BoracVirovitica

19.03.2008., srijeda

1. ŽNL 15. kolo: Nk Dinamo Kapela Dvor - Nk Sokol Milanovac (1:0)
Utakmica se igrala u nedjelju 16. ožujka 2008. na igralištu u Kapela Dvoru s početkom u 15 sati i 30 minuta. Kapela Dvor je mjesto oko desetak kilometara udaljeno od Virovitice u smjeru sjevera na cesti Virovitica - Terezino Polje. Igralište se nalazi odmah pored ruševnog dvorca Janković, koji je pretpostavljam neki stari vlastelinski dvorac / vila / ljetnikovac / vikendica, bivše vlasništvo nekoga iz plemićke obitelji Janković koji su svojevremeno imali brojne posjede u ovom dijelu Hrvatske.

Uz ruševni dvorac Janković smješteno je nogometno igralište. Samo igralište smješteno je na nižoj razini od gledališta koje je na povišenju. U slučaju kiše postoji sjenica u koju se gledatelji mogu skloniti i promatrati utakmicu. Uz dvorac su sagrađene klupske prostorije i svlačionice odakle se drvenim stepenicama spušta na travnjak. S povišenog položaja pregled igre na terenu je lakši i pregledniji. Sve zajedno, ambijent igrališta u Kapela Dvoru spada među ugodnije u okvirima županijske nogometne lige.

Utakmica je počela početnim ispitivanjem snaga u kojem su laganu prevagu odnijeli domaćini. Unatoč blagoj inicijativi domaći nisu uspjeli stvoriti izrazite prilike čemu je zaslužna dobra obrambena igra gostiju iz Milanovca. Napadački pokušaji Sokola uglavnom su završavali na zgusnutoj sredini terena uz povremene bljeskove. Činilo se kako gostujući Sokol iz Milanovca uspjeva dobro parirati domaćem Dinamu iz Kapela Dvora kada su domaćini iznenada poveli. Bio je to poklon golmana Sokola kojega su igrači Dinama srdačno prihvatili. Naime, golman Sokola loše je ispucao loptu nakon dosuđenog gol-auta, tako da je jedva došla do obrambenih igrača Sokola koji se iznenađeni nisu najbolje snašli. Brži i spretniji bili su napadači Dinama iz Kapela Dvora koji su iz takve situacije napravili munjeviti kontranapad, ušli u šesnaesterac i poentirali za 1:0.

Momčadi Sokola preostalo je samo pokušati ostaviti iza sebe neočekivano primljeni pogodak i igrati dalje svoju igru. Tako je i bilo. Ostatak prvog poluvremena gostujuća momčad je dosta dobro stajala na terenu, premda nije stvorila velike prilike. Bilo je nekoliko situacija koje su mirišale na opasnost nakon izvedenih slobodnih udaraca. Kao i situacija u kojoj domaći igrač ruši Subija koji je bio u brzom prodoru na rubu šesnaesterca međutim sudac se odlučuje ne svirati prekršaj premda je kontakta zasigurno bilo.

Domaće Dinamo uz rezultatsku prednost bilo je za nijansu bolje u prvom poluvremenu stvorivši više prilika i nekoliko puta odigravajući potencijalno opasne kombinacije pred šesnaestercem Sokola pri čemu su više puta i ulazili u šesnaesterac. Imali su običaj spriječavati brzo izvođenje slobodnih udaraca momčadi Sokola tako što bi stali ispred lopte i odbijali se maknuti sve dok ih sudac ne bi upozorio. Tako se na poluvrijeme otišlo s minimalnom prednošću za domaćina.

Drugo poluvrijeme je počelo žustro i napeto, s puno kontakta i prekršaja premda ni prvo poluvrijeme nije bilo mirno. Sudac se isprva odlučio suzdržati od dijeljenja žutih kartona premda ih je mogao nekoliko podijeliti. Momčad Sokola je u toj fazi utakmice krenula pritiskati goste što ih je dobro išlo. Gostujuća momčad bila je u blagoj inicijativi u tom dijelu utakmice. Nesreća se dogodila kada je prije 60. minute utakmice isključen ponajbolji igrač Sokola iz Milanovca, igrač koji je mogao donijeti prevagu, Vedran Melinčević - Mela. Bilo je to nakon što je dobio drugi žuti karton.

Naime, dogodilo se to da se, nakon što je Mela osvojio loptu na sredini terena, igrač Dinama zaljepio Meli za leđa povlačeći ga za dres i vidno radeći seriju prekršaja. Mela je vukao loptu i igrača na leđima desetak metara nakon čega je pokušavajući se osloboditi zamahnuo laktom. Tada se sudac oglasio sudeći prekršaj ne znam za koga. Nastala je gužva i opće nagurivanje nakon kojeg je sudac pokazao nekoliko žutih kartona od kojih jedan i Meli kojemu je to bio drugi žuti, dakle crveni karton tako da trener Darko Klimek neće s njim moći računati u utakmici sljedećeg kola. Treba napomenuti da to nije bilo prvi put na utakmici da je morao vući igrača na leđima što je sudac tolerirao domaćim igračima.

Čak i s igračem manje momčad Sokola nastavila je inicijativu i pritiskala na gol momčadi Dinama iz Kapela Dvora. Cijela momčad uključivo s obramenim igračima sudjelovala je u stvaranju napada pri čemu su uspjeli stvoriti nekoliko prilika koje su mogle završiti pogotkom ali nisu premda iste nisu bile čisti ziceri već prilike u kojima bi više sreće, brzine i spretnosti moglo dovesti do izjednačenja.

U takvoj igri puno se prostora otvaralo za kontranapade domaćih koji su u tri navrata imali izrazite prilike, situacije jedan na jedan između napadača Dinama iz Kapela Dvora i golmana Sokola iz Milanovca, situacija koje nisu iskoristili. Napadači Dinama bili su u pomalo nepovoljnom kutu naspram gola i trebalo je brzo odigrati akciju jer su prostor zatvarali obrambeni igrači Sokola, međutim ostaje da su to bile najbolje prilike momčadi Dinama na cijeloj utakmici, prilike koje nisu iskoristili.

Kako je ponestajalo vremena igra Sokola iz Milanovca se počela svoditi na duge lopte prema napadačima i premda se ponekad činilo da bi se mogla stvoriti opasna situacija to se nije dogodilo i kada je sudac odsvirao kraj utakmice moglo se zaključiti kako su domaćini zasluženo osvojili tri boda. Ipak, šteta jer je Sokol (kojega simpatiziram) pokazao dobru igru i da nije bilo poklona početkom utakmice gosti su u ovoj utakmici mogli i do bodova, jednog ili čak tri.

- 19:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.03.2008., subota

2. HRL sjever 15. kolo: Rk Viro Virovitica - Rk Slatina (26:35)
Premda rezultat subotnje utakmice sugerira uvjerljivu pobjedu momčadi Rk Slatine utakmica nije bila tako jednostavna. Momčad Viro Virovitice odigrala je odlično početnih dvadesetak minuta tijekom kojih je uglavnom vodila s nekoliko golova razlike. Nakon toga momčad Viro Virovitice neobjašnjivo je stala i nije više mogla ponoviti dobru igru iz prvih dvadesetak minuta. Iskusnija momčad Slatine koja je igrala svoju igru svih 60 minuta tada radi veliku seriju i prelazi u vodstvo koje ne ispušta do kraja utakmice.

Prvi napad imaju gosti iz Slatine, međutim uspjevamo se obraniti. Naša obrana početkom utakmice je pokretljiva i ne dopušta gostujućim igračima prodor prema našem golu. Naš golman Darko Kovačević je nasavladiv. Početkom utakmice zatvorio je svaki put prema golu, niti jedna lopta nije mogla proći pored njega. U napadu naši su igrali pokretljivo, kombinirajući tražili su rupe u obrani Slatine. U jednoj od prvih akcija Slaven Brdar dodaje loptu Marku Crljeniću na crtu šesterca odakle ovaj zabija gol. Lopte su u napadu često dolazile od vanjskih igrača Viro Virovitice prema pivotu i prema krilima tako da je sa svih pozicija prijetila opasnost golu Slatine.

U 5. minuti rezultat je 2:0, međutim moramo igrati s igračem manje nakon isključenja Danijela Runjaka. Do 10. minute Slatina uspjeva poravnati rezultat na 3:3. Desno krilo i lijevi vanjski Slatine su nam zadavali dosta problema. Ipak, Darko Kovačević je nastavio maestralno braniti, a napad nam je nastavio biti uspješan tako da u sljedećih pet minuta radimo seriju od 3:0 i na polovici prvog poluvremena, tj. u 15 minuti vodimo 6:3.

Novina u igri momčadi Viro Virovitice bile su brze kontre koje je pokretao golman Darko Kovačević, koji bi kada bi obranio protivnički udarac loptu upućivao daleko naprijed, preko pola igrališta, našim krilnim igračima Runjaku i Vojnoviću koji bi trčali u kontre. Ponekad bi te dugačke lopte presjekao istrčali golman gostujuće momčadi, međutim ponekad bi lopte prošle i napad bi završio pogotkom. Meni je to bila novina koju do sada nisam vidio forsiranu u igri Viro Virovitice, a koja se kada pravilno odigrana pokazala vrlo efikasnom.

Uskoro igrač Slatine zarađuje isključenje, a mi dobivamo sedmerac kojega je za Viro Viroviticu izvodio Slaven Brdar, koji i sam uskoro biva isključen a do kraja utakmice skupiti će još dva isključenja tako da će kod trećeg isključenja u drugom poluvremenu s crvenim kartonom morati napustiti igru.

U 20. minuti rezultat je 9:6 (+3 za Viro Viroviticu). Prijelomni trenutak utakmice dogodio se nešto kasnije pri rezultatu 10:7 kada je nakon što je momčad Slatine izgubila loptu u napadu Zoran Vojnović istrčao kontru i promašio zicer, odnosno golman Slatine mu je skinuo odarac. Bila je to prilika za odlazak na 4 gola prednosti što bi bila najveća prednost na utakmici za momčad Viro Virovitice, međutim u sljedećem napadu Slatina postiže pogodak i smanjuje prednost Viro Virovitice na 2 pogotka prednosti.

Što se nakon toga događalo ne mogu objasniti, momčad Viro Virovitice je jednostavno stala i nije više igrala na razini na kojoj je igrala do tada. Usljedilo je nekoliko napada u kojima su igrači Viro Virovitice uputili nekoliko nepreciznih udaraca prema golu iz akcija koje nisu bile tako dobro izrađene kao početkom utakmice. Slatina je pak svoje napade koristila i redovito zabijala. Možda je svemu uzrok manjak koncentracije kako u napadu tako i u obrani. Naravno, nije nam pomoglo ni igranje s igračem manje budući da nam je sudac isključio igrača. Momčad Slatine do kraja poluvremena radi seriju od 5:0, tako da poluvrijeme završava rezultatom 10:12 (+2 za Slatinu) s time da je u posljednjoj sekundi sudac dosudio sedmerac za Slatinu kojega gosti ne uspjevaju realizirati.

U drugom poluvremenu nastavljena je serija momčadi Slatine kojoj je posao olakšalo to što smo početkom drugog poluvremena skoro pa stalno igrali s igračem manje. Isključenja su se redala jedno za drugim tako da nam je kada nam je jedan igrač ušao nakon odslužene kazne od dvije minute drugi igrač bio isključen. U toj fazi utakmice, na prijelazu poluvremena, momčad Slatine je napravila seriju od 9:0 stigavši od rezultata 10:7 (+ 3 za Viro Viroviticu) do rezultata 10:16 (+6 za Slatinu). Viro Virovitica u toj fazi utakmice nije zabila gol više od 10 minuta. Nakon 10 minuta igre u drugom poluvremenu rezultat je bio 14:20 (+6 za Slatinu).

Igranje s igračem manje u drugom poluvremenu bilo je više pravilo nego iznimka za momčad Viro Virovitice. Nije čudo što Slatina odlazi na deset pogodaka prednosti u 45. minuti kod rezultata 15:25. Tada trener Slatine u igru uvodi pokojeg domaćeg igrača što izaziva pljesak i odobravanje skupine gledatelja pristiglih iz Slatine koji su došli podržati svoju momčad. Isti suci izazivaju negodovanje gostiju kada im nedugo nakon toga isključuju tri igrača u kratkom vremenu tako da su neko vrijeme gosti igrali samo sa tri igrača na parketu. Međutim sve se to dogodilo pri velikoj rezultatskoj prednosti za Slatinu tako da prednost od nekoliko igrača više nije mogla pomoći momčadi Viro Virovitice.

Bilo je jasno da je Slatina dobila utakmicu, treabalo je samo formalnosti radi odigrati do kraja. U 50. minuti rezultat je 19:27 (+8 za Slatinu), a u 55. minuti 23:29 (+6 za Slatinu). Utakmica završava rezultatom 26:35 (+9 za Slatinu).

Najbolji pojedinac u redovima Viro Virovitice nesumnjivo je bio golman Darko Kovačević koji je branio maestralno, pogotovo početkom utakmice. Poslije je određenu minutažu dobio i drugi golman Matej Matić. Povratak Darka Kovačevića na parket pokazao se kao odličan potez, kada bi samo napad u budućim utakmicama mogao pratiti njegove kvalitetne obrane. Najbolji strijelci u momčadi Viro Virovitice u današnjoj utakmici bili su: Ivan Gverić s 6 pogodaka, Slaven Brdar s 5 pogodaka i Marko Crljenić s 4 pogotka.

Sljedi dvotjedna stanka zbog Uskrsa, zatim gostovanje u Županji kod vodećeg na tablici gdje se ne treba nadati bodovima. Nakon toga 5. travnja igramo na domaćem parketu sa Spačvom iz Vinkovaca. Tu bi se već trebali nadati bodovima.

- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2008., nedjelja

1. ŽNL 13. kolo: Nk Sokol Milanovac - Nk Voćin
Nastavljeno je natjecanje prve županijske nogometne lige Virovitičko-podravske županije i to utakmicama 13. kola koje se trebalo odigrati najesen međutim sredinom mjeseca studenoga pao je rani snijeg tako da je posljednje jesensko kolo odgođeno do vremena kada vremenski uvjeti budu dopustili odigravanje utakmice. Tako se posljednje jesensko kolo igra u proljeće prije prvog proljetnog kola.

Posljednjih dana uistinu uživamo u odličnom vremenu, pravom proljetnom premda prognostičari sljedećih dana najavljuju zahladnjenje za koje smatram kako će biti posljednji nalet zime ove godine. Ipak mislim da je pretoplo za ovo doba godine i ne sviđa mi se to iz razloga što bez prave zime nećemo imati ni pravo ljeto. Zadnjih par godina imali smo nalete vrućine u lipnju, a u kolovozu kišu svaki drugi dan. Daj neka zaroka snijeg po zimi, a preko ljeta neka bude sunčano i ne prevruće ali bez kiše. To bi bilo idealno vrijeme po meni. Tako je i bilo dok se ova naša kontinentalna klima nije počela mijenjati.

Na igralištu u Milanovcu su tako poslije pola tri istrčali prvo igrači domaće momčadi, a nakon njih i igrači gostiju. Momčad Sokola iz Milanovca vodi Darko Klimek koji pokušava složiti dobru momčad u uvjetima kakvi trenutno vladaju. Prvu prepreku prema kvalitetnoj igri predstavlja mu domaći travnjak igrališta u Milanovcu koji je katastrofalan u usporedbi s travnjakom na Borcu koji je bio obnovljen pod Pavom Bošnjakom prije pet godina i sada je među najboljima ako ne i najbolji travnjak u županiji.

Momčad Sokola istrčala je na teren očito tanka u veznom redu. Braće Obrovac nije bilo u momčadi. Wummy u napadu i Tole u veznom redu standardni su prvotimci. Također u momčadi nije bilo Mele koji je mozak momčadi u veznom redu. Činilo mi se kako trener pokušava Vladu Petrasa gurnuti u vezni red što je očiti pokušaj krpanja budući da je isti čisti stoper, obrambeni igrač koji na svojoj poziciji igra odlično. Dobar dio tereta u tako postavljenoj ekipi morao je pasti na Subija koji je trebao držati vezni red i vući u napad.

Nakon početnog ispitivanja snaga i nekoliko jalovih pokušaja momčadi Voćina igra se smiruje i momčad Sokola preuzima blagu inicijativu premda obje momčadi igraju s puno pogrešaka tako da nema pravih akcija. Bolje prilike i više opasnosti pred protivničkim golom stvara momčad Sokola premda bez izrazitih prilika. Sve su to udarci iz daljinje, izvan šesnaesterca, ili iz prekida. Uspjevali su domaći zakuhati s ponekim ubacivanjem sa strane u šesnaesterac kada se stvorila gužva međutim nisu uspjeli postići pogodak.

Kako sam predviđao Subi je bio najaktivniji i najopasniji, a Marvan i Beni su pokušavali. Uz Subija najbolji pojedinac kod domaćih u prvom poluvremenu bio je Dina koji je sigurno rješavao stvari na poziciji zadnjeg čovjeka obrane. Damir Majtanić je bio siguran na svojem mjestu desnog stopera. Zapamtio sam kako je morao dobiti žuti karton nakon što je morao zaustaviti igrača Voćina u kontra napadu nakon što je lopta preskočila jednog igrača Sokola koji ju je trebao očistiti i tako otvorila put napadaču gostiju prema golu domaćih, međutim nije mogao proći.

Gledatelji su inače spočitavali domaćim nogometašima da igraju kao balerine. Odnosno da dopuštaju da ih gosti iz Voćina tuku. Gosti jesu igrali s više prekršaja i na početku su voljeli napucavati loptu poslije sučeva zvižduka što je sudac isprva tolerirao. Gledatelji su tražili od domaćih tvrđu igru smatrajući da nema smisla to što ih tuku u gostima pa ih onda tuku i kod kuće. Istina jest da tako stvari stoje u županijskom nogometu, da na nekim terenima nisu normalni u startovima računajući da se sudac pred razularenom ruljom uz igralište neće usuditi isključiti igrača. Normalno, znalo se dogoditi da suci budu napadnuti i dobiju batina. Sjećam se članka koji je izašao u Sportskim novostima prije više godina na zadnjoj stranici koji je terene Virovitičko - podravske županije proglasio najopasnijima u Hrvatskoj zato što su taj vikend napadnuta četiri suca na četiri različite utakmice. Sjećam se komentara suca Vecka koji je napadnut na utakmici u Vukosavljevici i koji je nakon što su ga batinjali izjavio u Sportskima: "Mislio sam da sam gotov."

Upravo Voćin slovi za najvrući i najopasniji teren u županiji. U tome mjestu dobar dio stanovništva čine Janjevci, dakle Hrvati s Kosova koji su ime dobili po mjestu Janjevu na Kosovu. Kako bih objasnio, to je prilično divlja čeljad koja se nedavno doselila u ovo područje i njihov mentalitet je potpuno drugčiji od mentaliteta domicilnog stanovništva. Bliži su po mentalitetu Albancima s Kosova nego ovdašnjem stanovništvu koje ih gledajući s predrasudama praktički smatra Šiptarima. I na ovoj utakmici neki su gledatelji bacali komentare na momčad Voćina tipa: "aha dobili su državu pa su jaki" ili "nemojte im se zamjeriti ako neko ima pekaru onda ste najeb...".

Lude babe nisu došle do te faze da idu na gostovanje u Voćin budući da su zaustavljeni ligu ispod kada su ukinuli Nk Viroviticu, odnosno spojili je s Nk Tvinom, i preselili momčad u Milanovac. Razgovarali smo mi međusobno o tome i zaključili kako bi nas se trebalo okupiti više od nekoliko za to gostovanje i premda su neki predviđali probleme osobno smatram kako problema ne bi bilo budući da mi nemamo običaj provocirati dok sve priče o ovome i onome lako mogu biti pretjerane dok je stvarnost nešto sasvim drugo u što sam se više puta uvjerio na raznim terenima županijske nogometne lige. Ipak, bilo kako bilo, ostaje činjenica kako je teren u Voćinu prema čuvenju najvrući i najopasniji teren u Virovitičko - podravskoj županiji.

Mjesto Voćin se nalazi u kraju koji se ima pohvaliti izrazitim prirodnim ljepotama, međutim uz to može se kandidirati za najveću vukojebinu u Hrvatskoj. Konkurirati bi mu mogli neki drugi krajevi Hrvatske. Nedaleko od Voćina nalazi se Đulovac (bivše Miokovićevo), mjesto koje je isto nastanjeno Janjevcima, a koje se nalazi na mjestu gdje se sastaju Bilogora i Papuk, podjednako udaljeno od Virovitice, Slatine i Daruvara; Dakle, nigdje. Ima još mjesta u Hrvatskoj, ali Voćin i Đulovac i taj kraj sigurno spadaju u top 5 vukojebina. Tko nije vidio kako izgleda taj kraj ne može si to zamisliti. Ja sam prolazio onuda više puta u zadnjih par godina na putu za Požegu tako da koliko sam mogao vidjeti dovoljno sam vidio. Priroda je tamo stvarno lijepa, ali ničeg drugog nema.

Voćin je do 1991. imao veći postotak stanovnika Srpske narodnosti, možda i više od nedaleke Podravske Slatine gdje je građana Srpske nacionalnosti bilo 30-tak %. Početkom rata u to područje su stigli Beli orlovi, Šešeljevi četnici ili Arkanovi četnici ili i jedni i drugi. Početkom rujna 1991. dogodili su se masakri u obližnjim selima Čojlug, Balinci, Četekovci. Sve je to bio uvod u nove masakre uključujući i onaj u Voćinu. Krajem 1991. to je područje oslobođeno akcijom hrvatskih vojnih snaga u sklopu širih akcija u zapadnoj Slavoniji u sklopu kojih su spadale i borbe kod Lipika i Pakraca. Veći dio srpskog stanovništva Voćina je pobjegao pred hrvatskim vojnim snagama zajedno s tim četnicima. Ta sela su nakon rata ostala pusta pa se tako i danas prolazeći onuda mogu vidjeti brojne porušene kuće zarasle u korov, negdje više negdje manje, ovisno od sela do sela. Nakon rata se tako u Voćin doseljavaju Hrvati s Kosova, tzv. Janjevci, a kraj ostaje siromašan. Odnosno biva još siromašniji nego što je bio prije rata. Nedaleko od Voćina postojalo je odmaralište Zvečevo gdje je prije rata bio hotel i razna druga infrastruktura pogodna za razne sportske i druge aktivnosti. Vodili su nas tamo kao djecu na izlet prije rata, sjećam se kako smo se kuglali tamo, sada je tamo ruševina.

Drugo poluvrijeme nisam mogao gledati zato što sam morao na probu hardcore grupe Think Again. Obično smo probe znali imati od 17 sati, ali danas Rade bubnjar i mozak grupe nije mogao kasnije zato što je imao druge obaveze pa sam otišao nakon prvog poluvremena. Nas trojica sviramo solidno za sada, samo imamo problema s pjevačem kojega nema često na probama. Nadam se da ćemo uskoro riješiti nešto po tom pitanju.

- 22:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

01.03.2008., subota

2. HRL sjever 13. kolo: Rk Viro Virovitica - Rk Borovo (24:29)
Prva domaća utakmica nakon prvenstvene stanke nije završila uspješno po momčad Viro Virovitice. Prilikom zagrijavanja imao sam priliku promotriti gostujuću momčad koja je u usporedbi s našom momčadi bila starija i fizički jača. Igrači Borova su većinom stariji dečki prilično krupni naspram kojih su naši mladoliki igrači izgledali mršavo. Tada moja prognoza je bila da će biti teško, no nadao sam se da će naši uspjeti pokazati talent i kvalitetnom igrom doći do rezultata.

Počelo je dobro, iz prvog napada nakon malo dužeg dodavanja Filip Vašarević postiže pogodak za 1:0. U sljedećih nekoliko akcija Borovo okreće rezultat na 1:2. Obrana nam funkcionira dobro, u ponekom napadu igrači Borova uspjevaju se probiti kroz našu obranu ili preko krila ugrožavaju naša vrata. Na golu je početkom utakmice nekoliko udaraca zaustavio Matej Matić. Veći problem od obrane predstavljali su nam napad i realizacija koji nam nikako nisu išli. Rezultat se kreće prilično izjednačeno na 2:3. U 10. minuti na semaforu stoji 3:5 (+2 za Borovo).

Trener Franjo Meter vidjevši da stvari ne kreću u dobrom smjeru po našu momčad u ranoj fazi utakmice zove minutu odmora. Napad nam uistinu nije bio svijetla točka na utakmici. Lopta je kružila među vanjskim igračima koji nikako nisu mogli odigrati kombinaciju koja bi otvorila obranu. Krila su bila podosta pasivna početkom utakmice, tek kasnije se aktivnije uključivši u kreiranje napada. Pivot nam se pak nije mogao othrvati i izboriti za prostor među krupnim obrambenim igračima Borova. Kao rezultat svega imali smo udarce s vanjskih pozicija koji su u dosta slučajeva promašivali cijeli okvir vratiju ili pak završavali u bloku obrambenih igrača gostiju ili kao lak plijen u rukama golmana gostiju.

Nakon nekoliko primljenih pogodaka izlazi Matej Matić, a mjesto na golu zauzima Darko Kovačević koji ubrzo ima priliku iskazati se obranivši sedmerac igraču Borova. Do kraja utakmice prvi golman Viro Virovitice nastavio je braniti odlično držeći momčad u igri.

U 20. minuti rezultat je 7:10 (+3 za Borovo). Zahvaljujući nekoliko naših pogrešaka i nadalje katastrofalnoj realizaciji o čemu govori i samo 9 postignutih pogodaka u prvom poluvremenu čemu je uglavnom zaslužna naša loša realizacija, nikako golman gostiju, u zadnjih 10 minuta prvog poluvremena gosti se uspijevaju odljepiti na veću razliku koju su donekle ublažile obrane Darka Kovačevića koji ipak nije mogao braniti zicere kada se gostujući igrači zalete iz kontre nakon što naši izgube loptu u napadu. Na poluvrijeme se tako odlazi rezultatom 9:15 (+6 za Borovo).

U drugom poluvremenu prvi napad imaju gosti. Uspjevamo se obraniti međutim u sljedećem napadu golman brani Crljenićev udarac sa crte, tako da rezultat ostaje nepromijenjen. Uskoro naš igrač zarađuje isključenje, ubrzo nakon toga i gostujući igrač zarađuje isključenje. Ipak polako smanjujemo prednost gostiju. Luka Poljak je pokazao koliko može i zna u jednom napadu kada se u naletu vinuo poput ptice u zrak i zabio preko pokušaja obrambenog bloka u donji lijevi kut protivničkog gola. Darko Kovačević pridonosi svojim obranama, a napad je efikasan i gol za golom dolazimo do 15:18 (+3 za Borovo) u 40. minuti utakmice. U tim trenucima gledalište se uzburkalo, nadali su se svi da će igrači Viro Virovitice uspjeti slomiti goste iz Borova. Viro Virovitica je uistinu izgledala moćno u tim trenucima, dok je Borovo izgledalo bez glave i repa. Smanjujemo i na dva gola zaostatka, Borovo vraća na tri, i tada se utakmica prelama. U našem sljedećem napadu u žestokoj i napetoj igri lopta nekako dolazi do Crljenića na poziciji pivota koji se okreće i puca međutim golman skida njegov udarac i iz kontra napada Borovo postiže gol. I tako umjesto da mi dođemo na dva gola zaostatka, gosti odlaze na četiri gola prednosti. Naravno, Marku Crljeniću se nema što zamjeriti. Bio je naš najbolji strijelac na utakmici i cijelu se utakmicu lavovski borio s obranom Borova.

I tako malo pomalo gosti dolaze do 17:24 (+7 za Borovo) u 50. minuti. Viro Virovitica opet kreće u mini naletu i smanjuje zaostatak na 5 golova kada se događa jedna dvojbena sudačka odluka. Naime, poznato je da su u dvorani Tehničke škole mreže šuplje (jebem ti standard ali dobro sad barem semafor radi) tako da poneka jače upućena lopta na određenom mjestu može proći kroz mrežu. Sjećam se kako je Okla znao "probušiti mrežu" jednom prilikom. Ovoga puta, promatrao sam situaciju s vrha tribine, igrač Borova je opalio loptu svom snagom i lopta je, kako se meni činilo, kako sam ja vidio iz svoje pozicije, prošla s vanjske strane stative dakle igrač Borova je promašio cijeli gol. Međutim suci su procijenili da je lopta prošla kroz mrežu i priznali pogodak. Dvojbena situacija u najmanju ruku, a kako nisam vidio ni čovjeka s kamerom koji bi trebao snimati utakmicu (možda zato što se utakmice druge lige ne snimaju kao utakmice prve lige) ne možemo se ni pozvati na oko sokolovo koje bi bilo potrebno da razriješi tu dilemu. Sreća ipak što nije bila neka lopta koja bi mogla utjecati na rezultat. Tako je u 55. minuti rezultat 21:27 (+6 za Borovo).

Utakmica na kraju završava rezultatom 24:29 (+5 za Borovo) i premda smo poraženi te stoga i tužni zbog poraza ne možemo biti nezadovoljni jer smo pokazali dobru igru. Borovo se pokazalo kao bolja momčad kojoj su danas trebali bodovi koje je i osvojila. Naši najbolji strijelci bili su Filip Vašarević čija je pozicija srednji vanjski i Marko Crljenić čija je pozicija pivot sa po 6 pogodaka. Uz njih najbolji pojedinac u redovima Viro Virovitice bio je golman Darko Kovačević koji je izvrsno branio, zbog koga se gosti nisu uspjeli odljepiti na veću razliku i zbog koga smo uspjeli skoro rezultatski sustići goste u drugom dijelu utakmice. Kao glavne razloge poraza uz nekoliko grešaka tipa koraka ili krivog vođenja te na taj način izgubljenih lopti smatram neefikasnost odnosno slabu realizaciju našeg napada. Bitno je gledati pozitivno i izvući pouku iz utakmice koja je iza nas.

- 22:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #