Malo prije sam se vratio iz šetnje sa Jasnom. Konačno je lijepo vrijeme pa je ona odlučila napraviti samnom jednu dužu šetnju no inače. Nakon desetak minuta hodanja stigli smo u goste kod njenih prijatelja koji imaju kuću na Valdebeku i čak dva psa. Garsia je stariji šnaucer, a Kan mješanac mađarske vižle i još nekogh psa, neznam sad točno, kojeg zovu još i Lino (skraćeno od Medolino) je pas od godinu i pol.
Garsia nije bio za igru, ali Kan.....odmah smo se sprijateljili i poigrali. Jasna nam je bratski razdijelila moje pseće kolačiće, jer je Kan njen prijatelj od ranije, a sada će postati i moj.Bio je pažljiv i strpljiv i neumorno se igrao samnom. Toliko smo se lovili skakali i nadmetali da sam se tako umorio, kao nikad do sada. Bilo mi je vruće i ja sam se koliko sam dug i širok opružio u blatnu lokvicu u dvorištu. Iako mi je Jasna govorila da to ne činim, bacio sam se još dvaput u lokvu, hm, neznam gdje je nestala jer je poslije više nije bilo, a ja sam bio rashlađen i bojom sličan Kanu. Mislim da sam se opet umusavio što Jasni nije bilo drago, a ni meni poslije....jer sam morao otrpiti brisanje vlažnim maramicama i suhom krpom....a to baš ne volim, jer moram biti miran a ja bih se igrao.
Kad me Jasna dovela u red, morali smo natrag, opet još jedno desetak minuta hodati.Učila me je da joj hodam uz nogu, što mi je u povratku jako dobro išlo jer sam jedva čekao doći kući. Jako sam se iscrpio i naigrao da sam jedva čekao leći u svoj krevetić.
Kad smo stigli, napio sam se vode, popiškio i sad slijedi zasluženi odmor. Dakle ljudi, siesta....odoh ja.....
Kliknite na sličicu da bi je uvećali......
|