vezani smo konopcem s njima, oni nas vode… pošto naša oprema ne radi!-
- Vidiš, to je tema za govor. Imamo prijatelje koji nas vode kroz maglu! A tko je na večeri?-
- Znate, khmm,- bivši ministar se nakašlje gutajući knedlu,- to je mornar koji nosi diplomatsku torbu. Nije niti časnik. Grub neki tip. Znate, rekao je «kako veću gomilu dupelizaca i neradnika koji glume stres nije nikada vidio» i kako mu se žuri predati diplomatsku torbu i otići na svoj brod.
- I kako ste reagirali? Napisali diplomatsku notu? Demarš? - Upravljača je zanimala sposobnost njegove kamarile.
- Sve to! – i javili smo se njegovom nadređenom, a on je odgovorio da sve primjedbe damo mornaru! Kako mi je žao što su nam zabranili korištenje predajnika, pa bi objavili NAŠU verziju svih događaja!-
Ruka je opet bila brža od oka. Bivši ministar je zbunjeno opipavao lice na kojemu se vidio otisak cijelog dlana, u crvenoj boji naspram bijele kože.
- Gotovo je s našim verzijama za vanjski svijet! Ja…mi smo dobili SLOBODU da se preselimo u netaknuti RAJ na Zemlji. Zauzvrat smo morali nešto i dati, osim svoje zemlje naravno! I dali smo, teško odricanje, krvavo potpisivanje, laganje do iznemoglosti, i nešto u čemu si ti, dragi moj ministre stručnjak…- , pauza za pojačavanje učinka riječi,- doveli su nas do ovog velebnog djela ljudskih ruku! Zar nisi ponosan?-
- Gospodine, mislite na moje političke sposobnosti?- ministru je lice odjednom dobilo boju, a oči se zacaklile od ponosa.
- Ne dragi moj,- Upravljačeva ruka je kao ruka slijepca opipavala ministrovo lice i naposlijetku bradu,- tvoja najveća snaga i vrlina je bila u vještini lijepog izgleda. Sigurno si bio najljepši fikus kojega je ova zemlja ikada imala. Nego, uvedi tog mornara, a na večeru pozovi ljude iz Stranke.- iako Veliki Upravljač, osjećao je potrebu za riječima potpore u neograničenim količinama. Čak se i nadao nekom novom hvalospjevu.
Bez riječi, političar fikus se izgubi kroz vrata kabine.
- Da nisi bio malo prestrog prema malome?- upita krupni lik koji se nije uključivao u razgovor.
- Bolje mu je dobiti ime fikus, nego ono koje zaslužuje!- mračno odgovori Upravljač.
- A i ti si čudan, pa mali je radio točno što si mu rekao-
- U tome je i problem. Radi njegovog ponavljanja mojih riječi, Ja sam, a ne on, ispadao lažljivac. To mu ne mogu oprostiti…-
Fikus, (oprostite ministar) pojavi se na vratima, a crni mornar prođe pored njega i stane mirno ispred Upravljača.
- Pošta za Vas- kaže hladno, i skine lančić sa vrata na kojemu se nalazila mala kartica. Provuče karticu kroz jedva vidljiv prorez, a onda Upravljač utipka svoj kod na tipkovnici u kabini.
Kuverta. Od recikliranog papira. Malo vlažna. Upravljač otvori, i sumnjičavo pogleda oko sebe.
Na prvom listu je velikim slovima pisalo:
Povjerljivo! (For your eyes only!)
Ovaj dokument sadrži Vaše mišljenje o svim bitnim stvarima… za period od… do…
Nauči napamet i obrati pažnju na naglasak upotrijebljenih riječi!
Upotrebu mišljenja ćemo stalno pratiti, a Neposluh se kažnjava Smrću!
ponedjeljak, 23.03.2009.
Crotanic... uvertira
(Ovaj post je nastao inspiriran odličnim "gologuzanovim Crotanicom"(GOLOGUZAN - LINK), koji grafički prikazuje, vjerujem, misli velikog broja mojih čitatelja... a sada UVERTIRA!)
Sami su sebe darivali, pozdravljajući povučene poteze, kitili se medaljama i ordenima, ponekad skupim mjeračima vremena i umjetninama, da bi naposlijetku, zbijeni u kapetanskoj kabini Crotanica, vodili osiromašene bezemljaše, do nove zemlje Kanaan. Velebni Crotanic, brod iz snova, polako se vukao prema cilju smještenom u Mikroneziji, otoku, na kojemu je povučen tlocrt, Novog Novog Zagreba.
Vizionari bez granica su u nedostatku tako prizemnih ideja, kao što je upravljanje ekonomijom jedne male zemlje, ili korištenja njenih bogatstava, a iz svojih duboko moralnih pobuda, sve rasprodali.
Visoka znanja magisterija i doktorata iz ekonomije, zarađena napornom kupovinom, upotrijebljena su za rasprodaju svega što nije bilo njihovo. Kupci, oduševljeni prilikom, nisu pokazivali svoje zadovoljstvo, što je Vođe ostavljalo uplašenima, u stalnoj potrebi služenja vlastitom narodu.
Narod zbunjen naglim prilivom materijalnog bogatstva, nije ni postavljao pitanja. Privid boljeg života i nova sloboda bili su dovoljni za «zlatno tele», a Vođe su tu iluziju, kao vješti opsjenari, pojačavali nebulozama o «posebnosti», «izabranom narodu» i «tisućljetnoj tradiciji i korijenima». Naposlijetku, ostajući doslovno bez zemlje pod nogama, projekt «Crotanic» postao je nužnost. Jedino rješenje. Ledeni brod za pakao vječnog iseljenja.
Povijest Crotanica, posljednjeg broda sagrađenog na Hrvatskim navozima, započela je spoznajom o… rasprodanosti. Grčevito povlačeći trećerazredne birokrate MMF-a i S. Banke za rukav, a stavljajući u zalog posljednjih stotinjak neprodanih otoka, dobiven je kredit za izgradnju tog jedinstvenog djela ljudskih ruku. Matični brod. Crotanic. Div. Građen na sredini Jadranskog mora, u Talijanskom ZERP-u, plašio je bliske susjede svojom veličinom i blizinom. Možda je to razlog zašto je stalno bio okružen fregatama i razaračima te prijateljske nam zemlje, koja je već nekoliko puta u svojoj prošlosti, vojno pomagala, razvoju napredne misli i demokracije, po njihovom shvaćanju. Pred njihovim očima nastajao je div čije su bokove činile ploče od najkvalitetnije zaleđene i komprimirane, Hrvatske Magle. Sustav hlađenja je dostignuće vrijedno divljenja, jer je u unutrašnjosti podignuto nekoliko velebnih mostova koji su završavali u oplati, i samim svojim postojanjem, privlačili buru, osiguravajući trajnu zaleđenost ledene školjke broda.
Bilo bi naivno i pomisliti kako su Upravljači zaboravili ponuditi resurs proizvodnje Hrvatske Magle. Na njihovu žalost, kupci nisu bili zainteresirani, pa se neuspjeh u tim pregovorima često prebacivao na unutarnje neprijatelje, koji su zlonamjerno strancima dostavili rezultate pretvorbe. Ti papiri su pokazivali kako je «perpetum mobile» Hrvatske Magle, ipak, samo običan stroj kojemu je nužan stalni dotok svježeg kapitala. Često je stanovnike kapetanske kabine zbunjivao i odgovor, kako tvorce takvih dijela treba smjestiti u ustanove sa čvrstim rešetkama, jer su «njihove ideje daleko ispred svoga vremena, čak toliko daleko, da nisu zakonski utemeljene».
Tek par mjeseci prije isplovljenja, na skoro završeni Matični brod Crotanic, remorkerom Split, došao je kurir iz Italije, sa diplomatskom notom. Radi stalnog rada sustava hlađenja (kodno ime «BURA»), došlo je do promjene temperature Jadranskog mora za 0,01 C, pa su Vlasti uzbunjene tom pojavom zatražile hitno isplovljenje. Diplomatska nota popraćena je niskim preletom zrakoplova, i počasnom salvom raketa koje su pale u nezgodnoj blizini krme. Radnici na održavanju, zabilježili su otapanje jedne zaleđene ploče. Spretni Vođe, nakon toga, snažnom primjenom tehnologije, Hrvatske Demagogije, saniraju štetu, i ubrzaju ukrcaj bezemljaša.
Tajni ugovor koji je imao jednu stranicu ispisanu većim fontom, a dvadesetak najsitnijom kaligrafijom, podrazumijevao je odlazak u miru, i ostavljanje nekretnina u prirodnom stanju. U tu svrhu je ponuđena, i naravno prihvaćena prisutnost mirovnih snaga koje su svojim djelovanjem pomagale u dragovoljnom egzodusu. Pojedinačne primjere nepoštivanja sporazuma između Upravljača i Kupaca, mirovne snage su smirivale upotrebom, svih i nedozvoljenih i dozvoljenih sredstava, jer se ugovor, eto, mora doslovno poštivati.
Stanovnici te male zemlje koji su mogli podnijeti udare bure po palubi, zbunjeno su gledali ispraćaj cijele mornarice Jadrana, koja je u savršenoj brazdi pratila Crotanic, na njegovom prvom i posljednjem putovanju. Poruka zapovjednog broda :- Idite, i sa srećom. U slučaju povratka ćemo upotrijebiti mjere odvraćanja!-, u vatrenom govoru Upravljača, svojoj Mladeži, protumačena je kao poruka «koja treba dati snagu u ovim teškim trenucima, i usmjeriti nas na rješavanje svih problema…»
Crotanic je bio i ostao čudan brod. Njegov hladni pogon, i toplo okolno more, gotovo cijelo vrijeme držali su ga u magli. Rekli bi promatrači kako mu gradivne tvari nije nedostajalo, ali je to cijelo vrijeme predstavljalo problem za navigaciju. Strojevi marke «Hrvatska Izvozna Privreda», su bili nejaki za takav brod, pa se i pored neopisive veličine koja je ispunjavala srca, svako, i najmanje zibanje okolnog mora, pretvaralo u mučno i neprekidno ljuljanje u utrobi. Zato nije bilo čudno što je većina ljudi u utrobi tog kolosa stalno patila od morske bolesti, optimistično nazvane, «Turistički sindrom». Jedini lijek kojega su sadržavale brodske ljekarne, bili su Vođini govori o nekim dalekim i ponosnim (boljim?) vremenima, koji su trajnu mučninu pretvarali u još trajniji proljev.
Jedino što je veselilo putnike ovog diva bila je stalna pratnja mornarica zemalja pored kojih su prolazili. Talijani su ih ispratili fregatama, nekulturno uperivši cijevi prema palubi sa Upravljačima. Albanci su prosto zujali oko tog broda u svojim sitnim topovnjačama, sa mlaznim motorima montiranima na palubi. Oku najugodnija je bila slika prolaska pored Libije čijih je trinaest patrolnih brodova (koje su Upravljači prije desetak godina, velikodušno dali na izradu, Francuzima), u brazdi, nosilo poruku ispisanu na potpuno nerazumljivom pismu. Samo neki «Euroskeptici» su tvrdili kako je prijevod te nečitljive poruke bio « Što prodaš, više nemaš!».
nedjelja, 01.03.2009.
NA muci se poznaju....JUNACI
…U dobru je lako dobar biti!
Stara narodna poslovica, starog naroda. Iskovana kroz stoljeća nedaća.
Kriza je… neću biti ptica zloslutnica pa reći i kako će turistička sezona «debelo» podbaciti, kao što najavljuju i druge mediteranske zemlje.
Neću ni komentirati što je «skriveno između redova» u poruci školarcima kako bi trebali na putovanja po Hrvatskoj. «24 sata» su to komentirali « Spasimo turizam!».
Komentirati ću reakciju Vlasti. Banke. Javnih poduzeća. INA-e.
Najprije treba razumjeti bankare. Sve su banke strane, u vlasništvu stranaca, sa velikim problemima na svojim «domicilnim» tržištima. «Razbacali» su se kreditima po Istočnoj Europi. Sada, sa priznatom stagnacijom gospodarstava, a u najboljoj maniri neokolonijalizma, manjak na domaćem polju, treba nadomjestiti «dodatnim nametom» na zemljama «kolonija».
Koliko će te tehnike «cijeđenja» biti zaustavljene tehnikom «pametnog gospodarenja» kojemu je ipak važno «da krava ne umre, a magarac krepa», to je samo pitanje panike kod managera koji gledaju vrijednosti svojih dioničkih paketa. Ne nadajte se puno riječima «našeg» DrIve… «To ne može tako!», jer ON sa poslovanjem banaka ima jako malo. Točnije NIŠTA! «Roha» će možda, ako ga politika ne pritisne previše «pokušati nešto» ali i njegovi su «instrumenti» više imaginarni, nego realno snažni.
Što zapravo Vlada uopće može?
Malo, ali ne radi čak ni to!
Prvo , i osnovno, smanjiti državni aparat!
Neizvedivo! A zašto?
Jer je ta ista Vlast državnu upravu shvatila kao servis za zapošljavanje podobnih, a još prije njih, za upošljavanje «uhljebljenje=dobar izraz», SVOJIH rođaka i prijatelja.
Je li onda čudno kako je cijeli sustav zasnovan na nepotizmu? Ono, «ruka ruku mije», i «ne grizi ruku koja te hrani»!
Što ostaje onda DrIvi raditi?
POVEĆATI POREZE I NAMETE!
PDV ne puni proračun, pa ga treba umjetno ojačati!
Naravno, ne udarati po džepovima banaka, tajkuna, političara…bande lopovske…
Ovi gore navedeni se brane zakonima, a zadnji navedeni pucaju po ulicama. Te se ne dira! Jesu li to sve isti ljudi? To Pravosuđe zna, ali nam neće reći!
Udari po građanima…»stoci sitnog zuba», kako nas je «od miline» nazvao bivši predsjednik!
Digni cijenu goriva – jedan dio kao trošarina i PDV u «državnu kasicu», a drugi dio za plaćanje MOL-u kako bi nam vratili NAŠA plinska polja!
Digni cijenu SMS-a – Hrvatska je zemlja koja prednjači po broju poslanih SMS-ova.
Digni cijenu pretplati – javna televizija će doprinijeti PDV-u, preliti dio svojih fondova u državnu «kasicu», a i donirati koji «spot» u kampanji!
«gricni» u Fond branitelja, socijalnu skrb, naslijeđena prava, rasprodaj imovinu.
Uvedi poreze na neobrađenu zemlju, «napadni» vlasnike koji godinama pokušavaju dobiti «vlasničke papire» po gruntovnim uredima i sudovima. Navedi ih da prodaju sve što imaju tajkunima koji će daljnjom preprodajom puniti svoj i državni proračun. UZMI sve «stoci sitnog zuba», ostavi ih na ulici…
Smanji rashode…ne plati povrat poreza, tiskaj novac, uvedi dodatno zdravstveno, uspori isplatu mirovina, plaća (svaki mjesec po 5 dana, i «uštediš» jednu plaću godišnje, pitajte vrle poslodavce! Ima od koga DrIvo učiti, sve su to «heroji privatizacije»
I naravno, laži i maži cijelo vrijeme, kako bi «izdržali do izbora»!
Gledao sam jučer jednoga od NJIH kako po Hercegovini KUPUJE glasove!
Opet, kupovina DRŽAVNIM novcem. Jednostavno!
Želite li nakon ovoga nešto pozitivno?
Pa, jedino pozitivno je metla. U rukama svakoga od nas malih….
