bojania

utorak, 24.05.2005.

igra varanja

Zivot je igra varanja...onaj tko je pravedan gubi...i gubit ce dok ne pocne varati...e, sad da li je vaznije pobijediti ili ostati dosljedan moralnim nacelima? gubitnik, odnosno pravedan covjek ce u danasnjem drustvu teze doci do svoga cilja, zato sto oni koji to nisu sa raznim spikama i kojekakvim spackama zauzmu to isto prije njega...meni je toga dosta...definitivno je vrijeme za promjene....

sada se tu javlja i pitanje srece...recimo to ovako,osoba koja do svoga cilja dolazi marljivoscu i radom, znat ce vise cijenit to sto ima i na neki nacin bit ce ispunjenija...za razliku od osobe koja seve dobije na dlanu,s ili bez kovertice...

danas je sve vise takvih osoba, koje su svakim danom sve frustruirane i nervozne,jednostavno nezadovoljne svojim zivotom...zato sto imaju sve sto zele i nista im ne predstavlja uzitak...neznaju se nosit sa problemima...

24.05.2005. u 14:55 • 3 Komentara • Print • #

petak, 20.05.2005.

********

stvarno me fascinira ljudski um...nacin na koji razmisljaju, kao i moralna nacela i vrijednosti koje su danas smatrne ispravnima...vise nije bitno koliko je tko dobar covjek nego koliko ce se puta taj isti covjek zeznut, ili pogrijesit...

svako zivotno razdoblje obiljezeno je promjenama, ljudi sazrijevaju i mijenjaju se...katkad ne mogu vjerovat kojom se moji stavovi, nacini razmisljanja mijenjaju, koliko se razlikuju kada pogledam unazad par godina...totalno druga osoba...

da povezem ovo u jednu cjelinu, dakle, recimo da od svoje proslosti nemozes pobjeci, ako ne sve i najmanja sitnica ce se kad tad vratit i pocet stvarat probleme...pritom ne mislim na nesto veliko, nego tek na neki mali nemili dogadjaj koji ti se zbog tako velike neugodnosti i boli urezao u tebe...s vremenom otupi....ali kada se nakon par godina sasvim slucajno suocis sa time, kao da sve isponova prozivljavas...koma...mozda se taj dogadjaj i nebi dogodio da si se drugacije postavio, ali jebiga...tako ocito mora bit...covjeka oblikuju male stvari...
di samo ono stala...ah,da...
i sada zbog te sitnice ostanes etiketiran do kraja zivota...(poput proizvoda u ducanima)...
pamti se samo to...tome se ljudi smiju i veselo to prepricavaju...bas komicno... i odjednom zanemare sve sto si ikada napravio za njih....korist, korist i samo koorist...stvarno zanimljiva buducnost nema sta...

zato kada odlucis okrenut novu stranicu u zivotu, budi svjestan cinjenice, da ma koliko se ti trudio, koliko se god ti mijenjao i radio na sebi, ljudi ce te uvijek pamtit samo po propustima...genijalno zar ne...

20.05.2005. u 22:41 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 18.05.2005.

Danas mi se stalno po glavi mota jedno pitanje...da li je ispravno ici direktno prema cilju, bez obzira na svih i sve, ako znas da ces time ostvarit svoju srecu?

18.05.2005. u 20:19 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 17.05.2005.

savrsenstvo

covjek je (")najsnaznije(") bice na zemlji...zato sto ima glavu,i mogucnost razmisljanja,obrade informacija...problemi nastaju kada emocije dodju u igru...kao da zavladaju tvojim umom,tobom, i postanes njihovom figuricom u igri zivota...izgubis kontrolu nad sobom...totalno ludo...e, zasto sve ovo govorim...ima jedan savrseni decko,totalno savrseni...vdjela sam ga prvi put negdje u devetom mjesecu...i od tada ga stalno vidjam...(pijemo kavu na istom mjestu)... ali jos se nismo upoznali...kad ga vidim totalno poblentavim, zacrvenim se ko paprika...uhvati me nekakav smjeh..a tijelo mi se paralizira....ma totalna koma...bojim mu se prici... jer mislim da nemam sanse kod njega...ali znam da je u njemu objedinjeno sve sto sam ikad sanjala,o decku...i to me izludjuje...neznam sta cu napravit...kad nam se pogledi sretnu....ajme..ta sekunda mi se cini kao vjecnost...te njegove predivne i tople smedje oci, a tek osmijeh...savrsebstvo...ne mogu vjerovat da nesto takvo postoji...

17.05.2005. u 08:13 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 12.05.2005.

....smij se kad plakat bi htjela
osmjehom krasi ono sto ti dusa skriva,
jer tako se mora pred ovim svijetom,
koji u tudjim suzama uziva....

12.05.2005. u 23:00 • 2 Komentara • Print • #

smijeh i suze

....smij se kad plakat bi htjela
osmjehom krasi ono sto ti dusa skriva,
jer tako se mora pred ovim svijetom,
koji u tudjim suzama uziva....

12.05.2005. u 23:00 • 0 Komentara • Print • #

petak, 06.05.2005.

...ljudi su robovi,svijet je muciliste, gdje je covjek,covjeku tamnicar i mucitelj torturom zakona i obicaja, naslijedja drevnih grijehova...

06.05.2005. u 10:45 • 3 Komentara • Print • #

četvrtak, 05.05.2005.

volim te

Sigurna sam da je velika vecina ljudi tokom svoga zivota imala priliku cuti rijeci:"volim te!" bilo od roditelja, bake, djedova, pritajatelja,cure, decka...pitam se da li je vaznije cuti ili osjetiti...rijeci ili djela...jedna poznata latinska izreka kaze "res non verba" odnosno djela ne rijeci...
dakle ako su djela i osjecaji vazniji od rijeci,zasto se onda vecina zaustavi bas kod njih?odnosno zasto ih vecina izrece i pritom to ne misli,osijeca?zar je to postala tek fraza kojom popunis rupu u razgovoru?zar ne bi te rijeci trebale imati neki dublji smisao?trebale imati neku tezinu?ocito ne...to je valjda sada moderno...po meni ako nekoga volis bio bi za njega spreman sve napraviti,ako treba skociti i pod vlak...ako nekoga volis bio spreman za njega i zvijedu s neba skinuti...ako nekoga volis ne bi ga nikada mogao prevariti...a danas se dogadja upravo to...navodno nekoga volis...a cim ti se pruzi prilika,vdis neku dobru trebu ili tipa i odmah ga zaskocis...u trenu zaboravis da si izjavio ljubav osobi koja sada sjedi doma u svojoj sobi neprestano si u glavi ponavlja "on(a) me voli!"...

05.05.2005. u 20:58 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 03.05.2005.

xxx

Malo ljudi shvaca koliko je zapravo tesko izbaciti iz sebe svu onu zbrku koja ti se nalazi u glavi...sto vise razmisljam to mi vise stvari pada na pamet..istina je,ima vise pitanja nego odgovora,ali smisao svega toga je,da jednog dana dodjem do odgovora...i doci cu...trenutno sam u fazi trazenja sebe,nastojim izgradit sebe kao potpunu i o kontroli drugih neovisnu licnost...toliko puta sam se vec ponadala da u ljudima ima ono nesto dobro,plemenito,ali sam na vlasttitoj kozi svaki puta osjetila da to nije uvjek bas tako...ovdje dolazi na red onaj moj raniji post kada sam govorila o tome kako su ljudi sve sebicniji i sebicniji,misle samo na sebe i pritom nanose bol drugim ljudima,onima koji jos uvjek nisu takvi,na koje drustvo jos uvjek nije toliko izvrsilo utjecaj...odnosno naviku da gaze po drugima kako bi sebe uzdigli...u glavi imam snove,i postavljene ciljeve,i nastojim doci do njih i pritom ne porusiti sve oko sebe...moram priznat da nije lako...

drustvo u kojem zivim ne prihvaca razlicitost ljudi moglo bi se reci i manjine,bilo materijalne,nacinalne,vjerske ili bilo koje druge...uvjek pobjedjuje vecina...isvojim postupcima nanosi bol tim ljudima...nikad im nije palo na pamet da se samo na trenutak stave u njihovu poziciju...da sagledaju stvari iz druge perspektive...a zasto?jer se boje...jer su prave kukavice...navikli su da je ispravno samo ono sto je,gluporeceno,jednako...sramota...jednostavno,nemam rijeci...

03.05.2005. u 22:02 • 6 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>