Dobra literatura je kao omiljena marenda u pravi čas, kao poznati riff što rastjeruje iznemoglost, kao pobjeda nad zadnjim neprijateljevim monstrumom u kompjuterskoj igri, kao udah svježinom zasićenog zraka u vedro jesensko jutro, kao... da ne duljim, u knjizi mog omiljenog pisca upravo sam pročitao sljedeće:
Nikad savršenije nisam vodio ljubav, a osjećao sam se pomalo infantilno: kao da sam astronaut koji ne samo da je odzvijezdio u istraživanje svemira već je tamo naišao na tragove ugodnog života. Osjećaj ljepote prožeo me još i više kad sam u praskozorje promatrao kako iza njenih oblina u snu zima ulice za prozorom od topline stana nestvarno vrluda. Mislio sam: Vila? Jedina? Ona prava? Tek snoviđenje? Ovulacija?
|