Stara Bookaleta
03.02.2006., petak
Blaž, Luigi i ja
Često volim reći da je sveti Blaž moj osobni svetac zaštitnik, budući da mu je mnogostoljetna tradicija pripisala zaštitništvo od bolesti grla, a živeći u sibirski hladnom Pazinu, tim sam bolestima sklon oduvijek. Bar deset mjeseci u godini šmrcam, kašljem, teško gutam, na radost proizvođača papirnatih maramica i septoleta. No imamo sveti Blaž i ja još nešto zajedničko: njega slave na današnji dan, 3. veljače (u Istri se posebno lijepa fešta posvećena ovom svecu održava u Vodnjanu), a meni je taj datum rođendan. Živio i ti meni, Blaž!Istog datuma rodio se u Pazinu jedan moj puno poznatiji i u svijetu puno slavniji sugrađanin. Riječ je o glazbeniku i skladatelju Luigiju Dallapicoli (1904.-1975.), eto ga na slici. Čovjek je još kao klinac držao koncerte u Pazinu, zatim se nastavio školovati u Trstu, živio je mnogogdje po Njemačkoj i Italiji, u vrijeme fašizma je skoro stradao jer mu je žena bila Židovka. Bio je jedan od utemeljitelja dodekafonije kao glazbenog pravca, mnogi ga po značaju uspoređuju s Debussyjem i Stravinskim, jedno od najpoznatijih djela mu je opera Uliks (imam je doma na CD-u), napisao je i glazbu za operu Noćni let prema istoimenom romanu Antoinea de Saint-Exuperyja, štoviše, bio je među posljednjima koji su Exuperyja vidjeli živog. Nakon što je, poslije Drugog svjetskog rata kao i većina istarskih Talijana emigrirao, nikad se više nije vraćao u Pazin (iako je u tadašnju Jugoslaviju dolazio, jednom je čak i gostovao na zagrebačkom Glazbenom Bienalleu). Poput mene, u svijetu je puno poznatiji i cjenjeniji nego doma. Blaž, Luigi i ja, koja kompa! |
