ponedjeljak, 28.02.2005.
|
Gle kak se ovi svađaju! Ja više ni ne moram ništa pisati. Službeno otvaram svađaonu u komentarima.
Stavio sam novi link na G-ov blog. G-man - koautor Blatinice i Parody show-a, honorarna muza Bolesnog uma. Svi ga znate. Moglo bi biti zanimljivo. Htio bih biti vitez. Nedavno me već nekoliko ljudi optužilo da sam lud, no to nije točno. Oduvijek sam isti, samo ponekad malo više. Sigurno je fora biti lud. Niš ne kužiš kaj se odvija oko tebe a nije ti ni bitno. Pravila ne vrijede za tebe i možeš radit kaj hoćeš. Mogao bih biti lud. Vjerujem da bih bio dobar u tome. Možda probam. Nemam baš talenata...zaslužujem bar jedan. A sad je red na vas da se svađate |
nedjelja, 27.02.2005.
|
Kad ti u dućanu prodaju sir sa rupama, da li onda važu i rupe? Jer tako ti bar četvrtinu težine daju u rupama, i platiš više sira nego što dobiješ. A rupe ne možeš pojesti.
Još jednu nedjelju sam proveo radeći manje više ništa. Više ništa, manje nešto. Ako nešto mogu odgoditi za sutra, napravit ću to preksutra. Šta ću, pola sam dalmatinac, to mi je u krvi. No nije ni to lako. Treba izdržati cijeli dan gledat teve i igrat igrice na kompu i visiti na internetu. To čovjeka iscrpi. Onda još moram mazati palačinke da bi ih pojeo. tko može izdržati takav ritam... I onda još napisati post...Svu maštu preusmijeriti na riječi i to otipkati... Moram se ić odmoriti... |
subota, 26.02.2005.
|
Dragi blože,
Još uvijek se nisam pomaknuo s trineste stranice u svom romanu. Upravo zahvljajući tebi. Zato od sutra prestajem pisati postove na ovom blogu. Ne, šalim se, sve je ok:) Možda ste pročitali u komentarima kako je Mile moja nova cura. Nemojte se previše obazirati na to. Već tri godine svima govori kako sam joj ja dečko. Šta će te kad je zaljubljena:) I kakve to cura ode na tulum i ostavi dečka samog doma? Ma ne, samo se šalim, sve pet:) Oh, ja bih trebao sad ići van. Bad Religion i NOFX u močvari. Kupit ću neš inspiracije putem, pa će sutra biti bolje. ps-Sori Kaethe zbog juče, bio sam umoran. Jednostavno nakon pet puta nisam više mogao. Nezasitna si! Samo se šalim:) |
petak, 25.02.2005.
|
Danas sam se probudio u šest i nešto i ful sam radišan. Bio sam na pripremama za faks i neš sam znao.
Maloprije sam pospremio stol. Našao sam neke novce, poklopac za baterije od discmana, pitanja za maturu koja moram riješiti, par cd-a, čep od markera, skriptu iz povijesti koja nije moja, vrećicu sitniša, olovku sa dva kraja, no obadva dost tupa, i kemijsku, račun, neki papirić na kojem piše "Nalijepiti na notebook", raspored sati, homemade raspored noćnih tramvaja, futrolu za naočale(ne nosim naočale!), još jednu skriptu iz povijesti (ova bi mogla biti moja), podložak za čaše "Tomislav pivo", onaj mali blokić šta se ljepi za zid, vodič za farmaceutsko-biokemijski fakultet-očito idem na taj faks, i sedmicu herc. Sad je to sve na krevetu |
četvrtak, 24.02.2005.
|
Ovaj život budućeg intelektualca i akademskog građana mi blago ide na živce. Stalno me prati i dosađuje. Pa sam ga odlučio ignorirati. Ali me svejedno nastavio gnjaviti. Onda sam mu rekao da se gubi od mene pa se nafurio. Sada ne razgovaramo. Srećom, na sreću uspio sam sve prepreke u školi izbjeći. Čak nisam imao zadnja dva sata. I Onda sam pronašao 200 kuna na podu.
Dobro, ovaj zadnji dio sam izmislio. No juče sam našao 20 lipa, tako da sam u plusu. Više od 20 lipa mi ni treba. S tolko idem subotom navečer van. Tj, IŠAO SAM van kad smo stari život moj i ja bili dobri prijatelji. Još uvijek neznam zašto je otišao. Je li zato što sam crnac? Pitao sam živote svojih prijatelja da li mi znaju što više reći. Samo su mi rekli da jedan dan nije došao na Čovječe Ne Ljuti Se,a to je uvijek volio igrati. možda se drogira... A gle ovog tu... ovaj život budućeg blabla.. Znam što misli. Želi da se maknem s kompa i odem učit za faks. Whateva, I'll do what I want. ... Niš, idem ja učit. |
srijeda, 23.02.2005.
 Zdravo. Vratih se od zubara. Jiš uvijek sm pod anessstezijom i ne osjeaćm pol ffatze i nemrem bash normalno prićat. Vjerojatvno neću ni jes moći, i biću gladan cijeli dan. I još iman probju na večer. Ja bih promjenio ccijeli koncept rođendana. Ljudi koji slave bi trebali kupiti poklone ostalima. Jer bi tako češće dobivali darove. Zasad ja moram kupovati poklon kad god je nekom rođendan, a kad bi bilo obrnuto, za svaki rođendan bi ja dobivao poklon. I isto vrijedi za ostale i svi bi bili sretniji. Jer onda te može i lijepo iznenaditi: -Poklon?Za mene? Nisam znao da ti je rođendan! Za mene je rođendan samo izgovor za tulum. Neznam zašto bih inače slavio još jednu godinu koja je otišla u nepovrat i neće se više nikad vratiti. TRebali bi proklinjati rođendane. Pogotovo ovaj osamnaesti. Čim sam navršio 18, odmah su me počela boljeti leđa, sve zaboravljam i niš mi se neda. Šta bih da mi je šesnajst. Barem 100 kuna. Ak neko zna zašto sam stavio ovu sliku, nek mi javi, zaboravio sam. p.s. jedna super cura je stavila moj link na svoj blog i ulijepšala mi je cijeli tjedan:) |
utorak, 22.02.2005.
|
Počinje treći tjedan mog pishanja po blogu. Sve mudro što sam imao reći već sam rekao, a tog nije bilo puno. Cijela moja filozofija je sad na internetu. Dalje ću samo improvizirati.
Uvijek me zanimalo kako su se sve bitke odvijale na lijepim i prostranim ravnicama. Nije sigurno slučajno da su se dvije vojske baš tu srele, a ne u šumi. Sigurno su se generali i vojvode našli na čaju prije bitke GENERAL PRVI: Dakle, mislio sam da se nađemo na ovoj ravnici(pokaže na zemljovid). Skroz je ravna, nema grmlja ni ničeg GENERAL DRUGI: Slažem se. Šta, oko pol tri-tri? GENERAL PRVI: Zaokružimo na tri. Imamo nogometnu tekmu prije, pa da stignemo. GENERAL DRUGI: Nemaš frke. GENERAL PRVI: Dobar ti je ovaj čaj. GENERAL DRUGI: Iz Indije. GENERAL PRVI: Hm. GENERAL DRUGI: Kako žena? GENERAL PRVI: Dobro, neki tjedan je rodila blizance. GENERAL DRUGI: Ah, super. GENERAL PRVI: Čuj, idem ja, moramo se spremiti za boj. GENERAL DRUGI: Razumijem. Sretno! GENERAL PRVI: Hvala i tebi! |
ponedjeljak, 21.02.2005.
 Evo mene. Zagreb se više ne vidi od snijega. Evo prije pola sata sam se vratio iz škole. Da nisam morao tegliti torbu,vrećicu i gitaru lijepo bih se valjao po snijegu, al niš, možda sutra. A u školi samo ja i moj stari frend noćni čuvar. Jedini ostajemo do kasnih sati. Barem sam uspio napisati pjesmu. Inspiraciju mi je dala moja redovita muza, ili bolje reći muz. Pjesma je fino ispala so hurray for me :) Blog mi se fino razvija. Tristo i nešto ljudi od jučer, fino. Hvala svima na komentarima, čitajte i dalje. Zahvalio bih se mami, tati, baki i tetama što hvala bogu NE znaju za ovaj blog, jer inače bi već pola Zagreba i cijeli Split znali za ovo. Zahvalio bih se i generalnom pokrovitelju Calgonu |
nedjelja, 20.02.2005.
I tak...
|
Bio sam na tulumu. Bilo je ok, moglo je bolje. Nisam pronašao svoj život. Shvatio sam da je pijana cura koja se vješa po svima presudna po kvaliteti tuluma. Takve nije bilo. No bilo je svega ostaloga, čak su vatrogasci trebali doći.
Dobro je kad si ćelav što ne trošiš puno na šampone. Potrošio sam poslijednje zalihe inspiracije. Otišao sam kod susjeda da mi posudi šalicu inspiracije ali ga nije bilo doma. Onda sam se sjetio Leonarda da Vincija, on je uvijek imao viška inspiracije. Pa sam skoknuo do njegove kuće. Tamo mi je ispričao kako ima novi stroj sa krilima pomoću kojeg bi čovjek mogao letjeti poput ptice. Yeah, right, puno sreće s tim. Čudan je, ali duhovit. Dobar je on, napunio mi je čitavu šalicu inspiracije. Na putu prema doma, napali su me divlji psi i razbili mi šalicu. I tak.. |
subota, 19.02.2005.
Tulum
|
Večeras idem na tulum! Vjerujem da bi moj život mogao biti tamo. On je uvijek volio tulume... Probat ću ga nagovoriti da se vrati kući. Skuhat ću mu pašta.., ne, kupit ću mu čokoladu. Tako da ja mogu uzet malo.
Tulumi su prava stvar. Pogotovo ako su dobri. Da bi tulum bio dobar, potrebne su mu slijedeće karakteristike: 1. Nešto razbijeno Bilo vaza, staklo ili slika, nešto se mora slomiti, inače tulum neće biti dobar. Ma koliko se vi trudili spriječiti to, nećete uspijeti. Savjet za domaćine kojima je stalo do namještaja: uzmite neki manje važan predmet i stavite ga na očito i lako dohvatljivo mjesto. Tako će ga netko prije ili poslije razbiti, vi ćete ispuniti kvotu razbijenih stvari i sve pet. 2. Nešto povraćano. Na tulumu netko mora povraćati ili pasti u komu. Nastojte to ne biti vi. 3. Pijana cura koja se vješa po svima Svaki tulum ima svoju. Ne treba objašnjavati.  4. Green DAy Barem jedna pjesma od green daya bi se trebala čut 5. Policija I za kraj plave košulje. Savršeni završetak. Poziv na sud jednostavno vam ulijepša dan. Odite van negdje! Nedajte svom životu da pobjegne |
petak, 18.02.2005.
|
Vratio sam se! umoran s probe al imam snage da napišem post. Trebam objaviti do ponoći (00:00) da bih zadržao neprestani niz. Imam još...24 minute. Valjda ću stić
Kao što svi znamo, vrijeme je relativno. Kad gledate neki dobar film, dva sata vam prođu za čas. A kad ste na satu povijesti, 45 minuta traju čitavu vječnost. I sad, ja mislim, to bismo trebali iskoristiti. Kad bi uz nas cijeli dan hodao profesor povijesti, i usput objašnjavao gradivo, bilo bi nam dosadno i usporio bi nam vrijeme barem 3x- tri puta. Tako bismo imali triput više vremena da obavimo sve što moramo obaviti. Tako stignemo pogledati sve serije, naučimo sve za školu(ili ne), pospremimo sobu(definitivno ne) i još uvijek nam ostane vremena za izlazak. Na tom principu djeluje vremenski stroj. Imate četiri profesora povjesti i dvije profesorice hrvatskog koji vam u isto vrijeme tumače gradivo. Toliko vam je dosadno da se vrijeme toliko uspori da u stvari ide UNAZAD. No posljedice mogu biti opasne-tijekom procesa ćete izgubiti želju za životom. Ali to je samo moje mišljenje. |
četvrtak, 17.02.2005.
Opet ništa
|
Ništa. Nazvao sam top shop i rekli su mi da ne daju povrat novca. Kažu da oni nisu odgovorni za moj život. Pa nisam valjda ja odgovoran?!
I time se vraćamo na ništa, što je opis ovog bloga. Volio bih jednom vidjeti ništa. Kako izgleda ništa? Ništa je vjerojatno najvrijednija na cijelom svemiru, jer uvijek ima nešto. Nešto se isfuralo i više nikog ne zanima. Kad bih imao ništa, mogao bih to naplaćivati za masne pare. Crpim zadnje rezerve inspiracije. Uz život budućeg intelektualca i akademskog intelektualca nisam dobio inspiraciju. (Pozivam na bojkot top-shopa) I sad se provlačim sa zadnjim kapima inspiracije, a te zadnje kapi nisu baš nešto. Kao kad pijete cedevitu pa ostaje onaj talog na kraju. Neznam za vas, al ja to nemrem pit. U tom pitanju su bolji oni na nerazrijeđivanje. One na nerazrijeđivanje imaš gotove u boci i samo ih iscuriš u čašu, dok ove na razrijeđivanje svaki put moraš razrijedit kad ideš pit, a to ti se neda radit, pa uzmeš ove na nerazrijeđivanje i ,jer ih nemoraš razrijedit,nego ih samo iscuriš u čašu.U biti za ove na nerazrijeđivanje ti i ne treba čaša, dok za ove na razrijeđivanje treba. No, ovi na razrijeđivanje zauzimaju manje prostora od ovih na nerazrijeđivanje i uvijek znaš kolko ga ima, dok ove na nerazrijeđivanje moraš brojiti u špajzi, a to za one sa slabim matematičkim znanjem nije dobro. No morate bit oprezni, jer faktor razrijeđivanja kod sokova na razrijeđivanje nije uvijek isti. Ponekad je 1+5=6, a ponekad 1+8=9, tako da opet morate računati. Tu možete pogriješiti pa razrijediti previše ili premalo, dok ove na nerazrijeđivanje uvijek imate iste pa ih samo iscurite u čašu, ili direktno u usnu šupljinu. I svega ovoga može se zaključiti da je najbolje piti vodu. |
srijeda, 16.02.2005.
What the hell?!
|
Nemogu mnogo danas pisati, jer imam puno posla. Pošto starog nema, naručio sam novi život preko Top-Shopa: dobio sam život budućeg intelektualca i akademskog građana! I sad moram cijeli dan učiti! A posebno sam naglasio da želim život rock-zvijezde s gro para. Očekujem povrat novca!
|
utorak, 15.02.2005.
Cijeli tjedan
|
Tjedan dana sam neprekidano pisao blogove, i to je jedan od najvećih uspjeha mog života (pored toga što još uvijek nisam mrtav, taj mi je uspjeh draži). I preko stotridesetinešto posjetioca od jučer. Koja sam mrcina! Doduše, i dinosaursi su bili mrcine...oni nisu dobro završili...
Danas idem kod zubara zbog zuba koji me bolio prije 3 tjedna. DIGRESIJA: Ako ima netko tko je protiv toga da homoseksualni parovi posvajaju djecu, neka svoje argumente ostavi u komentarima. treba mi za školu. Zubari cijeli život vježbaju svoje sposobnosti na meni i baš mi je drago što si oni vježbaju. Uopće me ne živcira što sam proveo barem tjedan dana u čekaonicama iščekivajući sate i sate boli i patnje. Ako vam treba donijet mlijeko iz dućana...? Najžešće je kad u filmovima o srednjem vijeku ili kaubojima svi imaju bijele i ravne zube. Tada su zubari valjda bili bolji od ovih danas. Počinje novi tjedan pisanja blogova, a mom životu još ni traga. Ako ga netko vidi, nek ostavi komentar na dnu. Ima smeđu kosu, sive oči i odaziva se na ime Floki. Voli grickati kekse. |
ponedjeljak, 14.02.2005.
Valentinovo
 Sretno Valentinovo svima koji ga slave i onima koji bi htjeli ali nitko ih neće, i malomanjesretno valentinovo onima koji ga ne slave. Svi su blogovi danas krcati izvještajima o ovom datumu(četrnestidrugi), no ja bih se osvrnuo na jedan drugi blagdan, koji se sve manje slavi. Riječ je o Drugomčetrnaestom(2.14). Svi znamo koji je to praznik, ne trebam ga posebno objašnjavati. Tužno je da ljudi sve manje slave taj praznik, jerbo je to solidan blagdan. U današnje vrijeme razvijene tehnologije i kompjutera, taj praznik kao da je izgubio značenje. Ljudi iskorištavaju taj dan kako bi izmuzli novaca od roditelja i napili se. Bilo bi lijepo da ubuduće taj praznik proslavimo kako treba. Slijedećg Drugogčetrnaestog svečana večera kod mene. Također, vezano uz to, potičem ljude ne slušaju narodnjake i da žive što dulje izbjegavajući skokove sa zgrada bez padobrana |
nedjelja, 13.02.2005.
Monday bloody monday
 Nedjelja je dan o ničemu. Nedjeljom se apsolutno ništa ne događa, barem meni. Cijeli dan, od jutra do mraka, provedem radeći ništa. Svaka nedjelja na kraju iščezne kao da je i nije bilo. 80% buljenja u zid provedem upravo nedjeljom. Ponedjeljak je još gori. Baš me zanima tko je izmislio ponedjeljak i zašto, jer ponedjeljak nitko ne voli. Nitko ne želi započeti novi tjeda, kad je prošli tek završio. Svih šest dana se trudimo da preživimo do nedjelje da bismo mogli provesti dan bez da se išta dogodi, a onda nas bace u ponedjeljak. I onaj osjećaj na kraju nedjelje kad se sjetim: "Gle, sutra je ponedjeljak. Mogao sam pospremiti sobu, ili naučiti nešto." I onda počnem razmišljati kako ću se izvući u ponedjeljak. Mogli su odmah poslije nedjelje staviti utorak, bilo bi triput bolje. Neki dan sam baš sreo Sokrata i pitam ga što on misli od smislu ponedjeljka a on mi je samo rekao :"Pusti me, vinarija će se zatvorit!" Nekoć smo cijelo vrijeme diskutirali o smislu života, a sad ga to više uopće ne zanima. Ah, ta današnja mladež! Samo razmišljaju u alkoholu, drogi i seksu. Gdje su oni dani kad smo se igrali s autićima i dinosaurima?(ne govorim o jučer). Tad nije bilo važno tko si i što te zanima, prvi do tebe ti je najbolji prijatelj. I tko se sjetio dati NAMA odgovornost? Ta neznaju li oni da smo mi totalni kreteni? |
subota, 12.02.2005.
Doma je najljepše
|
Zašto bih išao van kad mogu subotu uvečer provesti doma gledajući film koji sam već tri puta gledao? Fino pogledam Titanik, raspekmezim se i u krpe-idealan provod, preporučam ga svakome.
Kako je tako puno ljudi izginulo? Zar se nitko nije sjetio ponijet termosicu sa čajem da se malo ugriju dok se packaju u vodi? Nitko se nije sjetio improvizirati splav? No nije ništa smješno u pogiblji drugih (osim onog tipa koji je pao, pa se nabio na rampu i okrenuo za 360. taj je bio smješan) Kao što vidite, nemam o čemu pričati. Inspiracija je vidite, otišla van u subotu navečer. Čak i ona ima bolji život. No uspostavilo se da je otišla. Do daljnega. Kad je izlazila viknula je nešto tipa: "Ne vraćam se dok ti se život ne vrati!". Tek sam onda shvatio zašto je ponijela putnu torbu. No, šta će mi ona uopće... I tak... ... Pa...šta ima? ... .... ....(umetni tekst ovdje) Dođite opet! |
petak, 11.02.2005.
|
Prije par dana nisam imao pojma šta je blog, a sad stalno tu visim. Dok imam inspiracije, sve je okey. U zadnje vrijeme se i ona čudno ponaša, mislim da namjerava pobjeći kao život. Nekoliko puta sam je uhvatio na telefonu i čim me vidjela, odmah je poklopila
Kad već pričamo o telefonima... Hrvatski jezik je okey, no zamislite da svi govorimo hrvatski, ali ono baš skroz hrvatski. Kakve biste divne razgovore vodili: Dvojica mladića razgovaraju preko BRZOGLASA IVAN: Bog, Marko MARKO: Bog. IVAN: Hoćeš li se vratiti do subote? Priređujem zabavu, bit će ŽAROPEK i sve. MARKO: Ne mogu, ZRAKOPLOV mi kreće tek u nedjelju. IVAN: Zar ne možeš unajmiti ZRAKOMLAT. MARKO: Ne, probao sam. Hej, kupio sam si OKOLOTRBUŠNI HLAČODRŽAČ. IVAN: Super, morat ćeš mi ga pokazati. Ja sam od djevojke dobio OKOLOVRATNI DOPUPAK. MARKO: A dobro, bar nešto IVAN: Čuj, nazvat ću te kasnije, OKOLOKUČNI DOMOBRAN se opet uzbudio, vidio je susjedovu ženku, ne želim da gura svoj MILOKLIZ gdje ne smije MARKO:Ha, dobro, čujemo se Inače, još uvijek nemam život. Ako netko ima koji za prodat, iznajmit barem... Pazit ću na njega, neću dat da pobjegne kao stari. Taj je bio podmukao, otišao je usred noći. Mogao je bar poruku ostaviti |
četvrtak, 10.02.2005.
Ja sam osoba puno ljubavi, i rijetko šta mrzim. Zapravo samo dvije stvari- mrzim cigarete, ali najviše od svega MRZIM KAD MI KOMADIĆ JABUKE ILI MESA ZAPNE ZA ZUBe I NE MOGU GA IZVADITI!!! UH, KAKO TO FRUSTRIRA!!!
A sad nešto posve drugačije. Zašto za lift kažemo dizalo? Ono također spušta, gotovo jednako često kao što i diže. Zašto ne spuštalo? Jesu li uopće razmatrali tu opciju kad su smišljali riječ na hrvatskom? Bilo bi lijepo da su proveli neku anketu ili referendum o tome. Ručnik je još čudniji. S ručnikom brišem i noge, i tijelo i lice. Zašto ne nožnik, tjelnik ili ličnik? Ruke još najmanje brišem o ručnik, obično obrišem nekome o majicu ili hlače. To su neke misterije koje će uvijek ostati tajne. Samo više sile poput Boga i Sile Gravitacije znaju odgovor na ta pitanja. |
srijeda, 09.02.2005.
Ja i Ja
|
Evo me opet. Vidim da ima ljudi koji me čitaju. To je dobro, jer sam već pomislio da pričam sam sa sobom.
To ne bi bilo čudno, jer to stalno radim. A zašto i ne bi? Ja sebe najbolje poznajem, a osoba koja mene nejbolje poznaje sam ja. Tako da je takav dijalog najbolji, jer se sve odvija po mome. Ja je ponekad vrlo zanimljiv, a ponekad mi se čini da znam točno što ću reći. No uvijek kad mi je dosadno, ja sam tu da porazgovaram sa sobom. Nisam zbog toga LuD, zAR nE?ZAr ne? Inače- Kaj kažeš? Pardon, trebam se nešto. Čekaj malo, kaj ne vidiš da pišem post? Ha? Kažem da je hitno. Idem vidit šta se trebam. |
Gdje mi je život?
Dobio sam već šest komentara! S tim da su 4 od mojih prijatelja, al ipak.Posebno pohvaljujem Tekilea na komentaru i njemu u čast ću cijeli jedan red posvetiti Balaševiću.
Balašević. Čitao sam druge blogove i vidio da mnogi pišu o svojim životima. Ja to neću učiniti, jerbo, kao što naslov kaže-nemam život. Neznam gdje je. Jednog dana se pokupio i otišao. Nigdje ga ne mogu naći a nema nigdje za kupit novi. Možda mi je negdje na stolu među knjigama, smećem i glupostima koje su se nakupile u ovih dva-tri mjeseca nepospremanja. Kad god nešto tražim na stolu, mislim-sad ću malo pospremiti. I počnem spremati do trenutka kad nađem ono što trebam, i tad kad sam našao, više nema smisla pospremati, jer sam našao ono što mi treba. Inače, trzalice se najčešće izgube. Svatko tko svira gitaru zna o čemu pričam. Vjerojatno se 50% trzalica izgubi. Jednom mi je u sobi pala na pod i više je nije bilo. Mislim da su trzalice svjesna i inteligentna bića. One koje ne vole glazbu svog vlasnika jednostavno odu. Kad je jednom Jimmy svirao s nama, donio je svoju trzalicu. Ona je bila naviknuta na jazz, i čim smo počeli svirati punk-rock, jedva je dočekala da skoči iza zastora i pobjegne. Više je nismo našli. Trzalice teže slobodi kao i ljudi i radije bi provele život u prašnjavim kutevima nego živjele kao robinje vlasnicima s drukčijim ukusom za glazbu. No vratimo se na početak. Neću pisati o događajima iz mog života zbog nedostatka istih. Kad jednom pronađem život, pisat ću o njemu. Dotada neću, osim ako ga nađem. Iako sumnjam. Možda ga jednostavno izmislim |
utorak, 08.02.2005.
Ništa
Dobio sam naranču!Jeej.
Danas je bio dobar dan, jerbo smo ja(magarac na prvo mjesto), frenkie boy i frosty došli u šolju, pardon, školu kao škoti. Imali smo oružja, whiskey i radosan duh, i pjevali smo škotske narodne. a bili smo ko slika lijepi (ali tu sliku radije ne bih objavio, zbog onih slabih srca) No dosta o meni. Moj blog sada ima opis- blog o ničemu. Za one koje neznaju to je opis najbolje serije na svijetu-Seinfeld. Kakvi Prijatelji i Svi vole raymonda, Seinfeldu nisu ni do gležnja. Jedna epizoda ima dovoljno smijeha da me drži cijeli tjedan. Ne samo da su glavni likovi super( George i Kramer) nego su sporedni likovi deset puta bolji od bilo kojih glavnih likova bilo koje druge serije( Newman, Soup NAzi, odvjetnik Jackie). To je jedina serija koje nema ni trunke ljubavi, samilosti, osjećaja i onih klišeja poput "volim te", "žao mi je" i "sve će biti okej". Seinfeldov stav je "That's a shame", i to je zakon. Ironično je da je to jedina serija na koju sam plakao(u predzadnjoj epizodi kad su prikazivali isječke i pustili Green Day-Time of your life. šmrc) Zakon No to je samo moje mišljenje. Nemojte nikad slušati tuđa mišljenja kad se radi o filmovima, serijama, knjigama i svemu ostalome.Ljudi nemaju pojma. Neki ljudi misle da je Harry Potter genijalan, a neki da je smeće jer je djetinjasto. Ja mislim da je super, jer kad čitam, cijeli se uživim da sam u Hogwartsu i da bacam čarolije posvuda i izbijam ljudima oči. I onda je zakon. Ljudi se previše brinu o tome što drugi misle o njima. Ljudi me npr, pitaju :kaj skidaš crtiće s interneta, jesil puludio? a ja kažem crtići su zakon. Disneyevi crtići su bolji od filmova u svakom pogledu. Pogledajte slijedeće informacije 1. AKCIJA- akcijske scene u crtanima su puno kvalitetnije, jer jedna sekunda ima 24 slike. To crtaču omogućava da ima potpunu kontrolu nad scenom i može nacrtati tisuće stvari u jednoj sekundi. I sve se odvije puno brže i izgleda puno bolje. 2. DRAMA- jednostavno bolja od filmova 3.LJUBAV- što reći? Na Aladdina sam dvaput plakao. 4.HUMOR- npr. Genie iz Aladdina? Ne može se to odglumiti, ni uz pomoć najboljih specijalnih efekata. Isto tako ljudi, ne svi ali većina, vjerojatno misli da su legići za djecu, dok se ja još uvijek igram s njima(kad stignem) jer su baš fora. Sagradim dvorac, onda uzmem tipa, stavim ga na konja i natovarim pištoljom, mačem, kopljem, lukom i strijelom i onda neka masna šorka. Zakon. Inače, već neko vrijeme pišem knjigu, roman neki valjda. Stigao sam do okruglo trinaeste stranice. Kako je krenulo, ostat ću na toj stranici. Sviđa mi se broj, mogao bih i ostat tu. Da objavim na blogu, ha? |
blog
Zdravo!
Nedavno sam shvatio da ima pregršt blogova na internetu i da ih puno ljudi pišu. Pa evo, što ne bih i ja probao. Nemam blage veze kako se to radi, samo klikčem miša dok se neš dogodi. Inače sam osamneastogodišnji teenejđerski mužjak iz zagreba. Stavio sam neku sliku?valjda? Neznam dal se vidi. Volim irsku i škotsku glazbu iz dna duše, pogotvo gajde i jedva čekam da ih kupim. No prije moram riješit problem novaca i pronalazka gajdi tako da niš od toga uskoro. Zasad ću se zadovoljiti gitarom. Sviram i pjevam u odličnom punk-rock bendu, zove se naravno bolesni um. Jednog dana kad budemo poznati, ovaj blog će biti blog benda, a ne samo moj. Da li itko ovo čita? Ako netko pročita neka ostavi komentar u kojem piše: "Naranča"-taj komentar znači da vam se svidjelo i hoćete još. Ili možete "Limun"-što znači da je smeće. Ne da je limun smeće, limun je zakon. Najbolje kad ga se malo iscjedi u usta pa je onako fino gorko. Naranča je naravno bolja, jedni problem je što se dugo guli. Mandarina je tu bolja, i fina također, u rangu s narančom. Kivi je najgori za ogulit, ali je fin. Jabuka je dobra, ne mora se guliti, iako je zelena bolja od crvene. Žute uopće ne gledam. Banane su žute. Banane se lako gule-trebali bi napraviti hibrid banana i kivija, ali ne da dobiješ bananu koja se teško guli, nego duguljasti kivi s korom od banane. Isto tako bi trebalo križati svinju i stonogu-gro šunkica. Valjda je ovo dosta za početak. Ps. Mučim se sa slikom, prevelika je. Kak mora bit manje od 20Kb? bezveze |
