Tako ga zove jedna od mojih milih kolegica na faksu. Radi se o „uzoritom“ kardinalu Bozaniću. Bez uvrede „uzoriti“...ništa osobno! Taj nadimak mi je danas došao kao svjetlo u mraku. Ja i kolegica (Danijela) bili smo skupa na misi u zagrebačkoj katedrali, koja se držala povodom zaziva Duha Svetoga za novu akademsku godinu. Na misi je bila prisutna većina studenata KBF-a. Dali su cijelom fakultetu slobodno u ta doba (18h) što se tiče predavanja jer su misu koncelebrirali većina profesora s fakulteta. Tako smo se i nas dvoje našli u tom mnoštvu. Katedrala je bila skoro puna. Mi smo stajali na dnu crkve. Promatrao sam malo ljude oko sebe i uočio neko čudno njihovo držanje tijekom molitve krunice prije mise. Sve mi se nekako činilo statičnim i monotonim. Kolegica mi se isto požalila na monotonost krunice, o čemu sam ja već pisao prije... Nije nikome za zamjeriti kad tako nešto kaže jer su to činjenice koje bodu u oči i dušu. Ja, da budem iskren, nisam ni molio, samo sam šutio i podikad bacio koji komentar na što me kolegica ušutkavala ;). Sve je počelo svečano. Zbor koji je pjevao misu bio je sastavljen od studenata sa fakulteta, što bogoslova, što studenata i studentica crkvene glazbe. Pjevali su lijepo i složno, eto da ih pohvalim.
Misa je bila posebno snažna u trenutku molitve Očenaša: snažan udar glasova svih prisutnih u jednom trenutku počeo je da moli „Isusovu molitvu“. Zatvorio sam oči u pokušao upiti te trenutke... Nekad zaželim da takvo nešto traje puno više nego samo minutu, no to se rijetko može dogoditi.
Jozo Bozo. Htio sam pisati o njegovim porukama koje je izrekao u propovijedi, koja je, usput rečeno, trajala više od 20 minuta. Da, to se prigovara svim svećenicima ali kad je u pitanju „uzoriti“ onda o tome nitko ne govori, njegova je poruka važnija od ostalih...moš´ mislit!
Naviještao je o bolonjskom procesu i njegovim kršćanskim aspektima...nije mi baš bilo jasno što je htio reći...taj dio propovijedi se vjerojatno dogodio zbog svega što se događalo sa bolonjcima koji su prosvjedovali nedavno. Ustao je dakle u obranu „bolonje“...sami zaključite što je time htio reći. Neću duljiti o njemu, nije vrijedno spomena.
Ono što sam na početku htio reći, o monotonosti mise, jest to kako bi se moglo nešto i stime moglo učiniti. Ovaj glamur koji sam vidio večeras na misi i nije u skladu sa mojim viđenjem Crkve i mise ali mi se učinio ipak, na trenutak, kao izlaz iz krize u kojoj se danas nalazi misa što se tiče njene posjećenosti. Kad usporedimo grkokatolički obred sa našim možemo uočiti da se njihov obred odulji i na dva sata u prosjeku. To ima i prednosti i mane. Ja razmišljam ovako: bilo bi dobro kad ne bi bilo misa preko tjedna, svaki dan, barem ne javnih. Redovničke zajednice mogu imati i svoje mise, unutar samostana, kako neki i prakticiraju. Misa je postala kao nešto što možemo učininti usput, kad idemo s posla ili iz škole. Mnogi tako odu jednom u sredini tjedna na misu i onda misle da ne trebaju ići u nedjelju na misu. Ma ne treba se ništa, da se razumijemo ali ako već misliš ići jednom tjedno na misu onda idi nedjeljom kad je i propisano da se ide. To je dan Božji za nas ljude, dan na koji smo posebno zbliženi s Bogom i Njegovim stvaranjem. Uglavnom... No mise tijekom tjedna ili eventulano dva puta tjedno...(pitam se što bi župnici onda radili tijekom tjedna???, jači katekumenat i župni vjeronauk ne bi škodio, fakat ne bi škodio!), uvesti novi, svečaniji obred da se vidi da je to na što smo došli ipak nešto mnogo uzvišenije nego što mislimo. Možda griješim što se raskoši tiče ali kad je Crkva već u takvom stanju (stanju nesiromašnosti) onda neka to barem usmjeri kako treba. Čak ni veliki, preveliki, broj crkava mi nije jasan... Zapravo mi nije jasno kako se „crkvenjaci“ mogu čuditi hrvatskom katoličkom pučanstvu kako ne posjećuju mise... Pa naravno da ih posjećuju: baba Manda ide utorkom i nedjeljom, Šime ide ponedjeljkom i srijedom, Kata ide samo petkom, a pobožni Marko ide samo nedjeljom...i ne idu uvijek u ista doba na misu tako da je razvodnjenost naroda na misi još veća... Pa zar to nije očito. Ja zbilja ne znam u koju crkvu ovdje da idem na misu kad ima toliko misa i toliko „termina“...
Ne bi škodilo kad bi broj crkava bio manji, tad bi popunjenost crkava bila znatno veća nego jest. A, mislim, ovo su stvari obične i jednostavne matematike samo što to nitko ne uviđa. Umjesto da obnavaljaju stare crkve grade se neki hibridi crkava koje niti ne liče više na crkve nego na svemirske brodove. Eh...tako jednostavno to sve zvuči... Pitam se tko bi se to usudio zatvoriti neku crkvu... Kao da je to nešto loše... Oni na vrhu ne razmišljaju glaavom nego osjećajima, a to i nije baš zdravo ako je u pitanju narod i veće dobro.
Ma, valjda sam uspio reći ono što sam mislio...
Gospodine, smiluj se...
P.S. tekst o Amenofisu će ipak malo pričekati...
