četvrtak, 09.06.2005.
15.Death of a space piper
|
“Nema šanse da ikad prijeđemo preko,”rekao je Spiderman.
Nalazili smo se u uskom hodniku, dugačkom oko deset metara, širokom dva. Na sredina hodnika iz poda je izlazilo stotine šiljaka, slični onima iz prethodne prostorije. Samo što su se ovi okretali nevjerojatnom brzinom, i isto toliko ih je izlazilo iz zidova i stropa. Na kraju hodnika su se nalazila vrata. “Mislim da ni muha ne bi mogla prijeći preko neozlijeđeno,”rekoh. “Uvijek možemo ostati ovdje i umrijeti od gladi,”reče Batman. “To bih radije izbjegao. Da probamo kroz zidove?” Batman kucne prstom po zidu. “Prilično su debeli.”reče on. “Možda bi ih SaX-mobile mogao razvaliti.”sjeti se Spiderman. Izvadio sam svoj mobitel/daljinski upravljač i pokušao dozvati SaX-mobile. “Nema signala,”rekoh i tad sam se sjetio. “Batman, ti sigurno imaš neku bombu za pojasom, uvijek imaš nešto prikladno… Batman malo baci pogled po svome remenu te otkrije nešto. “Vidi, stvarno imam. Alfred je mislio na sve.” “Ajmo raznijeti ove šiljke i otići odavde!”entuzijastično je izjavio Spiderman. Batman pritisne puce na svojoj digitalnoj ručnoj granati te je zafitilji usred šiljaka. Nastane velika eksplozija. Svi smo se sagnuli kako bi izbjegli ostatke šiljaka koji bi trebali letjeti posvuda, ali istih nije bilo. “Bomba nije imala nimalo učinka,”primjetio je Batman. “Pa…to je to onda.”rekoh. “Evo, došli smo do kraja, bilo mi je lijepo surađivati s vama.” Svi smo se međusobno rukovali. “Sada samo trebamo odlučiti hoćemo li umrijeti od gladi ili ćemo skočiti među šiljke.” “Trebao sam u mirovinu prošle godine…”jadao se Spiderman. Sjedili smo bespomoćno još par sati a onda je Batman uzbuđeno skočio na noge: “Znam! Znam kako ćemo se izvući odavde.”  Batman nam je ispričao svoj plan a mi smo pozorno slušali. Plan mu je bio genijalan. “Hajdemo učiniti to.” Pola sata kasnije bili smo na svježem zraku. “Izvrsno si se to sjetio, Batman,”rekao sam. “Da, uistinu, spasio si nam živote,”kazao je Spiderman. “Ma, nije to ništa, vi biste učinili isto za mene.” Spiderman me je pogledao zbunjeno. “Da, da…mi bi isto učinili za tebe,”rekli smo u isto vrijeme. “Da...” “A sad, hajdemo srediti ovog Hannibala!” Pojurili smo u kuću ali smo je pronašli praznu. “Utekao je.” “Hajdemo odavde.” Kad smo se približavali SaX-mobilu, vidjeli smo mnogo blinkanja iznutra. Računalo je bilo prepuno poruka. Tada je nazvao Zeus. “Pa, dobro đe ste vi?!”zaderao se. “Bili smo zapeli ispod zemlje, šiljci posvuda, skoro smo umrli…” “Ne zanima me gdje ste bili, gdje ste sad?! Niste valjda još uvijek na Zemlji?” Pogledali smo se čudno međusobno. “Pa,”rekoh, “gdje bismo drugdje bili?” “U svemiru, kvragu, zar niste dobili obavijest?!” “Pa kao što rekoh, bili smo zapeli ispod zemlje, rotirajući šiljci, nevjerojatan bijeg i to…Što se događa?” “Napali su nas iz svemira!” “Tko to?” “Borg. Tisuće borgovskih kocaka. I Darth Vader” |
