Ha, tako znači izgledaju studentske demonstracije u Francuskoj, o kojima smo zadnjih dana gledali na televiziji. Malo sam zabrinuto pratio vijesti pred polazak, jer je u vrijeme manjinskih demonstracija otprije nekoliko mjeseci, upravo Amiens gdje ima dosta Azijata i Crnaca, bio spominjan kao mjesto žešćih sukoba. Međutim, vijesti o studentskim demonstracijama govorile su da je samo u Parizu bilo frke, dok su u ostalih 120 gradova proticale bez tučnjava, nasilja i razbijanja.
Dok sam sišao iz hotela na ulicu, glavni dio povorke je već okupirao najveće raskršće u gradu, pred željezničkom stanicom, "mojom" ulicom dolazili su tek zadnji repovi. Koliko sam vidio, u povorci su bili potpuno izmiješani mlađi i stariji ljudi, studentima su se vjerojatno pridružili njihovi profesori, ili naprosto građani u znak podrške. Meni je sve to bilo nalik na naše karnevalske povorke: ljudi idu, galame, pjevaju, vesele se, nose zastave i transparente, slikaju jedni druge i poziraju onima koji ih slikaju sa strane. S raznih krajeva gomile, koja je po mojoj procjeni narasla na možda dvije tisuće ljudi, atmosferom su upravljali ljudi s megafonima, potičući skandiranje i pjevanje. Na raskršću su se zadržali dvadesetak minuta, neki su posjedali po asfaltu, neki su šetuckali, tek rijetki su se okupljali oko ljudi s megafonima koji zapravo nisu držali govore, nego samo izgovarali parole u kratkim rečenicama, na koje je gomila odgovarala kratkotrajnim povicima odobravanja, no sve skupa nije uopće odavalo dojam neke napetosti ili velikog ogorčenja, nego tek vrlo dobre zabave. Primijetio sam unaokolo rijetke policajce u uniformama, koji su više manje pasivno šetali među rubnim skupinama ljudi, i malo više ljudi u civilu koji su s radio-stanicama bili raspoređeni po kutevima tog velikog trga, ili nadzirali situaciju s povišenih mjesta, poput betonskih korita za cvijeće pred hoteloma i restoranima. No, ništa se posebno nije događalo, demonstranti su se malo razgalamili, i vrlo brzo pošli dalje. Nisam ih više pratio, no time priča s demonstracijama nije bila gotova. Ovo što sam opisao događalo se u četvrtak, a zgodan nastavak priče zbio se sutradan, u petak.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije