Borgman's cube
četvrtak, 03.07.2008.
Radni naslov... Posljednja prilika
- Mama, piški mi se!- šmrcne mala Marija i podigne ruke prema Ivoni. Njena mama, sigurnost i ljubav na dvije noge, uvijek spremne na zagrljaj. Majka uzme svoju mezimicu u ruke, šmrcne, pogledom potraži papirni rupčić, pa sa svojom djevojčicom ode u zahod.
Posao je mogao čekati. Dogovorila se sa šefom kako će joj dijelove koda kojega je trebalo završiti poslati kući. Blagodati razumnih šefova.
Misli joj malo pobjegnu i prema timu programera kojemu je pripadala, živa lica se na trenutak pojave i osjeti malo neugode jer ih je ostavila u kritičnom trenutku. Onda se opet pogled vrati maloj Mariji i svaka neugoda nestane. Ona je najvažnija.
Požurila je u kuhinju pogledati hranu koja se grijala.
Matko je kao i obično odrađivao koji sat prekovremeno, pa je njihova šetnja Rivom, prije uobičajena, postajala sve rijeđa. Opet nemirne misli, i ova prehlada. Nadala se samo kako je neće prenijeti na malu koja se već igrala krpenom lutkom.
Toni provuče ruku kroz kosu koja se već u dvadeset i kojoj počela rijediti. Jutros mu se učinilo kako je vidio i nekoliko sijedih. Nesigurno uzdahne i zagleda se u Andrejinu kosu koja se ljeskala i čija vlasnica očito nije s tim imala nikakvih problema.
- Opet mi gledaš kosu?- okrenula je svoja dva kestenjasta oka prema njemu.
- Ni…- bila je prva reakcija, ali njen sigurni osmijeh ga natjera na tišinu.
Ponovno se vratila programiranju, ali je izvijeni rub usana govorio kako se zapravo dobro zabavlja. Na njegov račun.
Od tog trenutka, pomalo posramljen i zbunjen, bacio se u rješavanje problema koji ga je mučio. Naravno jednostavnost rješenja ga zbuni, a nakon nekoliko testova počne mrmljati sebi u bradu. Riješio ga je.
Podigne pogled, tražeći nekoga s kime bi mogao podijeliti osjećaj pobjede, a onda vidi kazaljke na pretjerano kičastom zidnom satu. Dva i po sata!
Činilo mu se kraće. Andreja i Žana su očito bile na balkonu jer je kroz zvuk ventilacijskog uređaja čuo ženske glasove. Udari par «entera» i ustane, osjećajući utrnule noge.
- A evo nam «Usnulog»- nasmije se Žana gledajući ga kako s grimasom vuče lijevu nogu.
Nadimak mu je dala jer mu se nekoliko puta obratila i nije je niti primijetio, a to njenom ženskom egu nije prijalo. Toni nikome nije dodjeljivao nadimke, rijetko im je pamtio i imena! Andreja ga pogleda, i nastavi razgovor sa Žanom o sinoćnjem provodu. Obje su izlazile na slična mjesta, ali sve su to bile strane teme za Tonija. On je proveo noć uz računalo. Virtualni svijet gdje je bio moderator u nekoliko foruma, sveznalica za nesretne ljubavi, i duh iz boce koji je sve češće vodio pravi križarski rat protiv pedofilije.
Žana kihne, progunđa nešto kako se očito prehladila noćas i počne prekapati po uvijek prepunjenoj torbici. Andreja joj pruži maramicu.
Sinoć je bilo zagušljivo, pa smo izašli na verandu. Svi su bili pijani. Totalka. I neko me prolio vodom. Zamisli, rekao je kako ide napraviti bevandu, a nosio je dvije boce mineralne! Trebala si mu vidit lice kada sam mu to rekla…- Žanu tako mala stvar poput prehlade nije nikada smela u opisivanju podviga
Iako nije vezano za priču OVO me rasp...zdilo!!!
Specijalno pitanje za sve koji čitaju... jesu li taj lik i njegovi dušebrižnici upoznati sa "sitnom" pojedinosti da:
- u zatvoru OKAJAVA ubojstvo i teško ozljeđivanje
- zatvor nije HOTEL!
- u zatvoru BI TI TREBALO biti neugodno!
ili kao lik iz "perspektivne obitelji" (pojam uzet iz tiska, citirali su njegovog odvjetnika) može ....ti (upotrijebi riječ koja označava izlučivanje otpadnih tvari, a završava na ...ti) po cijelom pravnom sustavu, svojim žrtvama i svima koji nemaju dovoljno love da ga kopiraju?
