Bog sluša Drum&Bass

Tko da nam utaži žeđ za onim nestvarnim osim nas samih. Gdje nam je domovina nego tamo gdje će nam tijelo vječno prebivati. Mi smo djeca Neba, iz njega smo izišli, k njemu se i vraćamo. Ovdje smo samo da bi osjetili kako je biti zatočen u svijetu promjena. Mi samo promjena, mi smo nosioci života koji se mijenja iz sata u sat, do vječnosti, do trenutka kad ćemo svi biti jedno, kad ćemo se svi voljeti bezuvjetno, kad ćemo svi vidjeti Istinu, izvor života. Gledat ćemo vječnost oči u oči, nećemo više žudjeti, bit ćemo mirni u sebi, stopljeni sa vjetrom, lebdjet ćemo kroz vrijeme, gledat ćemo prošle rane. Kako da se čovjek spremi na takvo savršenstvo u ovom prolaznom svijetu? Kako da se čovjek pripremi na takvu radost kad u ovom svijetu vidimo tek bljeskove radosti, sjenu radosti, onu koja ns obuzme samo na trenutke. Živjeti drugu stvarnost ovdje i sada, biti stopljen sa svijetom, sa dušom, s onim što je božansko u svijetu i ljudima –možda je to jedan način. Da li ima drugih načina? Kako da gledamo Boga u svijetu kad se on ovdje pokazuje samo u prolaznim stvarima...u vjetru, u izvoru vode, u ljudima. Kako da vidimo Boga u sebi kad stalno mislimo da smo grješni, da ga nismo dostojni, ili on nije dostojan nas? Kako da ga vidimo od grijeha?
Da li vi smrt čekate sa osmjehom na licu? Ja jesam!
Žedan sam Boga, žedan sam boljeg svijeta, žedan sam druge stvarnosti jer u ovoj nema utjehe. Jesam, sretan sam što sam živ, bio bih lud da nisam jer ne bih mogao čeznuti za drugim svijetom. Zašto da se odreknemo ovog svijeta za drugi kad će „gore“ ionako sve biti drugačije? Zašto da činim ovo ili ono da bih bolje izgledao „gore“? Zašto da glumim?
Ja sam dijete Neba, Nebo je moja zemlja, ja sam sin Vječnoga, ja sam Vječnost u malom, mikrokozmos Božje stvarnosti. Ja sam sposoban spasiti svijet isto kao i vi...zar ga treba uopće spasiti? Treba li svijet spasiti? Da li ga je Isus već spasio? Jednom da, ali je svijet opet zastranio i treba ga opet spasiti, i zato Biblija navješta drugi Isusov dolazak. No, dokle će Isus dolaziti, koliko puta treba svijet spasiti? Sjetimo se Noe, svijet biva uništen par puta, i potom Bog obeća da svijet više nikada neće uništiti u potpunosti, i daje nam znak tog saveza u šarenoj dugi na nebu. Svaki put kad vidim dugu sjetim se Božjeg saveza s ljudima i zamislim se: pa koliko više Bože, kad ćeš doći opet...
Sretan sam, lagao bih kad bih rekao da nisam. Ali nisam zadovoljan, nisam zadovoljan i imam pravo to biti jer me Bog prosvijetlio da gledam na svijet drugim očima, očima istine i stvarnosti u kojoj živimo.
Tko još ne vapi za Bogom? Ti? Ne dozvoli sebi da ne vidiš svoju dušu, na dozvoli sebi da te preuzme svijet, svijet te mrzi jer nisi od svijeta , ne podaj mu se. Vladaj njime, to je Božja volja, tebi ga je dao da u njemu spoznaš da nisi njegov nego da si Božji.
Živim za nešto više jer sam stvoren od nečeg višeg...
Ja sam mali mikrokozmos Božje stvarnosti u makrokozmosu Božjeg bića.
„Bože moj!“ Koja povlastica je izgovoriti ovakve riječi! Bože moj, ti si moj osobni Bog, i ja sam tvoj, tvoj osobni sin, sluga u pravednosti, leptir začahuren sjajem tvoga bića... Ne ostavi me, daj mi snage da ustrajem, da budem dostojan Neba.
Daj nam Bože da te vidimo očima tvoga sina Isusa, daj nam da se utješimo u Nebu koje si za nas pripravio, daj nam sebe, ovdje i sada... Mi smo te žedni Bože, u svijetu gdje kaplje sumnja i zavist...žedni smo tvoje pravednosti.
Oče naš koji jesi na Nebesima, neka je sveto ime Tvoje, neka bude Tvoja volja koje nas vodi u Nebo, daj nam smiraj u ovom svijetu, ne gledaj na naše slabosti nego nas od njih oslobodi. Hvala ti Bože na milosti što mi je daješ iako je nisam ničim zaslužio, ja samo živim za Tebe, možda ti je i to dosta, Bože, od nas da imamo u svijetu nadu i spas...
Neka je volja Tvoja Bože moj, neka je volja Tvoja...