Ako stavim još jednu, ispast će da se okružujem mačkama ko neka čudna i usamljena bakica u svojoj kućerini obrasloj bršljanom. Aha. Moram sad ispričat i da se sviđam jednom Lievenu kojeg sam baš upoznao onaj dan kad je bio Pride u Zagrebu, iako uopće ne povodom toga. Spominjem ovo sad zato što sam s Lievenom razgovarao samo jednom, i tada smo razmjenjivali dojmove o mačkama i navikama istih, zadržavši se uglavnom na njihovoj sposobnosti oponašanja. To je druga priča, to o mačkama. Priča o Lievenu je pak ta da me redovito pozdravi i pita za mene preko zajedničke poznanice koja možda čita, a možda više i ne čita ovaj blog. Kaže da ne čita, jer sam je ružno pogledao kad mi se pohvalila kako me slučajno našla ovdje preko linka na youtubeu.
Bez nekog osobitog razloga, trudio sam se da se ne povežu svi ti profili i likovi, a misim da mogu nabrojati i desetak adresa nastalih za različite potrebe pod različitim ne-ljudskim imenima. Jučer me Joakim, dok me upoznavala s prijateljicom blogericom na glas pitala jel smijem reć? pa mi je bilo smiješno i istodobno sam si bio smiješan. Prije dva ili tri dana, slučajno sam u nepažnji kliknuo reply na mejl koji je zapravo bio automatski proslijeđen s onog manje privatnog na privatni, što i nije bilo tako strašno jer me dotična osoba ionako zna, ali nije mi baš bilo skroz svejedno. Inače, jučer je krepao Zim na Trosjedu. Krepao je mojom krivnjom, no ne i namjerom. Brisao sam ga dio po dio, prvo komentare, onda post, onda redom osobne podatke, trebalo je još zamijeniti sličicu nekom praznom. Imao je jednu prijateljicu iz trenutaka neodgovornog začeća, što bi mi ipak bilo blesavo brisati, ali nakon što se profil prvo srušio, a onda danas i nakratko resetirao, ona je sama nestala. Jebiga, Zim, žao mi je. Budemo te opet napravili.