Stara Bookaleta
07.03.2006., utorak
Zašto je Hemingway pred smrt pjevao istarsku pjesmu?
Navečer, prvog srpnja 1961. godine, Ernest i Mary Hemingway vratili su se s večere u svoju brvnaru u Ketchamu, Idaho, i u očito dobrom raspoloženju malo su si zapjevali. Počela je Mary, pjevajući "Tutti mi chiamano bionda", a Ernest joj se pridružio. Završivši pjesmu, Ernest je uputio ženi riječi: "Good night, my kitten", i pošao spavati. Sljedećeg jutra, 2. srpnja, Ernest se probudio oko sedam sati, otišao u podrum, napunio obje cijevi svoje Boss sačmarice, vratio se gore u predsoblje, i prostrijelio si glavu.Ova tragična ali sasvim hemingvejevska epizoda zaintrigirala me iz jednog vrlo posebnog razloga. Zbog istarske veze. (Naći ću veze s Istrom i tamo gdje ih ne slutite. Objelodaniti ih, pogotovo ako imaju veze s književnošću, uz ostalo je i misija ovog bloga). U ovom slučaju istarska veza je pjesma koju su Ernest i Mary Hemingway pjevali večer prije njegova samoubojstva. Citirani stih dio je znamenite pjesme "La mula de Parenzo" (u slobodnom prijevodu: "Mlada Porečanka"), pjesme koja generacijama Istrana već izlazi na uši, koja se pjeva na svim priredbama, feštama, festivalima, svadbama, godišnjicama i sličnim veselicama. Prije ohoho godina na singlicu ju je snimila Lidija Percan, a Porečani ovu pjesmu smatraju svojom neslužbenom himnom. Podatak da je Hemingway neposredno prije smrti pjevao "La mula de Parenzo" prije nekoliko godina je objelodanila Fernanda Pivano, najuglednija prevoditeljica Hemingwayevih djela na talijanski jezik, i vodeća talijanska stručnjakinja za američku književnost 20. stoljeća. Upoznali su se 1948. godine u Cortini D' Ampezzo, i od tada ostali u vrlo prisnim odnosima. U jednoj emisiji jedne talijanske privatne TV postaje (koju je gledao kolega Elio Velan, i o tome tada pisao u Glasu Istre), Fernanda Pivano je govorila o svojoj vezi sa slavnim piscem, a u pauzi razgovora puštena je cijela pjesma "La mula de Parenzo". Pivano je na to kazala: "Ernest je najviše volio pjevati tu pjesmu, pjevao ju je svaki put kad bi se našli". Kazala je također da joj je Hemingwayeva supruga pričala kako je Ernest, dok je tog jutra silazio u podrum po pušku, također pjevao tu pjesmu. Kolega Velan se u svom tekstu pita kako i kada je Hemingway mogao prvi put čuti tu pjesmu? "Vjerojatno dok se kao vojnik u Prvom svjetskom ratu borio na talijanskoj istočnoj fronti uz bok s Venecijanima gdje je pjesma jednako popularna ili pak za vrijeme njegovih čestih boravaka u Cortini d' Ampezzo i Lignanu nedaleko od Monfalconea i Trsta. No, bez obzira na zanimljivost detalja iz Hemingwayevog životnog puta ostao sam zaprepašten otkrićem da ta naoko besmislena i beznačajna, iako draga, pjesmica krije izuzetnu duboku, bolnu i melankoličnu notu. Pjesma je o beskonačnoj i besmrtnoj dilemi i raskoraku između privida i istinske (skrivene) strasti koji nažalost najčešće završava gorkim pitanjem: Perche' non m'ami piu'?", pisalo je dakle prije par godina u Glasu Istre. Pala mi je ta pričica na pamet prije neki dan, bez nekog posebnog povoda, pa sam nasumično ukucavao u Google pojmove koji bi se mogli povezati u priču i dati još detalja. Na forumima koji se malo ozbiljnije bave Hemingwayem, činjenica da je pisac pjevao ovu pjesmu neposredno pred samoubojstvo prilično je dobro poznata (ljudi su se čak zanimali za prijevod teksta ove pjesme, čiji je jezik inače istrovenetski dijalekt). No, naišao sam i na jedan detalj koji bi se mogao i protumačiti i drukčije nego što se inače tumači, a riječ je o Hemingwayevoj vezi s Adrianom Ivancich. Internetski izvori govore da su se upoznali 1940-tih godina, da su se puno družili u Veneciji i na Kubi, da se u nju jako zaljubio, da joj je posvetio svoj roman "Preko rijeke i u šumu", te da su i neki drugi njegovi romani nadahnuti ovom Talijankom, koju često nazivaju i venecijanskom plemkinjom. E sad, Ivancich ili Ivančić je jako često prezime svugdje u Istri, pa i drugdje u Hrvatskoj, a posebno u Poreču i okolici. Je li šinjorina Adriana bila ta koja je Ernesta naučila pjevati "La mula de Parenzo", ili ga barem podsjetila na pjesmu koju je čuo kao vojnik? Je li ta pjesma bila dio duhovnog nasljeđa njene obitelji koja je, ima takvih tvrdnji, u 18. stoljeću mogla doći u Veneciju iz Istre ili Dalmacije? Navodno neke turističke agencije organiziraju putovanja po sjevernoj Italiji, stazama prijateljstva Ernesta i Adriane, a za turizam istina nije uvijek najvažnija. Prije nekoliko godina najavljivalo se da redatelj Abel Ferrara priprema snimanje filma o odnosu Ernesta Hemingwaya i Fernande Pivano (u toj najavi kaže se da su bili ljubavnici, no ostali su izvori suzdržaniji), ali IMDB ne kaže ništa je li film ikad snimljen... |
