Zahvaljujući Superknjižarinom newsletteru, stiže krasna vijest da Lucija Stamać ima novi roman! Zove se Mala sirena i može se kupiti za 67,50 kuna. Nadam se da vrijedi :-)
Gospođa Jude Fisher, nakon što je uređivala "visual companione" za Gospodara prstenova, odlučila se i sama okušati kao pisac fantasy saga. Njeno se djelo zove Fool's gold, a dosad su objavljena dva od tri planirana nastavka, prvi se zove Sorcery Rising, a drugi Wild Magic, dok bi se treći nastavak, Rose of the World, trebao popjaviti u veljači. Naravno da je za svoju trilogiju gospođa Fisher oblikovala poseban svijet, a u tom svijetu ratuju dva velika carstva, od kojih se jedno zove Istria. Žitelji tog carstva su, naravno, Istriansi. Imam doma prvi nastavak, Sorcery Rising, i kako iz inače zanimljivog i u fantasy okvirima prilično kvalitetnog teksta nisam dokučio nikakvu vezu s Istrom, pisao sam gospođi Fisher i pitao ju odakle Istra kao pojam u njenu djelu. Potrajalo je dok nisam dobio odgovor, a glasio je otprilike ovako: "Žao mi je što ću vas možda razočarati, ali ništa ne znam o Istri pa nikakvu inspiraciju nisam mogla crpiti iz njene povijesti i baštine. Do imena Istria došla sam naprosto listajući razne atlase i povijesne knjige, svidjelo mi se ime, i to je sve".
Nažalost, još nisam u nas naišao ni na koga tko je pročitao Sorcery Rising i Wild Magic, pa da možemo malo prokomentirati roman, a bilo bi zgodno i kad bi se netko od za fantasy specijaliziranih izdavača zaiteresirao objaviti ga kod nas, korištenje imena Istre bi vjerojatno imalo zgodan marketinški učinak za to izdanje.
Vijest dana mi je saznanje da je poznati hrvatski slikar Antun Motika, dok je bio mlad i još nije bio poznat, tamo negdje 1917-1918. godine kao gimnazijalac u Pazinu nacrtao i napisao dvije slikovnice (uz malo mašte i grafičke montaže to bi se moglo zvati i stripom) inspirirane djelima Julesa Vernea, jedna se od njih čak i zove "Put na Mjesec", a druga je "Crvena brada". Uskoro ću priču gurnuti u medije, no prethodno se moram dočepati malo kvalitetnijih skenova. Inače me oduševila i Motikina slika "Futuropolis", definitivno napravljena u Verneovskom duhu, a možda tu ima i utjecaja Fritza Langa. Više detalja neki drugi put.
Povrh top-listi najboljeg što se čitalo u minuloj godini, tu i tamo proviri i neka lista literarnih želja i očekivanja, ono u stilu - što bi netko volio čitati kad bi netko drugi to napisao. Evo jedne takve male liste, slučajnim poretkom i prema prvom padanju na pamet, a referiram isključivo na domaću književnost. Volio bih dakle čitati novi roman Lucije Stamać koji bi potvrdio moj dojam da je njen "Labud" remek djelo i najbolja knjiga prošle godine (a tiho se nadam da odlomak objavljen u jednoj od zadnjih "Tema" ipak neće prerasti u roman). Volio bih čitati i nešto novo od Ludwiga Bauera, nešto čime bi se nakon dva-tri manje uspjela naslova vratio na razinu "Kratke kronike porodice Weber". Volio bih kad bi Baretić malo "smirio loptu" i umjesto da iz tjedna u tjedan daje drukčije najave što će sljedeće pisati, prione poslu i iznenadi nas nečim, pa neka to buse i slično "Povjereniku". Nadam se da će se Igor Rajki i Zoran Lazić, nakon što su obojica svoju treću knjigu pisali usmjereno za mlađe čitatelje, vratiti stilu i temama razvijanim kroz prve svoje knjige.
Zatim, volio bih pročitati neki dobar domaći putopis, ali ne putopis domaćih autora po tamo nekim Egiptima i Indijama, nego po našim krajevima. Da vidimo kako literarno dišeš tu doma, u svom dvorištu ili susjedstvu. Da će domaćeg SF-a, sve boljeg i boljeg, biti u dovoljnim količinama, to se ne bojim, najava već ima, a i sam se trudim nešto pridonijeti, doduše zasad ne kao pisac. No, vidim i prostora za revival domaće fantastike u širem smislu, tu ću kao nadu opet spomenuti Lazića, a valjda je i Slamnig opet uhvatio neki ritam. Želio bih, naravno, čitati i malo više istarskih tema u domaćoj književnosti, no njena zastupljenost posljednjih godina jako lijepo raste, pa se ni tu ne treba previše brinuti. Imam još želja i očekivanja, no post je već predug, drugi put.
Umjesto bilo kakvog komentara izbornih rezultata, pozivam vas na čitanje romana Ludwiga Bauera Biserje za Karolinu. Svaka sličnost sa likom, djelom i karijerom izvjesne kandidakinje za predsjednicu nedvojbeno je slučajna, jer je roman pisan još 1989. godine.
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije
