Pismo br. 12
Ministre Milinoviću,
Ja i moj suprug obraćamo vam se ovim pismom jer ste vi od nas to tražili. Uostalom, i da niste mislimo da je krajnje vrijeme da vam se neke stvari objasne jer ih vi očigledno niste u stanju shvatiti.
Vama naime nije jasno oko čega se diže toliko halabuke i diskusije kada se u Sloveniji liječi 3 do 4 para iz Hrvatske. Nije vam jasno u čemu je problem sa VAŠIM zakonom i koje nelagodnosti i patnje on svakodnevno uzrokuje nama, normalnim ljudima pored kojih svaki dan niti ne znajući, prolazite.
Možda vam nije jasno kako to da vam mi, neplodni parovi ne vjerujemo i zašto buljimo u tv ekrane širom otvorenih usta sa ogromnom nedoumicom na licu dok vaša pojava izgovara enormnu količinu nebuloznih izjava?!
Nije vam jasno kako se po novinama piše da su na vašu adresu poslane stotine razglednica iz Maribora, Ljubljane, Postojne, Beća i drugih gradova kad ste vi dobili samo 3-4?! I još vam nije jasno zašto svi ti neki ljudi idu u inozemstvo po svoju nerođenu djecu i tako ostavljaju ili da kažem bacaju svoje novce kada im je sve to dozvoljeno i u njihovoj državi?!
Sve su to za vas nevjerojatne enigme!!!
Ministre Milinoviću, evo mi ćemo se potruditi i pokušati vam objasniti.
Da, imate pravo, u Sloveniji se liječe 3-4 para iz Hrvatske. Zaboravili ste ministre dodati mjernu jedinicu, a to je po 3-4 PARA PO KLINIČKOM CENTRU DNEVNO! To je mjerna jedinica i stvarni broj ljudi koji do najdragocjenijeg životnog dara pokušavaju doći potpomognutom oplodnjom. Ako mislite da pretjerujemo, dati ćemo vam informaciju da smo u veljači ove godine bili na prvim konzultacijama u Mariboru, bili smo predzadnji par, čekali smo 2 sata i svih 6 parova koji su bili prije nas bili su iz Hrvatske. Svi su došli dogovoriti termin. Nitko od njih ministre, nije došao na izlet.
Idemo dalje na probleme koje nam vaš zakon svakodnevno donosi. Ovdje moramo malo pojasniti našu situaciju. Ja imam 31. godinu, suprug 26. Samnom je sve u najboljem redu, potpuno zdrava osoba, i fizički i psihički (dokazano na psihološkom savjetovanju). Kod supruga dijagnoza teška oligoasthenoterathospermia nastala kao posljedica prekasno izvršene operacije spuštanja testisa.
Obzirom na dijagnozu, jedina mogućnost začeća je metoda mikroinjekcije. Kako je kod supruga problem mislili smo kako će sve biti lako i kako ćemo uspjeti kod prvog postupka. Međutim onda saznajemo za odredbe vašeg zakona i kako sve nije tako jednostavno kako smo mi željeli da bude. Shvaćamo kako ću ja morati proći kroz nebrojene postupke hormonskih stimulacija klomifenom kako bi se dobilo maksimalno 3 jajne stanica jer ih se više prema odredbama vašeg zakona, ne smije oploditi! Doktor ne želi jaču stimulaciju jer smatra da .
Ja i suprug morati ćemo sigurno proći kroz nekoliko postupaka jer bez obzira na kvalitetu jajnih stanica imamo slabu vjerojatnost da će biolog uspjeti odabrati kvalitetan spermij jer ih jednostavno nema. To će dovesti do nekvalitetnih zametaka i šanse za trudnoću biti će minimalne.
Nemojmo zaboraviti da nakon svake stimulacije slijedi PUNKCIJA! Ministre Milinoviću, voljela bi da jednom iskusite taj osjećaj, tu bol i strah.
Voljela bi da jednom sjedite sa glavom u rukama i sa puno muke, gorčine i straha se pitate kako će to vaše dijete podnijeti, kao što se to pitaju moji roditelji i roditelji moga supruga!
Vi sigurno znate kako se svakom punkcijom drastično povećava mogućnost razvitka raka jajnika tako da se logično nameće upitnik - Da li je vama u interesu od zdrave osobe stvoriti bolesnu? Prema odredbama vašeg zakona, mi ne možemo ništa drugo zaključiti nego da je tako.
Zaboravili smo navesti još 2-3 folikulometrije prije same punkcije.
Dva dana nakon punkcije ide se na transfer i onda slijedi nadanje i iščekivanje.
U svemu navedenom leži razlog našeg odlaska u Maribor. Ne želimo i ne možemo svaka 3-4 mjeseca prolaziti kroz pakao stimulacije i strahovito stresne i bolne punkcije. Ne želimo i ne možemo svaka 3-4 mjeseca 5 dana od 12 izostajati sa posla.
Ne želimo i nemamo snage dovesti se u situaciju da imamo više od 3 jajne stanice te da se neke od njih jednostavno moraju baciti jer se ne smiju oploditi, a neće ih niti zamrznuti jer je to neprokušana metoda.
Ne želimo rizik višeplodne trudnoće jer moramo napraviti transfer sva tri zametka jer ako ga ne napravimo, zametci će se UNIŠTITI!
Ministre Milinoviću, mi to ne želimo i nemamo ni snage ni srca ni živaca za to!
Ovim zakonom nisu pogođeni samo parovi koji imaju dijagnozu neplodnosti. Ne broje se ministre ljudi dva po dva. Pogođene su cjelokupne njihove obitelji, njihovi roditelji, njihova braća i sestre sa svojim ženama i muževima i djecom koja s dječjom nestrpljivošću iščekuju svoje rođake i nebrojeno prijatelja kojima se usudimo reći za naš problem.
Procedura za nas u Mariboru je slijedeća:
Stimulacija - jača nego kod nas s ciljem dobivanja što većeg broja jajnih stanica što ne bi trebao biti problem.
Folikulometrije - samo prvi put česte 2-3, ostali pokušaji 1, u rijetkim slučajevima 2.
Punkcije - nema množine!! Punkcija je jedna s vjerojatnosti dobivanja puno jajnih stanica
Oplodnja - ne tri, već sve jajne stanice koje zadovoljavaju kvalitetom.
Transfer - sloboda da se napravi transfer jednog zametka i tako se smanji mogućnost rizičnijih višeplodnih trudnoća, a ostali zametci se zamrznu za naredne transfere.
Iščekivanje.
U slučaju neuspjeha nije potrebno prolaziti ponovo kroz cijelu ovu agoniju već samo doći u određenom, povoljnom trenutku po slijedeći zamrznuti zametak.
Nema stimulacije, nema punkcije, nema boli.
Koliko je cijena ministre da nas se tretira kao ljude? Za one koji razumiju brojke, a ne razumiju naš problem je 25.000,00 kuna.
Za nas koji svaku noć sanjamo svoju nerođenu djecu, neprocjenjivo!!
Da vam bude jasno, ministre:
U Maribor na postupak odlazimo jer nam pružaju manje bolan i manje stresan te više vjerojatan način ostvarenja toliko željene trudnoće. U Maribor na postupak odlazimo jer nas njihovi doktori ne gledaju bespomoćno kao naši kojima ste kretenskim odredbama zakona o MPO svezali ruke.
U Maribor na postupak odlazimo jer ne osjećamo da gubimo dostojanstvo, ne osjećamo se kao bolesni, stigmatizirani ljudi kojima iz tko zna kakvih razloga nije dato da imaju djecu te ih se svi drugi kojima je to dato trebaju dobro čuvati jer je možda zarazno!!
U Maribor na postupak odlazimo jer nas ne stavljaju u čekaonu u kojoj su žene koje su iz raznih razloga čekaju abortus.
I konačno u Maribor na postupak odlazimo u listopadu ove godine!!!!!
Ne brinite ministre, poslati ćemo vam razglednicu!
Mogli bi vam još mnogo toga napisati. Mogli bi napisati koliko smo puta prošli 120 kilometara do nama najbliže klinike u Hrvatskoj puni nade i iščekivanja, a vraćali se tih istih 120 kilometara za doma i plakali, plakali, plakali. Koliko puta smo na pitanje šta čekamo da nemamo djecu sa smiješkom na licu i grčem u želucu odgovarali da će doći vrijeme. Koliko puta su nam poznanici kidali živce sa teorijom da se trebamo opustiti pa će i djeca doći.
Mogli bi vam ministre još napisati koliko smo sreli ljudi iz našeg grada koje poznajemo godinama i imaju isti problem kao mi, ali nisu imali hrabrosti ni snage o tome pričati.
Mogli bi ministre svašta, ali na kraju ćemo vam još samo napisati crno na bijelo da ne bi došlo do zabune:
Ministre Milinoviću, OVO PISMO NIJE PISANO KAO POTPORA VAŠEM NEBULOZNOM ZAKONU!!
Ovo pismo napisano je kao velika kritika vama, vašem radu i svemu što vi predstavljate!
Ovo pismo napisano je kao velika kritika vašoj stranci i svima koji su za ovaj zakon dignuli ruku!
Nadamo se da smo vam bar malo pojasnili situaciju u kojoj se nalazimo.
I ako ne dobijemo od vas nikakav odgovor na ovo pismo shvatiti ćemo to kao nedostatak vremena radi apsolutne posvećenosti promjeni Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.
Sigurno budući presretni roditelji,
Marijan i Marina
