Bill i Maxine McWethey, misleći da je riječ o neslanoj šali, odjurili su sa svojom osamnaestogodišnjom kćerkom Twylom i njezinom sestričnom Desiree u kuću. Kako su kamenja i dalje letjela prema njima, njihova prvotna zbunjenost pretvorila se u strah i ljutnju. Kamenovanje je trajalo cijela 24 sata, pri čemu su većina prozora porazbijana. Kad je „granatiranje“ prestalo, Bill je otišao provjeriti okolicu ali nije našao ikakve tragove bilo čije prisutnosti. Napadi su isprekidano trajala dva mjeseca. Jedne večeri se okupilo pedesetak znatižaljnika da se sami uvjere u napade stijenama. Jedan od prisutnih predložio je da se neka kamenja koja su im doletjela obilježe sa lakom za nokte i da se bace nazad. Sva kamenja su istom bila vraćena istog trena. Jedan drugi svjedok bacio je obilježeni kamen u jezero ali je taj isti kamen odmah vraćen k njemu. Tek nakon trećeg mjeseca tih napada, pozvali su policiju da provjere što se to događa sa druge strane, odakle su kamenja stizala. Kad su policajci se dovezli u svom automobilu odmah su se našli pod istom paljbom kakva je i prije bila. Jedan od njih se uspio izvući iz auta i provjeriti okolicu ali ništa i nikoga nije tamo našao. Vratio se u automobil te su se odvezli. Nakon kamenja, počele su letjeti kovanice, vijci i čavli.
Po dolasku zime ništa se nije promijenilo. Dva su reportera došli obaći to mjesto, koje se inače nalazilo u Oregonu, u Sad-u. I oni se odlučiše sami se uvjeriti da je istina to što se tu događa. Kad su stigli, napad nije izostao. Ovaj put je napad ipak bi usmjeren na određenu osobu, a to je bila Twyla. Reporteri su zaključili da se tu definitivno radi o poltergeistu. Nakon toga poltergeist je počeo proizvoditi razne glasne zvukove, u jednom naletu kao da se čulo da izgovara ime Michael Dale Sutherland. Ono što je ipak najvažnije jest to da je taj poltergeist učinio život ove obitelji teškim. Šarao je bojom po zidovima, navečer bi vukao deke s njihovih kreveta, šarao bi ružom za usne po ogledalima kupaone itd. Jednom je čak i progovorio Twyli kazavši joj da je on izvanzemaljac sa Saturna kojeg su zaboravili povesti nazad. Tu tvrdnju opravdava gospođa Wethey govoreći da on često laže. Eto, toliko se sprijateljio sa tom obitelji da se već poznaju kao normalni ljudi.
Istraživač Nandor Fodor (1930.) prvi se ozbiljno pozabavio fenomenom poltergeista. On je vjerovao da je moć mentalne energije nezamislivo velika. Osloboditi nesvjesno, potisnutu agresiju i ljutnju i seksualnu frustraciju mpže izazvati ogromnu štetu, kaže Nandor. Tu je teoriju 30 godina poslije potvrdio i upravitelj Društva za parapsihologiju u Durhamu, William Roll. Upravo za mlade je psihokineza (pokretanje predmeta pomoću mentalne energije) idealan ispušni ventil za frustracije i agresiju, a da ne morate zakonski ispaštati zbog toga.
Rezultati istraživanja.
Doazano je da u ponekim slučajevima, nakon psihoterapije, poltergeist nestaje. Teorija premoći duha nad materijom ne nalazi baš odjeka kod parapsihologa A. Gaulda i A. D. Cornella, koji kažu da se samo dio fenomena poltergeist time može objasniti. Zajedno su istražili 500 slučajeva poltergeista, koji su se dogodili u razmaku od 1800. do 1970. Ustvrdili su da u 75% slulčajeva poltergeist pokreće male predmete, dok u 36% slučajeva pokreću veće objekte. Šesnaest posto poltergeista direktno komunicira sa ljudima, 50% ih ipak komunicira putem kuckanja, i manje od 25% „napada“ nisu trajali više od godinu dana. Istraživale su se razne mogućnosti pojave kuckanja, kao što su kolebanja podzemnih voda i ploča, termiti, vrsta drveta itd. Ali ništa od tog nije dalo zadovoljavajući odgovor.
Evo, rekoh, svoje ću riječi dodati na kraju. Ovaj tekst sam preveo s njemačkog, koji je opet bio prijevod s američkog engleskog, tako da su rečenice bile užasne za prevesti al eto, dobro je ipak.
Poltergeist dolazi od kombinacije njemačkih riječi „polter“- kucati i „geist“- duh. To je ujedno i najkraći mogući opis o čemu se radi. To je duh koji se uprisutnjuje uglavnom kucanjem, no poznatiji je ipak po svom pokretanju predmeta i tvari kao što su blato i dr.
U filmovim se se to uglavnom prikazuje kao pomicanje pokućstva, što je zapravo i poltergeistova glavna okupacija. Također je bilo i slučajeva seksualnog napastovanja, jer poltergeist zna i ušipnuti, ugristi i tome slične radnje. Ima i slučaj (samo)ubojstva koji je pripisan jednom takvom duhu. Znanstvenik William Roll ovaj fenomen objašnjava spontanom psihokinezom. Ljudi tokom života skupljaju agresiju u sebi te se se dogodi da svojom mentalnom snagom spontano oslobode tu agresiju i izazovu pokretanje predmeta. Zanimljiva teorija. Inače sam oduvijek fan paranormalnih stvari, već sam u prvom srednje čitao knjige koje većina odraslih ljudi ne bi ni shvatili o čemu se radi. Telepatija, bilokacija, treće oko, psihokineza, radiestezija, prekognicija, astralna projekcija itd. itd. Sve je to nekako evoluiralo u moje sadašnje stanje vjere. Preduvjet religioznosti je vjerovanje u drugu stvarnost. To je prvi korak prema pojedinoj vjeri. Samo kršćanstvo ima svoju paranormalnu stvarnost. To je uskrsnuće tijela, anđeli i razna duhovna bića, od Isusa rado spominjani drugi svijet itd. U Bibliji također ima par mjest koji ukazuju na to da je moguće da postoje i druga bića u drugim dijelovima svemira. Poznat je prolog knjige proroka Ezekiela o poznatim „Jahvinim kolima“ za koja, ljubitelji NLO-a, tvrde da je opis svemirskog broda, kojeg je pisac vidio. To je ipak spekulacija ali je zanimljiva i ne može se isključiti. Ja osobno vjerujem da postoje druga bića u svemiru. Svemir je toliko velik da bi bilo glupo ne vjerovati da u takvom prostranstvu još netko ili nešto ne diše ili ne postoji.
Poltergeist je priča o vrsti duhovnog bića. Snimljen je i film istog naziva, i to Spielbergov, pa ga poslije ovog teksta posudite u videoteci pa će doživljaj biti jači ;)
Eto, to je sve...do čitanja... Hvaljen Bog!
P.S čovjek zvan Krešimir Mišak („Na rubu znanosti“) također ima svoj blog na kojemu imate pregršt ovakvih tema pa tko voli nek izvoli: Preko ruba znanosti
