Malo ljudi shvaca koliko je zapravo tesko izbaciti iz sebe svu onu zbrku koja ti se nalazi u glavi...sto vise razmisljam to mi vise stvari pada na pamet..istina je,ima vise pitanja nego odgovora,ali smisao svega toga je,da jednog dana dodjem do odgovora...i doci cu...trenutno sam u fazi trazenja sebe,nastojim izgradit sebe kao potpunu i o kontroli drugih neovisnu licnost...toliko puta sam se vec ponadala da u ljudima ima ono nesto dobro,plemenito,ali sam na vlasttitoj kozi svaki puta osjetila da to nije uvjek bas tako...ovdje dolazi na red onaj moj raniji post kada sam govorila o tome kako su ljudi sve sebicniji i sebicniji,misle samo na sebe i pritom nanose bol drugim ljudima,onima koji jos uvjek nisu takvi,na koje drustvo jos uvjek nije toliko izvrsilo utjecaj...odnosno naviku da gaze po drugima kako bi sebe uzdigli...u glavi imam snove,i postavljene ciljeve,i nastojim doci do njih i pritom ne porusiti sve oko sebe...moram priznat da nije lako...
drustvo u kojem zivim ne prihvaca razlicitost ljudi moglo bi se reci i manjine,bilo materijalne,nacinalne,vjerske ili bilo koje druge...uvjek pobjedjuje vecina...isvojim postupcima nanosi bol tim ljudima...nikad im nije palo na pamet da se samo na trenutak stave u njihovu poziciju...da sagledaju stvari iz druge perspektive...a zasto?jer se boje...jer su prave kukavice...navikli su da je ispravno samo ono sto je,gluporeceno,jednako...sramota...jednostavno,nemam rijeci...
Post je objavljen 03.05.2005. u 22:02 sati.