|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
kad putujes mrakom
kroz nepoznate ulice
s ciljem bez kraja
zeljom bez vrha
znaj da uvijek
postoji netko
za tebe
tek u tvojoj masti nastaje
polako
ali kad te mrak
cvrsto drzi u svojim
nesigurnim krakovima
imaj nade
da postoji svijetlo.
eddie-posebna priča...
jim-emo puckica....crazy!
mračno mjesto
mjesto prekrasnih pjesama
moja najbolja vještica
dobra stara mony
daria s j ili bez njega
dijete izgubljeno u ovom svijetu bez ikakvih putokaza....
Teddy Picker Lyrics
Tko ne zna ,a ne zna da ne zna ,opasan je! IZBJEGAVAJTE GA! Tko ne zna,a zna da ne zna , dijete je ! NAUCITE GA! Tko zna,a ne zna da zna ,spava! PROBUDITE GA!
Tko zna,a zna da zna ,mudar je! SLIJEDITE GA!
Shot at 2007-08-10
Shot at 2007-08-16
the verve-the drugs don't work
All this talk of getting old
It's getting me down my love
Like a cat in a bag, waiting to drown
This time I'm comin' down
And I hope you're thinking of me
As you lay down on your side
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
But I know I'm on a losing streak
'Cause I passed down my old street
And if you wanna show, then just let me know
And I'll sing in your ear again
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
'Cause baby, ooh, if heaven calls, I'm coming, too
Just like you said, you leave my life, I'm better off dead
All this talk of getting old
It's getting me down my love
Like a cat in a bag, waiting to drown
This time I'm comin' down
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
'Cause baby, ooh, if heaven calls, I'm coming, too
Just like you said, you leave my life, I'm better off dead
But if you wanna show, just let me know
And I'll sing in your ear again
Now the drugs don't work
They just make you worse
But I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
Yeah, I know I'll see your face again
I'm never going down, I'm never coming down
No more, no more, no more, no more, no more
I'm never coming down, I'm never going down
No more, no more, no more, no more, no more
| K | Keen |
| A | Appealing |
| J | Juicy |
| A | Accurate |
evo, ovo su moje ljepoticew...to je tek početak..
ima ih još.....puno puno...al ovo je samo proba...
pozdrav do slijedećeg puta....
Pogled u zrcalo vraća me u prošlost
Uz šum listova knjige prošlosti
Kao u filmu prati me glazba
Dok kroz moje misli prolaze bez prestanka
Izblijedela sjećanja
Uz bljesak tuge popraćena.
Sa smješkom na licu
Gledam u budućnost,
Kad će sunce napokon osvijetliti i moj put
I otopiti sav onaj snijeg
Neželjene samoće.
Hrabrost me gura naprijed,
I nada da će sve opet biti isto,
Napokon postižem unutarnju stabilnost.
Znam da će prijatelji zauvijek ostati tu,
Kraj mene...kako god oni daleko bili.
Povezani smo prošlošću,
Koja ne može tek tako nestati,
I ostaje u nama, zauvijek,
Jer se teško zaboravlja...
Sreća nas zaokupi kad se sretnemo
Srca se spoje i smiju se i dišu zajedno.....
Tek onda znamo da smo bili,
I jesmo
Prijatelji...
Bleeeeeeee...........ljepi početak...pa da...al kad nemam inspiracije....u petak smo pisali zadaćnicu z hrvatskog pa sam presušila...spremna sam za malu maturu...oni trebaju napisati esej sa 400 riječi, a ja sam ih danas napisala oko 430...aha...jeah..al nije to tak puno dok pogledaš...al ono, nemreš stati dok te inspiracija ponese...jednostavno trebaš pisati ono kaj ti padne na pamet a poslje samo to sve skupa skomponiraš u neku smislenu cjelinu...meni to dobro ispadne...samo kaj mi je bezveze kaj se na svaku temu raspišem kaj ne znam di mi je kraj...a nikad početak nemrem zmisliti....razradu još nekak, a kraj mi je najjača strana...ali ustvari, ono kaj me muči je to da ja u svaki sastavak unesem tolko svojih osjećaja da mi je onda stavrno bzvz da mi to ide ocjenjivat...mislim, ona praktički ocjenjuje moje osjećaje i mišljenje...ok, ono, ne osuđujem ja nju...kaj ona more, ne? Ak je profesorica s hrvatskog, to joj je posel...nije bed....
Eh i tak...danas je utorak....još jedan dan pa smo kvit sa prvim dijelom drugog polugodišta...danas sam bila u najvećem bedu ikad...čak sam i plakala u školi...ali naravno, to niko nije primjetil...osim jedne cure s kojom sam se u tom trenutku razgovarala...i tak....to opće nije ni bitno...valjda...i razlog je totalno glupi, ali kaj si ja morem...nemrem protiv same sebe...ah, kaj se bum tu bezveze jadala...ko da to kome od vas znači...evo vam pjesma za karaj, za jednu osobu koja me baš povrijedila... al ja sam joj oprostila...i sad čekam da njoj klikeri u glavi prorade i da prihvati moju ponudu da si budemo opet dobri...
Pokušavajući zaustaviti tvoje riječi
Da prodru u moje srce
Sve se više ranjavam.
Slabost mi prožima tijelo
I postajem manja pod suncem.
I znam da te ne trebam slušati
Ali ja svejedno stojim bez štita
Prepuštena sreći
I čekam da me tvoje
Zašiljene strelice ljubomore
Pogode ravno u srce.
Ali na kraju svega
Shvaćam da ništa od toga
Nije bilo vrijedno moje tuge.
Je li to početak kraja?
Pitam se, ali ne nalazim odgovor...
Još nije otopljen snijeg
Neželjene samoće...
hm..da...evo i malog nastavka...
hm...da....taj ga je pistolj kostal...no dobro...ne bas taj, al zna se kaj hocu reci...
And I only need to get half an excuse and im away,
But when there's no excuses that's much easier to say,
I've been before,...
Like I don't mind, Be a big mistake,
For you to wait,And let me waste your time,
Really Love it's fine
That it was a heart that he was stealing,...
You're at a loss, Just because,
It wasnt all that you thought it was,....
Nametnuto mi je pravo da ti napišem pismo. Dvosmislena rečenica, ne pitaj.
Razmišljaš o sebi. Želiš biti drugačiji. Poput djece. Neokaljan bahatošću i licemjerstvom što vlada među odraslim ljudima. Ne želiš ući u njihov svijet. Ali znaš i sam da je to nemoguće. Htio ili ne htio, jednom se s tim moraš susresti. Zapravo već jesi. Čim si se rodio, ti živiš okružen svijetom koji nije tvoj, kojem ne pripadaš, u kojem si izgubljen. Ali sad je red na tebi da ga počneš živjeti. Točno znam što je iskrivilo sliku o odraslima u tebi. Na njoj više nema nježnih boja, neravnomjerno nanešenih kistom, već prevladavaju kričavi tonovi, i savršeno spojeni dijelovi slika, najravnijim linijama.. Ništa nije više spontano, kao što je znalo biti u djetinjstvu. Sad je sve vremenski zadano, ograničeno, izgubljeno. Ali ti se, nažalost, kao i svi mi, moraš uklopiti. Moraš naći svoje mjesto, neki kutak na toj slici, koji će biti samo tvoj, i u kojem ćeš kolko tolko uspjeti zadržati ono nešto dječje., nevino, iskreno.
I sama se grozim toga. Ali nitko to ne shvaća. Svi to smatraju mojom pubertetskom fantazijom. Kažu da se povlačim u sebe, bez pokušaja da me razumiju. Ali je i bolje tako.
Da. Tako je i tebi bilo ,vjerojatno. Svi moji prijatelji, već su zagazili na neki način u svijet odraslih. Nemaju nikakvih predrasuda o tome. Ne razumijem ih. Kako im može biti svejedno, da postanu isti jednolični ljudi, sa svakodnevicom koja se ne razlikuje od crno bijele slike, koja je jednostavno dosadna, a s tim i njihov život. I misle da su sretni. Ne traže nešto više, što bi upotpunilo njihove živote. Nastavljaju živjeti, kao da su postigli sve što su mogli u životu, i takav monotoni odnos prema životu nastavlja se do smrti. Možeš se boriti protiv toga, ali moraš takopđer i znati da je to unaprijed izgubljeni rat. Ti ostaješ poražen.
U sdijetu postoji nepisano pravilo da sa kasnijim pubertetom ulaziš u svijet odraslih, te da zato moraš postati ozbiljan, netolerantan. Automatski izgubiš pravo na vlastito mišljenje. Uvijek moraš reći ono što drui žele čuti da bi stvorio dobre veze. Djeca su iskrena. Kažu ono što misle. To je najvrjednije. Najcjenjenije. A upravo o izgubimo, ulazeću u svijet odraslih. Nažalost, tu nema izbora. To si valjda shvatio.
I vjerojatno znaš onu izreku: „mladost je sretna zato što je sposobna vidjeti ljepotu. Svatko tko zadrži tu sposobnost, nikad ne ostari.“ Mislim da se ti nisi dovoljno potrudio zadržati tu sposobnost. Prepustio si se nevidljivim silama da te odvedu u među odrasle. Stopio si se s njima, i potpuno odvojio od djetinjstva. Možda u tebi titra još malen plamen sjećanja na svoju nevinost u djetinjstvu.
Žao mi je...
hmmmmmmm....sigurno se pitate kaj je to...pa, ak ste bili vrijedni u prvom razredu srednje i uredno citali lektiru, onda sigurno znate ....
pozdravljam sve ljude koji uspijevaju preživjeti svaki dan bez ikakve grižnje savjesti kaj žive u ovom monotonom svijetu...
