|
Nocas bi mogao napisati
Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Nocni vjetar kruži nebom i pjeva.
Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U nocima kao ova bila je u mom narucju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomicne oci.
Nocas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio.
Slušati noc beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sacuva.
Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noc u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u nocima poput ove držao u narucju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Pablo Neruda
|
Bijela orhideja - crna tinta.....
ponedjeljak, 12.11.2007.
Patetika....
Hm...nije da sam netko tko sjedi, slusa tuzne pjesme i slama sam sebi srce u komadice....ne..nisam!
Al ipak ponekad, spopadne me ta neka glupa patetika pa se prepoznajem u pjesmama nekih ljudi kojima ni na kraj pameti nisam bila niti cu biti dok su pisali svoje pjesme, a ja se eto prepoznajem u njima....
"Jooooj ovo ko da za mene pjeva".....koliko puta ste izgovorili ili culi tu recenicu???...ajde iskreno sada....ja milijon puta..
Aha bas meni pjeva, kako da ne...bilo dosadno nekom liku sa estrade pa ko veli da napise koji stih u kojem ce se xy prepoznati...."Joj hvala ti od srca liku sa estrade, dirnuo si me"
Pametarim ovdje i glupiram se, a ipak cu kroz koju minutu opet pustiti pjesmu i opet sanjariti uz nju i usporedjivati se s likom o kom se pjeva....navika...jok...nije to navika, to je vrsta moje patetike...jednostavno samo to!
I evo ga..."lud sam, al mogu jos da poludim....tralalala" ....pitat cete se sta je sad tu toliko JAKO da me potreslo...u cemu sam se ja to prepoznala...odkud znam...nemam pojma, jednostavno jesam!
Mozda me fascinira sto nisam jedini ludak na ovome svijetu, sto ima jos netko tko to javno priznaje...mozda mi imponira biti luda.....mozda je to meni super....al moram se pohvaliti..ima tracak nade, jer kaze;"...al mogu jos da poludim".....divno
Pa dalje kaze...."...u srcu zima prema svima..."
I to me dira...pa se pitam jesam li zaista tako hladna postala??
A necu da budem hladna, ja volim ljubav, volim ljude oko sebe, volim prijatelje, obitelj...volim....
Al navikne se covjek (s godinama to valjda samo po sebi dodje) na neki oprez, na neko provjeravanje (ono kao da vrebate iz busije i cekate sta ce sad i kako ce dalje biti)....i tesko se stice povjerenje.
I znate sta je najgore u svemu tome??? Znate li???
Kad se tako lijepo opustite, skupite snagu da vjerujete onome drugome koga ste vrebali, cekali, slutili, osluskivali, a taj vam netko pljusne samar...mislim ne ono doslovno dodje do vas zamahne rukom i pljas....vec onako pravo samar u srce...rijecima, postupcima, neiskrenoscu!
E poslije par takvih scena i scenarija pocnu vas pogadjati recenice poput:"Lud sam, al mogu jos da poludim" i "...u srcu zima prema svima"...
A sta da se radi....sve je to zivot....nekom majka, a nekome maceha....i kraj...adio do sljedeceg (ludila) puta
|
|
|
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (11)
Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv |
Losa igra...
Lose je vece kad te imam na pameti,
a karta me nece.
Ne drugoj je strani stola
protivnik jaci.
Jaci od ljubavi.
Jaci od bola.
Zaborav.
i igra tece, ja gubim,
i na kraju on trazi tebe.
Tebe koju tajno ljubim.
Ulazem i taj crni biser
sa niske nedosanjanih snova.
Ulazem svoju posljednju ljubav.
Karte su kao misli,
jalove i slabe.
Igra se blizi kraju
i ja se bojim.
Naravno, on dobija, uvijek,
a meni zao.
Cini mi se da sam te,
ipak olako proigrao.
Nepoznati autor
Linkovi
Forum za opustanciju;
Ukoliko zelite razmjenu bannera ili vas link na mom blogu, slobodno me kontaktirajte na email ( klikom na slikicu)
|
|