Stara Bookaleta
07.05.2006., nedjelja
Drakula kao štrigun, a Van Helsing kao krsnik
Dobra zabava, dobra književnost, i novi doprinos promociji autohtonih domaćih proizvoda kroz program što ga obično nazivamo kulturnim turizmom, evo tako je protekla četvrta večer horor književnosti iz ciklusa Vampirske noći koja je minule subote održana na već kultnom mjestu, u kafiću Vampire u Kringi. Poklonici književnosti opet su dupkom ispunili ovaj kafić, a publika je ovom prigodom bila čak i živahnija nego inače, uključujući se u raspravu svojim komentarima, na kraju je čak bio improviziran i kviz jer je bilo previše zainteresiranih za knjigu koju je gost večeri naumio pokloniti nekom od gostiju u publici.Književni gost četvrte Vampirske noći bio je zagrebački pisac Dario Rukavina, vlasnik jedne objavljene zbirke pjesama (Tri dana), te autor jednog od najpopularnijih književnih blogova Buddha u supermarketu, kojeg uređuje pod blogerskim imenom Porto. Isto kao blog zvat će mu se i zbirka priča koju uskoro kani objaviti, a za tisak priprema i tematsku zbirku horor priča s naslovom Horvatova zona sumraka. U svojim horor-pričama, koje zasad čine manji dio njegova ukupnog objavljenog opusa, Rukavina se posebno zanima za reinterpretaciju likova štriguna i krsnika iz tradicionalnih pučkih legendi i predaja, u stereotipnim likovima u vampirskoj književnosti i filmovima. Naime, Drakula i njegov vječiti protivnik Van Helsing imaju jako puno zajedničkih crta s likovima štriguna i krsnika (ili kresnika) iz pučkih legendi! Time se ne samo približavaju usmena književna tradicija, koja u sebi krije slojeve poganske duhovnosti, s modernom umjetničkom književnošću i filmom, nego se ujedno obogaćuje mogućnost višestrukog psihoanalitičkog i sociološko-povijesnog tumačenja horora kao obrednog identificiranja zla da bi ga se simboličnim ritualima moglo savladati i otkloniti. U davnini su se ljudske zajednice od zla branile izradom stravičnih maski ili kostima koje bi koristili u obrednim plesovima, u daljoj povijesti sličnu je ulogu imalo pričanje stravičnih priča uz ognjište, a danas takvu katarzičnu ulogu ima konzumiranje horor sadržaja u književnosti i filmu, u doba kad je stvaran život često strašniji od bilo koje literarne tvorevine. Uz ovaj doprinos razvijanju teorije horora, sasvim u tradiciji i prethodnih sudionika Vampirskih noći u Kringi, Rukavina je svoje književno predstavljanje otvorio s nekoliko pjesama iz zbirke Tri dana, a nastavio s pričom Gospodar gore, koja je objavljena u zbirci hrvatskog horora Zagrob u povodu ovogodišnjeg Sferakona. Intrigantnost ove priče, uz već rečenu kombinaciju tradicionalnih vampirsko-krsničkih i modernijih vampirskih motiva, je i u tome što se događa u Istri, na jednoj benzinskoj crpki nedaleko Motovuna. Nešto drukčija bila je druga priča čitana te večeri, Horvatova zona sumraka (naslovna priča iz buduće horor zbirke), koja počinje u jednoj zagrebačkoj pekari iz koje likovi bivaju odvedeni sve do otjelotvorenja Georgea Gordona Byrona kao vampira. Humor je također bitna sastavnica horor-priča Darija Rukavine, a publika je reagirajući na pročitane priče primijetila kako je autor sklon i nekim sasvim određenim lajtmotivima, kao što su manija prema kolačima ili strah od zubara. Kako je u tradiciji križanskih Vampirskih noći i predstavljanje napitaka kojima se popularizira (ili eksploatira?) već širom svijeta poznata legenda o ovdašnjem vampiru, ovog puta je predstavljeno vino Jure Grando proizvođača Mladena Rajka. Crno vino, teran uzgojen upravo na Križanšćini, publika je ocijenila jako dobrim, ne samo okusom, nego i proizvođačevom idejom da se legenda o Juri Grandu ukratko ispriča – na etiketi. |
