Ako je nedavni korejski nuklearni pokus opasnost za svjetski mir, kako to da prije desetak ili koliko već godina francuski nuklerani pokus nije bio jednako tako okarakteriziran? Sjećam se s televizije, baš u to vrijeme prenosio se iz Pariza ceremonijal dodjele neke glazbene nagrade, i Bono Vox je s pozornice dvorani prepunoj Francuza doviknuo: "Kakva je budala vaš predsjednik", i doživio odobravajuće ovacije, dok naši političari ni kihnuti o tome nisu smjeli ograđujući se "nemiješanjem u unutrašnje stvari druge države". Doduše, moguće je da je ovo Korejcima i slučajno puklo u podzemnom labosu (zašto bi inače Zapadnjaci to komentirali riječima "više šištanje nego detonacija"?), pa sada ispada da su jači nego što doista jesu, što onda odgovara i njima ("ne diraj lava dok spava"), ali i onima drugima, koji sada imaju novog aktualnog dežurnog neprijatelja.
Da se mene pita, imam spreman recept za rješavanje svjetskog nuklearnog problema: svo bi atomsko, nuklearno, neutronsko i kakvo već na toj bazi postoji oružje, iz cijelog svijeta, a može se ubaciti i kemijskog i biološkog oružja pride, dakle sve bi te plodove ljudskih nebuloznosti dvadesetog stoljeća trebalo utrpati u jednu veliku raketlinu, i poslati na Sunce. Naša zvijezda to ne bi ni osjetila, a mi doma riješili bi se velikog problema, koji će nama i budućim generacijama visjeti nad glavom sve dok takve igračke uopće imamo. Sjećate li se kako je zanimljivo problem nuklearne prijetnje riješio Ivan Gavran u svom nagrađenom SF romanu "Sablja"? Svemirska sila koja je malim prstom lijeve ruke neutralizirala Zemlju i sve Zemljane koji su se u taj čas na njoj zatekli, nikad u povijesti svoje matične planete nije razvila nuklearno oružje do uporabne razine, a zašto? Zato jer im je ocean od deuterija, pa bi im bilo koja atomska eksplozija raznijela i cijeli planet. Mora li prijetnja biti toliko drastična da bi bila ozbiljno shvaćena?
Sjećam se one idiotske i samo zbog psihopatsko-sadističke torture u raznim vojskama i na predvojničkim obukama smišljene naredbe "atomski slijeva!" (zapravo, "s leva!"), ili zdesna, svejedno. Kad bi zapovjednik, bio on samo frustrirani desetar ili netko po činu puno jači, povikao tu naredbu, trebalo se hitro baciti suprotno od pravca "atomskog udara", u nekakav zaklon ako takav postoji, i navući zaštitnu masku. Varijanta tog mučenja je naredba "otrovi!", na koju je trebalo samo navući zaštitnu masku, na mjestu gdje se trenutačno nalazite, bez drugih prisilnih gibanja tijela. Obje su se naredbe koristile (govorim o JNA, s ovim novim vojskama nemam iskustva) najčešće iz čistog sadizma, iz pakosti i zlobe, bez ikakve praktične svrhe. Imamo li doista tu nesreću da svjedočimo atomskoj eksploziji, što bi kvragu postigli bacanjem u grabu i navlačenjem zaštitne maske? Prafzapraf, psihopatski desetar ne bi imao vremena ni izgovoriti tu glupu naredbu, ne?
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije