Čačinački Alkosi

Utakmice između Orahovice i Čačinaca su oduvjek privlačile mnogo pozornosti, stvoren je veliki rivalitet i bez obzira na poziciju na tablici uvijek je bitnije bilo otići kao pobjednik iz tih susreta. Bilo da se igra kod nas ili kod njih, bilo da se igra košarka ili nogomet.

Upravo zbog tog rivaliteta na utakmice se odlazilo u velikom broju i usudim se reći kako je to jedan od razloga nastanka navijanja na području bivše općine Orahovica.

Doduše,Čačinčana je uvijek bilo više na tim utakmicama i navijamo već nekih 10 godina a otkako smo oformili udrugu utakmice kontra njih se nikako ne propuštaju.

Puno puta smo znali doći u Orahovicu i biti jedini koji urlaju,viču,galame,navijaju. Stoka seljačka i slično. I onda je nekome pukao film i odlučili su i oni kao odgovor nama osnovati navijačku udrugu.I od toga dana samo smo im mi u mislima,stalno nas spominju,prozivaju i uspoređuju se s nama.Potenciraju ljubav prema gradu i klubovima na čije utakmice do prije dvije godine 90% njih nije niti odlazilo.

U subotu je na rasporedu bio košarkaški derbi i Alkosi su nakon razgovora sa članom uprave košarkaškog kluba ipak odlučili otići na utakmicu jer nam je napokon predoćena vizija budućnosti kluba, ambicije i planovi za naredne godine.

No, u skladu našeg razmišljanja kako bi htjeli više domačih momaka u ekipi dogovor je bio da se prve 3 minute samo sjedi i ne navija. I bi tako.

Ali,krenimo redom.

Okupljanje je počelo u našoj buksi u 15 sati. Bobika je bio zadužen za nabavku cuge u čemu su mu pomagali Cigo i Doco kao službeni nosači gajbi piva. Brzo smo popili prvu turu pa smo morali ponoviti odlazak u nabavku. Do 17 sati nas se skupilo 30-tak, pa plus naše djevojke i koji klinac, bez problema smo napunili autobus koji nas je besplatno odvezao u Orahovicu.Grad duhova.




Dolaskom u Orahovicu dočekala nas je policija i pjesma ispred dvorane „Jebeš Mladost jebeš Čačince“. I tako mi u strahu od svih živih odlučimo kao ćemo ostati kod autobusa još 15-tak minuta,popiti pivo pa pred sami početak utakmice otići u dvoranu.

U dvorani su nas dočekale dvije poruke duhova napisane na žutim plahtama „ Čačinačke uske staze,duhovi ih lako gaze“ i „Alkosi žive zbog Duhova“. Moram priznati da su se dobro dosjetili a kao odgovor bi mogao napisati nešto kao „Alkosi žive zbog Duhova, a Duhovi su nastali zbog Alkosa“. Da ne kažem da smo ih napravili.



M smo raširili svoje transparente do pla dvorane,zauzeli mjesto u čošku kao i uvijek i čekali da prođu tri minute. Vjerujem da nekima nije bilo jasno zašto šutimo ako nas je već došlo toliko a onda smo zagrmili i pokazali da smo živi. Mrus je poveo :“Koga mi volimo?“a mi prihvatili „MLADOST“……




Što se tiče utakmice,o njoj nemogu ništa reći jer sam slabo pratio ali dobili smo ih rutinski,bez neke prevelike muke.Mislim da je bilo nekih 15-tak razlike.




Na tribanama je bila galama,kako s jedne tako i s druge strane. Oni su tukli u bubnjeve a mi vrtili sirenu koju su nam htjeli ukrasti ali brzo je vraćena kao i transparent kojeg je jedan junak odvezao i kroz nas htjeo pobjeći do njihovog dijela tribine no požrtvovni Dado ga je bez problema savladao i transparent je vraćen gdje i pripada.




Naše navijanje je bilo solidno,ništa posebno ali ne i loše,imam malih zamjerki na neke pojedince ali to ćemo mi riješiti međusobno. Moram pohvaliti povratnika Rooneya koji je i prokrvario nebi li što bolje davao ritam našem navijanju. Bravo Rooney-baranda.baranda….




Nakon utakmice smo zašli van i uz pratnju policije otišli do busa ušli u njega i zaputili se doma. Feštalo se u DEFU i u našoj buksi,neki kraće a neki do jutra a neki su i u Orahovicu išli.

A u nedjelju smo bili na nogometu,mala ali promukla ekipa je uz dozu zajebancije pratila utakmicu i uspjeli smo par puta zapjevati mada su nam grla bila u ofsajdu. Naši su nogometaši bili dobri,borbeni i iz jedne gužve poveli golom Ivana Mužara,malog Nanca ali nažalost nismo izdržali do kraja nego mo pred sam kraj dobili gol iz penala. Jel bio penal? Nemam pojma. Šteta,gosti iz Garešnice su nam oteli 2 jako bitna boda u borbi za opstanak. Navodno je Zoki stajao iza mene.

A nakon nogometa dio ekipe je otišao u dvoranu pogledati košarkašku utakmicu ženske sekcije Mladosti. Morat ću zamoliti nekoga da napiše koju riječ o curama.


I za kraj da napišem još nešto.

U Orahovici su osvanuli neki grafiti (na jednom su potpisani Alkosi) pa moram reći kako se udruga ograđuje od bilo čega. Grafite je mogao napisati bilo tko i bilo kada pa čak i potpisati bilo koga. S njihove strane su danima stizale provokacije prema nama (nazavani smo čečenima,košarkaši su nazivani čačinačkim plačenicima,spominjalo se Tomu Tomića u nekim njihovim pjesmama) i upravo zbog toga sam se trudio smirivati tenzije i upravo zbog toga smo s policijom ostali kod busa do početka utakmice i upravo zbog toga smo nakon utakmice bez nepotrebnog zadržavanja ispred dvorane odmah išli do busa i za Čačince.Prije godinu-dvije su neodgovorni pojedinci bacili dimnu bombu u dvoranu i pošarali zidove iste te dvorane a kako se to desili za vrijeme organiziranog dolaska policija je zvala mene i Ileša pa smo se javno isričali svima i tvrdim da se ovoga puta za vrijeme organiziranog dolaska nije ponovio sličan incident. Te smo godine pokrečili štetu na dvorani i oprošteno nam je i nisam želio da se išta od toga ponovi jer bi posljedice mogle biti teže i veće. A ja ne želim odgovarat zbog nečije pijane glave.

Osuđujemo grafite ma tko god da bio njihov autor,što neznači da je to pisao itko od nas i molim ijednu i drugu stranu da se kane ćoravog posla.Čak mi neki tvrde da je na njihovoj buksi pisalo "što veći seljak to veći krumpir" ili tak nešto slično i prije nego smo došli.

Molio bih samo i da se bez dokaza nikoga ne proziva i neosuđuje.

Pozdrav svima, a sad adio i tko zna gdje i tko zna kad!