IZMEĐU ZEMLJE I NEBA
IZMEĐU ZEMLJE I NEBA
između zemlje i neba
čovjek oduvijek dvoji
dano je sve što mu treba
van toga se uzeti boji
al' duboko u sebi ćuti
da stvoren za više je sfere
da nisu to jedini puti
što život ih predanj stere
pa nebu svoj pogled diže
prestrašen vlastitim mrakom
dok zemlja se bliži i stiže
ga sudbinskom hladnom rakom
između neba i zemlje
čovjek se oduvijek nećka
omamljen toplinom žemlje
prestravljen hladnoćom stećka
ostaje zauvijek tako
u čudnoj neravnoteži
da tijelom u blato tone
da duhom u nebo bježi
*
