02.03.2008., nedjelja

1. ŽNL 13. kolo: Nk Sokol Milanovac - Nk Voćin Nastavljeno je natjecanje prve županijske nogometne lige Virovitičko-podravske županije i to utakmicama 13. kola koje se trebalo odigrati najesen međutim sredinom mjeseca studenoga pao je rani snijeg tako da je posljednje jesensko kolo odgođeno do vremena kada vremenski uvjeti budu dopustili odigravanje utakmice. Tako se posljednje jesensko kolo igra u proljeće prije prvog proljetnog kola. Posljednjih dana uistinu uživamo u odličnom vremenu, pravom proljetnom premda prognostičari sljedećih dana najavljuju zahladnjenje za koje smatram kako će biti posljednji nalet zime ove godine. Ipak mislim da je pretoplo za ovo doba godine i ne sviđa mi se to iz razloga što bez prave zime nećemo imati ni pravo ljeto. Zadnjih par godina imali smo nalete vrućine u lipnju, a u kolovozu kišu svaki drugi dan. Daj neka zaroka snijeg po zimi, a preko ljeta neka bude sunčano i ne prevruće ali bez kiše. To bi bilo idealno vrijeme po meni. Tako je i bilo dok se ova naša kontinentalna klima nije počela mijenjati. Na igralištu u Milanovcu su tako poslije pola tri istrčali prvo igrači domaće momčadi, a nakon njih i igrači gostiju. Momčad Sokola iz Milanovca vodi Darko Klimek koji pokušava složiti dobru momčad u uvjetima kakvi trenutno vladaju. Prvu prepreku prema kvalitetnoj igri predstavlja mu domaći travnjak igrališta u Milanovcu koji je katastrofalan u usporedbi s travnjakom na Borcu koji je bio obnovljen pod Pavom Bošnjakom prije pet godina i sada je među najboljima ako ne i najbolji travnjak u županiji. Momčad Sokola istrčala je na teren očito tanka u veznom redu. Braće Obrovac nije bilo u momčadi. Wummy u napadu i Tole u veznom redu standardni su prvotimci. Također u momčadi nije bilo Mele koji je mozak momčadi u veznom redu. Činilo mi se kako trener pokušava Vladu Petrasa gurnuti u vezni red što je očiti pokušaj krpanja budući da je isti čisti stoper, obrambeni igrač koji na svojoj poziciji igra odlično. Dobar dio tereta u tako postavljenoj ekipi morao je pasti na Subija koji je trebao držati vezni red i vući u napad. Nakon početnog ispitivanja snaga i nekoliko jalovih pokušaja momčadi Voćina igra se smiruje i momčad Sokola preuzima blagu inicijativu premda obje momčadi igraju s puno pogrešaka tako da nema pravih akcija. Bolje prilike i više opasnosti pred protivničkim golom stvara momčad Sokola premda bez izrazitih prilika. Sve su to udarci iz daljinje, izvan šesnaesterca, ili iz prekida. Uspjevali su domaći zakuhati s ponekim ubacivanjem sa strane u šesnaesterac kada se stvorila gužva međutim nisu uspjeli postići pogodak. Kako sam predviđao Subi je bio najaktivniji i najopasniji, a Marvan i Beni su pokušavali. Uz Subija najbolji pojedinac kod domaćih u prvom poluvremenu bio je Dina koji je sigurno rješavao stvari na poziciji zadnjeg čovjeka obrane. Damir Majtanić je bio siguran na svojem mjestu desnog stopera. Zapamtio sam kako je morao dobiti žuti karton nakon što je morao zaustaviti igrača Voćina u kontra napadu nakon što je lopta preskočila jednog igrača Sokola koji ju je trebao očistiti i tako otvorila put napadaču gostiju prema golu domaćih, međutim nije mogao proći. Gledatelji su inače spočitavali domaćim nogometašima da igraju kao balerine. Odnosno da dopuštaju da ih gosti iz Voćina tuku. Gosti jesu igrali s više prekršaja i na početku su voljeli napucavati loptu poslije sučeva zvižduka što je sudac isprva tolerirao. Gledatelji su tražili od domaćih tvrđu igru smatrajući da nema smisla to što ih tuku u gostima pa ih onda tuku i kod kuće. Istina jest da tako stvari stoje u županijskom nogometu, da na nekim terenima nisu normalni u startovima računajući da se sudac pred razularenom ruljom uz igralište neće usuditi isključiti igrača. Normalno, znalo se dogoditi da suci budu napadnuti i dobiju batina. Sjećam se članka koji je izašao u Sportskim novostima prije više godina na zadnjoj stranici koji je terene Virovitičko - podravske županije proglasio najopasnijima u Hrvatskoj zato što su taj vikend napadnuta četiri suca na četiri različite utakmice. Sjećam se komentara suca Vecka koji je napadnut na utakmici u Vukosavljevici i koji je nakon što su ga batinjali izjavio u Sportskima: "Mislio sam da sam gotov." Upravo Voćin slovi za najvrući i najopasniji teren u županiji. U tome mjestu dobar dio stanovništva čine Janjevci, dakle Hrvati s Kosova koji su ime dobili po mjestu Janjevu na Kosovu. Kako bih objasnio, to je prilično divlja čeljad koja se nedavno doselila u ovo područje i njihov mentalitet je potpuno drugčiji od mentaliteta domicilnog stanovništva. Bliži su po mentalitetu Albancima s Kosova nego ovdašnjem stanovništvu koje ih gledajući s predrasudama praktički smatra Šiptarima. I na ovoj utakmici neki su gledatelji bacali komentare na momčad Voćina tipa: "aha dobili su državu pa su jaki" ili "nemojte im se zamjeriti ako neko ima pekaru onda ste najeb...". Lude babe nisu došle do te faze da idu na gostovanje u Voćin budući da su zaustavljeni ligu ispod kada su ukinuli Nk Viroviticu, odnosno spojili je s Nk Tvinom, i preselili momčad u Milanovac. Razgovarali smo mi međusobno o tome i zaključili kako bi nas se trebalo okupiti više od nekoliko za to gostovanje i premda su neki predviđali probleme osobno smatram kako problema ne bi bilo budući da mi nemamo običaj provocirati dok sve priče o ovome i onome lako mogu biti pretjerane dok je stvarnost nešto sasvim drugo u što sam se više puta uvjerio na raznim terenima županijske nogometne lige. Ipak, bilo kako bilo, ostaje činjenica kako je teren u Voćinu prema čuvenju najvrući i najopasniji teren u Virovitičko - podravskoj županiji. Mjesto Voćin se nalazi u kraju koji se ima pohvaliti izrazitim prirodnim ljepotama, međutim uz to može se kandidirati za najveću vukojebinu u Hrvatskoj. Konkurirati bi mu mogli neki drugi krajevi Hrvatske. Nedaleko od Voćina nalazi se Đulovac (bivše Miokovićevo), mjesto koje je isto nastanjeno Janjevcima, a koje se nalazi na mjestu gdje se sastaju Bilogora i Papuk, podjednako udaljeno od Virovitice, Slatine i Daruvara; Dakle, nigdje. Ima još mjesta u Hrvatskoj, ali Voćin i Đulovac i taj kraj sigurno spadaju u top 5 vukojebina. Tko nije vidio kako izgleda taj kraj ne može si to zamisliti. Ja sam prolazio onuda više puta u zadnjih par godina na putu za Požegu tako da koliko sam mogao vidjeti dovoljno sam vidio. Priroda je tamo stvarno lijepa, ali ničeg drugog nema. Voćin je do 1991. imao veći postotak stanovnika Srpske narodnosti, možda i više od nedaleke Podravske Slatine gdje je građana Srpske nacionalnosti bilo 30-tak %. Početkom rata u to područje su stigli Beli orlovi, Šešeljevi četnici ili Arkanovi četnici ili i jedni i drugi. Početkom rujna 1991. dogodili su se masakri u obližnjim selima Čojlug, Balinci, Četekovci. Sve je to bio uvod u nove masakre uključujući i onaj u Voćinu. Krajem 1991. to je područje oslobođeno akcijom hrvatskih vojnih snaga u sklopu širih akcija u zapadnoj Slavoniji u sklopu kojih su spadale i borbe kod Lipika i Pakraca. Veći dio srpskog stanovništva Voćina je pobjegao pred hrvatskim vojnim snagama zajedno s tim četnicima. Ta sela su nakon rata ostala pusta pa se tako i danas prolazeći onuda mogu vidjeti brojne porušene kuće zarasle u korov, negdje više negdje manje, ovisno od sela do sela. Nakon rata se tako u Voćin doseljavaju Hrvati s Kosova, tzv. Janjevci, a kraj ostaje siromašan. Odnosno biva još siromašniji nego što je bio prije rata. Nedaleko od Voćina postojalo je odmaralište Zvečevo gdje je prije rata bio hotel i razna druga infrastruktura pogodna za razne sportske i druge aktivnosti. Vodili su nas tamo kao djecu na izlet prije rata, sjećam se kako smo se kuglali tamo, sada je tamo ruševina. Drugo poluvrijeme nisam mogao gledati zato što sam morao na probu hardcore grupe Think Again. Obično smo probe znali imati od 17 sati, ali danas Rade bubnjar i mozak grupe nije mogao kasnije zato što je imao druge obaveze pa sam otišao nakon prvog poluvremena. Nas trojica sviramo solidno za sada, samo imamo problema s pjevačem kojega nema često na probama. Nadam se da ćemo uskoro riješiti nešto po tom pitanju.

- 22:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.