VIII
OSMA STANICA
Sedamnaest sati.
Od stanice Saint-Lazare,
gdje se nalazio,
Bog stigne na stanicu Trinite.
Bijaše to najmanje što je mogao učiniti.
Primijetivši telefonsku govornicu,
uđe unutra,
ubaci kovani novac u aparat
i okrenu broj,
broj koji je samo on znao.
Kad bi ga mašta navela
kao danas
da kratko proboravi među ljudima
i da pođe malo "na izvore",
kako je govorio,
taj bi mu broj omogućio da
posebnom linijom
dođe u neposrednu vezu
sa svojim Kraljevstvom.
  
Bog pričeka nekoliko sekundi
i začuje
u slušalici
glas koji mu je ponavljao:
"Nema više pretplatnika
na broju koji tražite.
Izvolite pogledati u imenik."
- Sigurno sam pogriješio, pomisli Bog.
I ponovno okrenu broj,
ali isti glas opet reče:
"Nema više pretplatnika
na broju koji tražite..."
- To je ipak čudno,
reče u sebi Bog.
Tako mi se nešto
prvi put događa.
Da nisu slučajno
skovali neku zavjeru,
državni udar,
što ja znam,
za vrijeme moje odsutnosti?
Na kraju krajeva,
takve se stvari katkad događaju
šefovima država,
vladarima,
kad odu iz svog kraljevstva
da bi se malo odmorili.
Bog otkloni ovu pretpostavku.
Ta bila je besmislena,
jer kod njega u raju
svi su ga voljeli
i nije znao za neprijatelja.
Zato zaključi da je jednostavno
telefon u kvaru.
I treći put
Bog okrenu svoj broj.
Ovaj se put ploča promijenila.
Drugi mu glas ponovi:
"Zbog preopterećenosti
ne možete dobiti vezu.
Izvolite ponovno nazvati
kasnije."
Sada se Bog sjeti
da počinje vikend
i da tih dana
imaju u raju
pune ruke posla.
Čak i nedjeljom.
Osobito nedjeljom.
A kako se velike seobe
sve poklapaju
s glavnim kršćanskim blagdanima:
Božićem, Uskrsom, Uzašašćem, Duhovima...,
tih dana
u raju
uvijek je pune ruke posla.
Katkada je trebalo
stostruko povećati
službu prihvata
zbog svih onih koji su
na cesti
zaspali za volanom,
razbili se o neku platanu
i završili svoj odmor u raju,
pod narančom u cvatu;
ili zbog svih onih gusara cesta
koji su kadšto slali
čitave obitelji
tamo kamo se one nisu nadale
tako brzo doći.
Služba prihvata bila je katkad preopterećena
i tada je valjalo uvrštati plan "produžetak
života"
i pokrenuti čitavo nebo
da dođe u pomoć zemlji.
Srećom,
dobra volja nije nedostajala.
U tim trenucima
dobro organizirano
milosrđe
počinjalo je od drugih.
Valjalo je vidjeti na djelu
Franju Asiškog,
Vinka Paulskog,
malu Tereziju
i tolike druge.
Bili su neumorni
i dobro su poznavali svoj posao.
Ponovno oživljavanje ljudi za njih
stvarno nije bila nikakva tajna.
  
Bog nije ponovio poziv.
Poznavao je svoj svijet
i nije htio zauzimati liniju
hitnim slučajevima.
Znao je cijenu života,
života muškarca,
žene,
djeteta.
Zar nije on dao svoj život
jednog petka kao što je ovaj
da bi čovjekov život mogao uvijek
preobraziti
u vječni život?
Bog napusti telefonsku govornicu
i opet uđe u metro
u smjeru Pigalle.
Na njegovoj lijevoj i desnoj strani
smjestila su se dva čovjeka,
dva čovjeka koja su čitala.
Prvi je bio biskup,
a drugi lijevi intelektualac.
Biskup je bio Bogu s lijeve strane,
a intelektualac s desne.
Biskup je čitao knjigu s naslovom
Kristova ljevica.
Knjiga intelektualčeva imala je naslov:
Božja desnica.
I jedan i drugi pitali su se
čitajući
je li bolje
za kršćanina
da bude Bogu s desne strane
ili Kristu s lijeve.
To je bilo aktualno pitanje.
Bog se malo zbunio što je tu
u sredini,
u centru.
Zar on da je centrist,
on čija je "desnica",
po onome što se govori,
tako moćna?
Bog je bio zbunjen,
uistinu zbunjen.
Na trenutak bio je u napasti
da upita biskupa
što o tome misli.
Ta biskup je "potkovan",
biskup znade mnogo štošta
o Bogu
i o religiji.
Ali pomisli da to nije
ni mjesto
ni trenutak
da provocira štap
jednoga biskupa.
Nikad se ne zna...
Bog pažljivo pogleda
lijevog intelektualca
i reče u sebi
kako će on za deset godina
vjerojatno biti centrist,
a za dvadeset
sigurno na desnoj strani.
Upravo se to općenito događa
intelektualcima ljevičarima,
po onome što je čuo govoriti.
- Na kraju krajeva, reče u sebi,
nije to moj posao,
nego je to ljudska stvar.
A iznad svega je važno
imati srce,
otvoreno srce,
spremno za druge,
za Susret.
No, to je očito
bilo njegovo osobno gledište,
a Bog nikada ne nameće svoja gledišta.
(9. stanica... sutra)
|
