Najavio sam da ću u Bookaleti među ostalim pisati i o Istri kao izvorištu literarnih inspiracija, pa evo jedne zanimljivosti koja je već postala pojavom: nekim piscima nije dovoljno što im Istra pruža kao literarnu građu ovakva kakva jest, pa izmišljaju neke svoje dodatke. Tako nastaju idealni istarski gradovi, onakvi kakvi ne postoje, ali bi po svim pripisanim odlikama mogli postojati u nekoj alternativnoj stvarnosti. Još je Dragan Velikić u romanu Via Pola tamo negdje iz kasnih sedamdesetih ili ranih osamdesetih (ali i u kasnijim svojim knjigama) svoje likove vodio od Vižnjana do Tazina i drugdje; a Dejan Šorak je u svom romanu "Ja i Kalisto" radnju smjestio u izmišljeni gradić Mednjan. Mednjan je inače stvarno postojeće selo nedaleko Barbarige, no Šorak je svom Mednjanu pripisao atribute po kojima je poznato nekoliko drugih stvarnih istarskih gradića, od Motovuna i Momjana do Višnjana i Vodnjana. Čitam i rukopis neobjavljenog SF romana Natalije Grgurinić i Ognjena Rađena čija se radnja događa u izmišljenom južnoistarskom gradiću Limjanu, koji je, kako se izdaleka dade naslutiti, nastao spajanjem Premanture i Medulina. Ima i pisaca koji su cijelu Istru zamislili malo drukčije, no o tome više drugi put.
|