- Uh, kao u Zagrebu. Magla!- požali se Veliki Upravljač samome sebi, uporno pokušavajući otkriti koliko je sati, na ruci prekrivenoj mjeračima vremena. Lako je bilo izgubiti pojam koliko je dugo za ovim kormilom, i po prvi put, nije imao nijednoga krivca za loš odabir puta. Odgovornost, riječ koje se plašio, bila je samo njegova!
- Nije zaludu za Hrvate rečeno kako su kao Guske u Magli….-
- A u magli je i lakše jamiti!- doda krupna pojava i nasloni se na Upravljačevu fotelju.
- Znaš li da su nam jučer ameri ugasili GPS, radi neplaćanja pretplate, i radi smanjenja naše «geostrateške vrijednosti»…-
- Užas jedan, a naši radari?-
- Nisu dopustili uzimanje novih, pa smo demontirali one NATO radare sa obale…-
- Gospodine, pa ti radari nisu radili… kako ste mogli?-
- Nužda, bivši moj ministre, nisam mogao vjerovati koliko malo ti Europljani cijene naše građane kada smo ih odveli u dužničko roblje…. Znaš, onaj dan kada sam saznao, da je radi inflacije dužnika, naše roblje izgubilo na vrijednosti…srce mi se steglo… baš su majmuni ti ispod palube, i sada…eto idemo s njima, u tu Mikroneziju, a pojma nemam kuda idemo…-
- Uh, osjetio sam inspiraciju za jedan dobar govor. Perjanica kršćanstva, u magli pronalazi ispravan put i dolazi na otok kojega će preobratiti u Raj na Zemlji!-, ruka Upravljača, nimalo nježno udari ga po glavi.
- Glupane, u tome je toliko revolucionarnoga da bi nas moglo glave koštati. Gdje je tu Vanjski Neprijatelj, Unutrašnji neprijatelj, Srbi, Ustaše, Partizani, Komunisti, Bivša Vlast, Oporba, Naslijeđeni dugovi….-
- Oprostite Upravljaču, neću više…joj to boli..- jaukne bivši ministar trljajući bolno uho.Veliki Upravljač Perjanice Kršćanstva opet okrene pogled prema neprozirnoj magli, i smireno spusti ruke puštajući kormilo. Kotač kormila se polako okrene udesno.
- Kapetane, to je znamenje-, doda krupna pojava,- kormilo skreće udesno!-
- Mislim prije da je to problem u firmi koja je napravila kormilo (Jure&Boban-kormila d.o.o), - progunđa Upravljač, gledajući maglu. Obuzela ga zlovolja. Prošle godine je u ovo doba bio u čekaonici Nekoga Važnoga, i slušao najavu sekretarice
- Predsjedniče, u hodniku je Upravljač, one male zemlje, samo da nađem bilješku, one …
- Nije važno. Ostavi ga neka čeka. Ionako samo traži nove kredite…-, da, nakon toga se osjećao malo neugodno, ali je večera sa nekim «poslovnim ljudima» bila pun pogodak. Nesvjesno pomiluje najniži mjerač vremena optočen rubinima. Unikat.
- Ovdje je lista vaših obaveza, gospodine…- nesvjesno trljajući još uvijek bolno uho, donedavni ministar pruži list papira.
- Govor, domjenak sa rođakom, domjenak sa bratom, večera … tko je ovo na večeri, koga ste mi doveli?-
- Gospodine, nismo ga doveli, došao je sam. Vidite ono malo crveno svjetlo ispred, znate, vezani smo konopcem s njima, oni nas vode… pošto naša oprema ne radi!-
- Vidiš, to je tema za govor. Imamo prijatelje koji nas vode kroz maglu! A tko je na večeri?-
- Znate, khmm,- bivši ministar se nakašlje gutajući knedlu,- to je mornar koji nosi diplomatsku torbu. Nije niti časnik. Grub neki tip. Znate, rekao je «kako veću gomilu dupelizaca i neradnika koji glume stres nije nikada vidio» i kako mu se žuri predati diplomatsku torbu i otići na svoj brod.
- I kako ste reagirali? Napisali diplomatsku notu? Demarš? - Upravljača je zanimala sposobnost njegove kamarile.
- Sve to! – i javili smo se njegovom nadređenom, a on je odgovorio da sve primjedbe damo mornaru! Kako mi je žao što su nam zabranili korištenje predajnika, pa bi objavili NAŠU verziju svih događaja!-
Ruka je opet bila brža od oka. Bivši ministar je zbunjeno opipavao lice na kojemu se vidio otisak cijelog dlana, u crvenoj boji naspram bijele kože.
- Gotovo je s našim verzijama za vanjski svijet! Ja…mi smo dobili SLOBODU da se preselimo u netaknuti RAJ na Zemlji. Zauzvrat smo morali nešto i dati, osim svoje zemlje naravno! I dali smo, teško odricanje, krvavo potpisivanje, laganje do iznemoglosti, i nešto u čemu si ti, dragi moj ministre stručnjak…- , pauza za pojačavanje učinka riječi,- doveli su nas do ovog velebnog djela ljudskih ruku! Zar nisi ponosan?-
- Gospodine, mislite na moje političke sposobnosti?- ministru je lice odjednom dobilo boju, a oči se zacaklile od ponosa.
- Ne dragi moj,- Upravljačeva ruka je kao ruka slijepca opipavala ministrovo lice i naposlijetku bradu,- tvoja najveća snaga i vrlina je bila u vještini lijepog izgleda. Sigurno si bio najljepši fikus kojega je ova zemlja ikada imala. Nego, uvedi tog mornara, a na večeru pozovi ljude iz Stranke.- iako Veliki Upravljač, osjećao je potrebu za riječima potpore u neograničenim količinama. Čak se i nadao nekom novom hvalospjevu.
Bez riječi, političar fikus se izgubi kroz vrata kabine.
- Da nisi bio malo prestrog prema malome?- upita krupni lik koji se nije uključivao u razgovor.
- Bolje mu je dobiti ime fikus, nego ono koje zaslužuje!- mračno odgovori Upravljač.
- A i ti si čudan, pa mali je radio točno što si mu rekao-
- U tome je i problem. Radi njegovog ponavljanja mojih riječi, Ja sam, a ne on, ispadao lažljivac. To mu ne mogu oprostiti…-
Fikus, (oprostite ministar) pojavi se na vratima, a crni mornar prođe pored njega i stane mirno ispred Upravljača.
- Pošta za Vas- kaže hladno, i skine lančić sa vrata na kojemu se nalazila mala kartica. Provuče karticu kroz jedva vidljiv prorez, a onda Upravljač utipka svoj kod na tipkovnici u kabini.
Kuverta. Od recikliranog papira. Malo vlažna. Upravljač otvori, i sumnjičavo pogleda oko sebe.
Na prvom listu je velikim slovima pisalo:
Povjerljivo! (For your eyes only!)
Ovaj dokument sadrži Vaše mišljenje o svim bitnim stvarima… za period od… do…
Nauči napamet i obrati pažnju na naglasak upotrijebljenih riječi!
Upotrebu mišljenja ćemo stalno pratiti, a Neposluh se kažnjava Smrću!
Post je objavljen 30.03.2009. u 07:33 sati.