Neki ljudi su htjeli čitat nove postove, a meni se nije dalo pisat, ali zato me dana oprala inspiracija pa sam napisao nešto nadasve dugo, koliko će vam se svidjet neznam, curama najvjerojatnije više nego muškima sl šta da radim i još uvjek neznam zašto sam to napisao al evo pa pročitajte!!!

U davnim vremenima srednjeg vijeka živio je vitez Don od Sherwooda. Bio je omiljen u društu, ne zbog junaštva već zbog svojih priča o zmajevima, čarobnjacima, vješticama. Tako je jednom ispričao kako se borio protiv čarobnjaka i porazio ga je jer je imao srebrni oklop koji je odbijao čarolije pa se čarolija uništenja odbila i pogodila čarobnjaka koji je nestao u djeliću sekunde a ostao je samo prah i pepeo. Isto je jednom ispričao kako je ubio strašnog dvoglavog zmaja. Porazi ga je uz pomoć vjedra vode jer je ugasio plamen njegova života smještenog u uhu zmaja!! Ljude su njegove priče zabavljale i nasmijavale, a i voljeli su ga jer je bio bogat i darežljiv pa je uvijek bilo nešto za popit i pojest za vrijeme slušanja priča. Djeca su ga voljela jer je bio njihov junak i jer im je davao slatkiše i igrao se s njima.
I tako za vrijeme jednog toplog popodneva opet su se svi skupili da bi čuli neku novu priču, ali ovaj put došla je i mlada kćer, bogatog trgovca Trgovixa, Ronhilla!! Vidjevši mladu i zgodnu Ronhillu, preplanule puti , rumenih punih usana, savršenih crta lica i plave kovrčave kose odmah se zaljubi!!! Cijelo vrijeme ju je skrivećki promatrao i trudio se da to nitko ne vidi, ali ona je vidjela i to joj se svidjelo jer je i on njoj bio jako zanimljiv, a to joj je bilo jako važno, tako da mu se počela, nakon nekog vremena, smješkati!! Na nesreću mladog viteza to je vidio i Ronhillin otac Trgovix. Uvidjevši da mu se kćer zaljubila u običnog probisijeta i seoskog klauna koji se ustvari boji samog sebe a kamo li ne zmajeva i čarobnjaka o kojima priča, digne se i uhvati Ronhillu za ruku i odvede ju doma te joj zabrani da izlazi iz kuće sve dok joj taj tupan ne ispari iz glave!! Ronhilla je dugo plakala sve dok nije začula, pod prozorom svoje sobe, tiho prizivanje svoga imena!! Ispod je stajao Don od Sherwooda, pogledavši ju onako uplakanu odmah je znao o čemu se radi!! Smoga je svu hrabrost koju je mogao skupiti i zakleo joj se očevim grobom u vječnu ljubav te da će pronaći način da budu zauvijek zajedno!! Iako vidno siguran u sebe, nije znao o čem priča i na kraj pameti mu nije bilo kako će to izvesti!! Tako su prolazili dani, mjeseci pa čak i godine i vitez i Ronhilla su patili i nisu znali šta da rade i kako da ostvare svoje naume!!
I tako jednog kobnog dana u selo su upali razbojnici koji su pljačkali i palili kuće seljaka!! Vitez je znao da mora nešto učiniti ali nije znao što nitikako jer ga je bilo strah!! Seljani su se organizirali i polako počeli ubijat i zarobljavat razbojnike, sve dok nije ostao samo jedan za kojeg nisu znali da je ostao živ jer se sakrio u selu i čekao priliku za bijeg!! On je bio najmoćniji od svih razbojnika i bio je njihov vođa!! Nakon kratkog vremena selom se pronio vrisak djevojke. Svi su znali, pa i vitez, da je to Ronhilla. Bez razmišljanja je zajahao svoga bijelog konja i krenuo za otmičarem svoje srodne duše i jedine mu iskrene ljubavi!! Iako uplašen i nesiguran bio je spreman učiniti sve da spasi svoju voljenu Ronhillu!! I tako nakon dugog jahanja kroz gustu, mračnu šumu došao je na veliku čistinu!! Njegov konj, koji je već polako ostajao bez snage k'o da je osjećao tugu svoga jahača, skupi zadnje atome snage i potrči brže od vjetra!! U trku su stigli otimača na kojeg je vitez skočio i sružio ga sa konja na tlo!! Vodili su Žestoku borbu i vitez je polako gubio, no ugledavši suzne oči svoje ljubljene pobjedio je strah u sebi i nasrnuo na razbojnik. U velikoj strci razbojnik je uspio ozljeditinogu viteza iz koje je šikljala krv, no niti to nije zaustavilo sada već hrabrog viteza!! Nakon dugog mačevanja razbojnik je na kratko izgubi koncentraciju i vitez je to iskoristio i izbio mu mač iz ruke te ga oborio na pod i stao mu na prsa i prislonio mu mač na vrat!! Ali vitez je bio častan i nije ga ubio samim time što je bio razoružan i ležao je na podu!! Skinuo je svoj pojas sa hlača i zavezao ruke iza leđa razbojniku. Posjeo ga je na njegova konja, a na svog je posjeo Ronhillu koja ga je gladala sa pogledom punog ljubavi i poštovanja, te je i on sjeo i krenuli su natrag prema selu!! U selu je vladalo vrlo tmurno raspoloženjea Trgovix je plakao kao kišna godina za svojom jedinom kćeri!! Začuo se nečiji glas koji je govorio pogledajte, vraćaju se!! Kada je podigao pogled nije mogao vjerovati onome što vidi i nije bio jedini!! U selo su ujahali vitez, Ronhilla i razbojnik koji je pobjegao!! Trgovix je potrčao prema kćeri koja je već sišla sa konja i tražila pogledom svoga oca, došavši do nje zagrlio ju toliko čvrsto da ju je zabolilo!! Pogledao je viteza posramljenim pogledom te mu zahvalio iz svega srca, i ispričao mu se zbog uvreda koje je izrekao za njega, te mu rekao da se prevari i da ima njegov blagoslov za Ronhillinu ruku!! Seljani su pripremili veliku zabavu u čast vitezu i Ronhille koji su se vjenčali!! Živjeli su još mnogo godina u veselju svoga doma i djece koju je Ronhilla rodila, a vitez je u nedogled svima ponavljao priču po tome kako je porazio razbojnika i vrati ljubav života, i ova priča je bila, za razliku od drugih istinita!! Postao je junakom svoga sela i bio je vrlo ponosan na sebe jer je pobjedio strah koji je čučao u njemu!!


THE AND