Čačinački Alkosi
23.05.2007., srijeda
Moderni nogomet
Večeras je finale Lige Prvaka. Najcenjenijeg klupskog natjecanja u svijetu. Svatko od nas je ove sezone imao neke svoje favorite i svi ćemo koliko-toliko pratiti i finalnu utakmicu i prikloniti se ili Liverpoolu ili Milanu.
Moje simpatije idu Liverpoolu. Zašto? Zbog tradicije kluba,zbog navijača i zbog atmosfere na njihovom stadionu. Iako se i to polako gubi. Zašto? Zbog nečega što je prozvano modernim nogometom. Sinoć sam naletio na SportNet.hr i pročitao jedan odličan članak gospodina Hrvoja Vukovića. Nepoznam čovjeka,niti je to onaj kostolomac Hrvoje Vuković koji je negdar igrao za Hajduk pa otišao u Njemačku. Gospodin Hrvoje Vuković,novinar SportNeta, je napisao članak pod naslovom R.I.P-Nogomete moj i moram prizant da je prava šteta što nije malo duži i prava je šteta što je istinit! Ako vam se neda otvarat link evo vam ga ovdje i svakako ga pročitajte: Finale Lige prvaka. I onda rupa, crna, beskonačna, proždrljiva. Cijeli kontinent progutan je u manje od godinu dana, preteška je to igra; osim za jednog. Sve je spremno za holivudski kraj, ako može, dajte prijelaz iz jedan u dva, kap krvi ili dvije na travnjaku, i naravno junaka večeri. Liverpool ili Milan, masi je svejedno, spektakl je na cijeni... Manchester - Roma, utakmica za kakvom gladuje nogometni puk, Scholes, Ronaldo, Giggs... kao da su izašli iz nogometnog udžbenika. Ovi ne smiju u Pakao, to je nogomet. Samo gutaš i šutiš, opijen blještavilom, glamurom, svjetlima reflektora i onom lakoćom igre. Nije ni čudo da ne vidiš, zavede te nogometna bajka; crvene tribine ispunjene gledateljima. Pogledaš bolje; gledateljima, ej. "Vragovi" trpaju, Talijani jedu travu od muke, a na tribini, arapski šeik zamotan u bijelu plahtu, veselo cupka i plješće svojim ljubimcima. Dvadesetak sekundi kasnije, sjeda natrag u udobnu crvenu fotelju s izvezenim grbom kluba i domahuje hostesi; žedan je. Ne razumiješ prijatelju moj. I ne krivim te. Ne znaš ti da preko puta u pubu sjedi čovjek s pivom u ruci i krvavih očiju dere se na televizor, urla, navija; i ne shvaća kako se nakon 20 godina našao s pogrešne strane stadiona. Nema "spektakla" za takve, nikad više. Ostali su mu treninzi i rezerve; i TV. Ukrao si mu mjesto prijatelju, sa svojom udobnom crvenom foteljom s izvezenim grbom, gdje se on nekada smrzavao na betonu, poliven pivom uz pjesmu cijelog stadiona. A opet nikad sretniji. Delirij na 0:3, 0:4, nije bitno, van pameti, kontra svake logike. Sve si mu to ukrao, prijatelju, tu atmosferu i poznata lica, drugi dom, ili prvi, subotu popodne, i onaj osjećaj...kad grotlo podivlja. Osjećaj za uspomene, i ništa više. Drugo je vrijeme, vrijeme debelih džepova na rezerviranim sjedalima, sramežljivog pljeska i velike obmane. NBA. Fuj. A opet, svi su zadovoljni, presretni, u deliriju. Svi osim navijača. Ukrali ste im nogomet, zamotali ga u šareni papir, prebacili sa stadiona u silikonske kutije i ponudili dolarskim bogovima kao predjelo, ku**u za dvosatnu zabavu. Od ljubavi se ne živi, jel? Lawrie Sanchez, zvuči poznato? Sumnjam, možda onim zagriženijima. A bio je blizu...tako prokleto blizu. Slave, moći, i da, navijačke ljubavi, one "uličarske". Vodio je Sjevernu Irsku u kvalifikacijama za EUro 2008., i to kako ih je vodio. Nikada nisu otišli do kraja, među velike dečke - a sada, Švedska, Španjolska, Danska, Latvija, svi ispod. S nevjerojatnom šansom, i brdo teških utakmica pred sobom; ali šansom za besmrtnost. I onda klizeći - drzak, s leđa, gattusovski. Mohammed al Fayed je namignuo, Sanchez se slomio i završio u Fulhamu, među elitom i gospodom. Dobio je sve, izgubio samo - poštovanje i obraz. Mala cijena za nekoliko nula... I što nam se sprema ove srijede? Ušminkana predstava i - propast nogometa. Onog pravog, šmekerskog, igranog u doba kada su zime bile zime, a ljeta ljeta. Na betonskim hramovima bez GMO travnjaka, s desnim i lijevim krilom, pivom u ruci, tribinom stajanje, bez pokretnih krovova i LCD semafora. Izgubili smo se prijatelju u svemu tome, zagrabili ipak predaleko, za novčanicom previše. I ne mislimo stati. 30.000 stolica ove će srijede ostati na milost i nemilost sponzorima; bez ikakvog srama. Za klijente, ljubavnice, predsjednike i poduzetnike; ljude kojima klub znači koliko i meni finale Eurosonga. Klonirane Fani Stipković pitat će se zašto nema Beckhama i zašto ovi tamo pjevaju kad gube; i to će biti to. Kraj s prvim sučevim zviždukom. Tragedija uživo u vašem domu; uz osmijeh i kokice. I tih par umjetnika, nogoloptačkih grofova i driblerskih oaza, sutra će se izgubiti u "taktičkim zadaćama", "pokrivanju i osvajanju prostora", "pozicioniranju" i sličnim ljigavim frazama. Kaka - 10.568 pretrčanih metara. Jeste li vi normalni? To je statistika? A koliko tunela, škarica, bicikala, driblinga? Nisam ni mislio. Tužna fešta presretnog prvaka, prskalice i konfeti za majstora taktike; nažalost i sutra na meniju. Uzalud tinte i vremena; ne razumiješ ti to, prijatelju moj, kako se voli nogomet...na sreću nikad nit' nećeš... Zanima me vaše mišljenje kako o ovom članku tako i o modernom nogometu. Da li je to po vama (kao recimo po meni) sve otišlo kvragu,uzelo prevelikog zamaha i postoji li šansa da će se opet ikada i klubovi iz "malih" zemalja moći ugurati u elitno natjecanje i borbu za trofeje? Mene najviše smeta to što odjednom izniču klubovi koji 100 godina nisu ništa osvojili a sad se o njima priča kao o najboljima i najvećima na svijetu. Mene osobno smeta što u sastavima pojedinih klubova nema niti jedan igrač iste nacionalnosti po kojoj ta liga nosi ime! A o vlastitom kadru,tj. kadru poniklom u tom klubu da i nepričam. Boli me i to što se takve stvari počinju lagano pokretat i u Lijepoj Našoj. Mamić je u sastav već navukao pola Brazilaca,Šurjak priča kako Hajduk sad i ima nekih para ali nema koga kupiti u Hrvatskoj pa će tražit pojačanja vani..... Može Platini pričat što god ga volja i mlatit praznu slamu kako će preustrojit "Ligu Prvaka" (čije finale opet neigra ijedan prvak svoje nacionalne lige) te tako dat šansu klubovima iz "malih zemalja" kad svi dobro znamo da se to nemože i neće dogoditi jer se preveliko lova vrti u igri i lakše će im biti istog tog Platinija maknit sa čela UEFE nego ga poslušat i radit po njegovom. Lova danas vrti sve (pare,pare pokreću svijet,politku i nogomet....) Da čujem sada vas. Vaše mišljenje o svemu. Da li bi voljeli gledat natjecanje u kojem će se natjecati prvaci svojih zemalja kao naekada, da li bi voljeli gledat Hajduka sa 10 Dalmatinaca, Dinama sa 10 Purgera ili vam je totalno svejedno? SVI U KURCU ATLETIKO BILBAO!!!!!!!! Živjeli! |
0
