Čačinački Alkosi

Evo jedan post da prekinemo post (stvaralački post).
Dobio sam nekoliko kritika da već dugo nisam ništa napisao pa se moram obratiti svjetu i narodu. Tu sam ja,živ sam i zdrav ali nekako nisam imao baš volje i inspiracije za pisanje.A bilo je materijala.

Završilo je svjetsko nogometno prvenstvo. Svi znamo kako pa nećemo sad opet započimat analizu istoga. Talijani su prvaci svijeta i čestitamo im na tome (bit će slađe kad ih operemo idući mjesec na njihovom teritoriju)

U NK Mladosti iz Čačinaca su započele pripreme,a bila je i izborna skupština na kojoj sam i ja sudjelovao kao član kluba. Donešene su dvije sitnije promjene statuta,izabran je novi upravni odbor u kojeg je po prvi puta ušao i predstavnik Čačinačkih Alkosa. Mi smo međusobno malo vječali koga da ubacimo tamo da nas zastupa i odlučili smo da to bude Željko Mrus (njega smo ubacili i u upravni odbor košarkaškog kluba). Na toj skupštini smo dobili pokon od kluba -veliku crveno-plavu zastavu sa grbom NK Mladosti i natpisom Čačinački Alkosi! Hvala! Momčad je oslabljena i pomlađena te se traži strpljenje u očekivanju boljh rezultata. Do sada su naši odigrali nekoliko pripremnih utakmica i ubilježili poraze (jučer doma od Zdenaca 3:4,a prošli vikend od Njemačkog trečeligaša Darmstadta 8:0). Darmstadt je klub koji je došao u Slavoniju na pripreme a s nama igraju jer je tamo trag ostavila legenda Čačinačkog nogometa-pokojni Marijan Biondić-Švabo).
Uskoro će se odigrati i memorijalni turnir u njegovu počast (12. i 13.08.2006).Nastupaju klubovi za koje je on igrao-Mladost,Mikleuš,Slatina i Papuk. U predigri će Čačinački Alkosi odmjeriti snage protiv veterana NK Mladost (više o tome kad dođe vrijeme turnira).
A do turnira treba urediti igralište pa tako od danas počinjemo farbati ogradu oko terena i jarbole za zastave.Dobrovoljno smo se prijavili kao navijači i zaljubljenici u klub da ćemo uz minimalnu naknadu (pivo po glavi) odraditi taj posao. Dakle,počinjemo danas u pola 7 i tako svaki dan dok nezgotovimo posao. Svi su dobrodošli.

Kod mene ništa novo.Nisam više išao u Opatiju,ali bit će prigode jer se šogi upisao na faks kao redovan student pa ćemo ga "morati" koji puta malo obići.

Ovo moje nepisanje postova pripisujem i ovoj vručini i fjaki koja me vata (ipak sam ja dalmatinske krvi),ali obečajem da će se to promjeniti. Ima materijala. Prvo će biti taj turnir, pa će nam Kec postati ponosni otac male Gabrijele negdje krajem kolovoza,pa ću ja da se ženim u 9. mjesecu....

Živjeli!

UPDATE:Samo za ribafisha:

Farbanje jarbola by Siniša Ileš Ile



Kad bude sve gotovo bit će još slika.

Za dva dana završava nam Svjetsko nogometno prvenstvo! Završava mjesec dana nogometa,uživanja,sekiranja,psovanja.... Neznam jel to samo meni,ali nekako mi je brzo proteklo i sad mi je žao svih onih utakmica koje nisam cijele gledao. A zatvorit će ga finalna utakmica između Francuske i Italije. Malo je onih koji su se nadali tom finalu ili nedaj bože predvidjeli ga. Moji favoriti su nažalost otpali ranije. Prvo Argentinci,pa Brazilci i na kraju Portugalci koji doduše imaju šansu osvojit treće mjesto. I naravno-Hrvatska! No to ispadanje smo već zaboravili i prebolili (barem ja jesam).I sad ću kratko predstaviti finaliste.

FRANCUSKA

Francuska je bila druga u skupini G iza Švicarske a ispred Južne Koreje i Toga i to sa 1 pobjedom i 2 nerješena rezultata s gol razlikom 3:1. A dalje su padali Španjolci,Brazilci i Portugalci!

1.kolo: Francuska-Švicarska 0:0
2.kolo: Francuska-Južna Koreja 1:1
3.kolo: Francuska-Togo 2:0

Igre u skupini im nisu bile nešto uvjerljive,ali su zasluženo prošli dalje iako je moglo biti jako čupavo po njih. Zinedine Zidane je djelovao umorno,nezainteresirano,nervozno i kao da im je samo smetao na terenu. A kasnije je pokazao tko je i što je! Nažalost,nakon SP-a veliki Zizu napušta nogomet.
Po nekima su se provukli,a po meni su ipak teško ali zasluženo prošli dalje. I osmina finala im je donijela raspoloženu i lepršavu Španjolsku. I ja sam bio među onima koji su mislili da će dalje proći Španjolci,ali su nas Zidane i društvo razuvjerili. Španjolska je po tko zna koji puta ispala nakon što nas je sve očarala lijepom igrom.

Osmina finala: Francuska-Španjolska 3:1

U četvrtfinalu su ih čekali aktualni svjetski prvaci Brazilci. Brazilci koji su nam ostali dužni stalno čekali kada će proigrat. No,nisu i zasluženo su ispali. Francuska je pobjedila aktualne prvake i ide dalje.

Četvrtfinale: Francuska-Brazil 1:0

U polufinalu ih je čekao Portugal. Moj favorit. Ekipa koja je u četvrtfinalu izbacila Engleze nakon izvođenja penala (opet Englezi ispali nakon penala!). Nadao sam se da će Portugal preskočii Francusku i plasirati se u finale. No, Francuska im nije dala i zasluženo je tamo gdje je-u finalu!

Polufinale: Francuska-Potugal 1:0


ITALIJA

Italije je igrala u grupi E i bila prva ispred Gane,Češke i SAD-a sa 2 pobjede i jednim nerješenim rezultatom i gol razlikom 5:1. Zaslužili su i prvo mjesto u skipini i prolaz dalje. Mi smo se nadali da ćemo mi biti taj protivnik u osmini finala,no tamo ih je dočekala Australija.

1.kolo: Italija-Gana 2:0
2.kolo: Italija-SAD 1:1
3.kolo: Italija-Češka 2:0

U osmini finala ih je čekala teška utakmica s Australijom koju su dobili u zadnjim sekundama utakmice kada je sudac dosudio nepostojeći penal za Italiju. Greška suca i Italija se provlači dalje. Svi su spominjali taj penal i prolaz Italije no tko može tvrditi da talijani nebi dali gol u produžetku?

Osmina finala: Italija-Australija 1:0

A u četvrtfinalu su ih čekali Ukrajinci. Debitanti na SP-u su ipak bili preslabi da bi ih ugrozili i napravili iznenađenje poput Hrvatske '98 u Francuskoj. Čista i uvjerljiva pobjeda talijana.

Četvrtfinale: Italija-Ukrajina 3:0

U plofinalu su nabasali na bahate njemce. Domačine SP-a koji su bili "negostoljubljivi". U osmini finala su izbacili jaku Argentinu nakon izvođenja penala i prepuni samopouzdanja čekali talijane. Naši se susjedi nisu željeli predati i u jednoj tvrdoj utakmici bili bolji akter i zasluženo pobijedili u produžetku i plasirali se u polufinale.

Polufinale: Italija-Njemačka 2:0

Finale: Francuska-Italija
Nedjelja 09.07.2006.
Mediteransko finale svjetskoga prvenstva. Obje momčadi su pokazali čvrstu igru u obrani koja je temelj njihovog uspjeha. Francuzi su primili samo 2 gola,a Talijani 1! I to autogol!

Ali prije toga u subotu nas čeka utakmica za treće mjesto: Portugal-Njemačka!



Analizirajte i vi ovo prvenstvo i uživajte u preostalim dvjema utakmicama. Ja vas sve srdačno pozdravljam i najavljujem još jedan brzinski posjet Opatiji u ponedjeljak. Ako je netko za cugu a nalazi se tamo ili u okolici neka se slobodno javi na mail pa ću poslat broj mobitela!

Živjeli!

Ponedjeljak,03 sata ujutro,buđenje. Vađenje krmelja iz očiju i proklinjanje televizora i kasnog lijeganja u krevet. Umivanje i kavica i točno u 03.45 kreću tri hrabra i odvažna Slavonca na put za Opatiju bajnu! Jura,Kec i ja! Iliti dva moja šogora i ja. Vani prohladno,kiša pada i idealno je za spavanje,a mi u Fiat Bravi. I tako mi putujemo a kiša nas prati.Gužve nema. Nema ni umora. Samo znatiželja i želja za skakanjem u more. Naravno,prvo posao a onda zadovoljstvo.

Kiša i dalje pada,u Gorskom Kotaru i magluština i onda izlazimo iz zadnjeg od (mislim) 16 tunela prije silaska s autoputa pred Rijekom i kao da smo u drugoj državi. Dočekalo nas sunce i toplina. U Opatiju stižemo uoko 9 sati ujutro. Stajemo i pitamo 2 bake (none) gdje je Ika i taj nesretni fax kojem opet nisam upamtio ime. One kažu samo pravo (a doduše,ni nema se kud drugdje!). Pronalazimo fax,parkiramo se i odlazimo s Jurom na prijavnicu. Dok on rješava formalnosti prijavka na prijemni ispit nas dva propala studenta idemo malo u obilazak fakuteltskog dvorišta i eto nas na krasnom mjestu. Odmah iza zgrade debela ladovina,ograda od cigli (štedili su na materijalu) i prekrasan pogled na more,Rijeku i otoke! U nama se odmah budi želja za ponovnim studiranjem ali ovaj puta ovdje! A okolo šetaju mladi študenti.Prekrasne djevojke oskudno odjevene i eto još jednog razloga da nas dva ostanemo ovdje s Juricom. Ako ništa drugo,onda ćemo ga morati redovno obilaziti da vidimo jel uči ili se zajebava,jel gladan,jel ima novaca itd itd...



Kada smo rješili sve što smo imali vraćamo se u Opatiju i krećemo malo u obilazak i traženje nekog sendviča da nahranimo naše gladne stomačiće navikle na redovnu i tešku hranu. Tulamo mi tako po Opatiji i čudimo se,sunce nas piči sve u 16 i Bobika uzviknu"Eno ga"! Pronašao ja neki kafić u kojem ima sendviča. Ulazimo,naručujemo cugu,hot-dog i dva topla sendviča. Dobivamo prljave i izgrebane čaše,nadrkanog gazdu i konobaricu koja neizgleda ni najmanje atraktivno sa ispalim tregerima od grudnjaka koja očito nema volje ni za živjeti a kamoli raditi. I kao šlag na tortu stižu hot-dog i dva topla sendviča i malo podgrijanim pecivima starim najmanje tjedan dana. Tvrdo,mrvi se,u sendviču salame u tragovima....... Ali nažalost nisam zapamtio ime kafića! Nikad više!! Bježimo bez traga dalje u obilazak.
A na onim štandovima gdje se prodaju suveniri i (uglavnom) nogometni dresovi neka nas baba ubi svojim dosadnim i nezanimljiv uvjeravanjima zašto bi trebali kupiti HR dres.I poziranje kraj upravo kupljene jahte braće Behin!



Sunce i dalje maže po nama dok mi šetamo ulicom slavnih i Obalnim Šetalištem franca Josefa I koje se proteže vjerovatno od tamo pa sve do Smedereva jer kud god bi pogledali piaslo bi isto:"Obalno šetalište Franca Josefa I" Pa jel stari prdonja morao baš sve okupirati? I kog se vraga nije šetao o Austrijskim planinama? Ne,on je morao doći u Opatiju i ostaviti svoj trag! Pretjerao je brate. A ovo na drugoj slici smo okarakterizirali kao njegovu umotvorinu. Po meni je to stari gad napravio sebi neku vrstu bazenčića u ladovini (kako ga sunce nebi opeklo).



Ali moram priznati da mu zavidim što je boravio ovdje tako davno dok nam obala nije bila unakažena betonom i ostalim popratnim sadržajima.
I odlazimo napokon mi i na kupanje.Ušli u vodu i primjetimo u daljini sive oblake i sivu zavjesu na brdima iznad Rijeke. U nadi da će nas zaobić nastavljamo s brčkanjem (jer nemamo snage za preplivat ni 10 metara),ali oblaci nam dolaze sve bliže i bliže.I bivaju sve tamniji i tamniji a vjetar sve jači i jači. I eto nam kiše. Izlazimo van i nadamo se brzom prestanku. No kao da čekamo Godota. Oblačimo se i odlazimo dalje. Treba se naći s jednim Slavoncem koji će Juri pomoći u prvim danima Faxa (ako upadne).I dok smo s njim tulali po Iki i Ičićima eto nam opet sunca. I grije! Pada dogovor da odemo na još jedno kupanje prije večere i polaska doma.I čim smo ušli u vodu eto još jačeg vjetra i prejakih valova za naša ispačena tijela. Kao da nam more želi reći:"Ajte vas tri smrdljiva Slavonca van!"

(objašnjenje slika: 1.Jura i ja, 2.Jura se igra s djecom, 3.Kec se vrti repom od sreće, 4.ja tugujem zbog nadolazečih oblaka)


(1.ja na kamenju, 2. Sječak je tužan i sam, 3. Kec na kamenju, 4.dok palme njišu grane)



Nevoli nas i točka! Nakon pola sata borbe s valovima odustajemo i odlazimo na večeru. Neki solidan restorančić po imenu Aquarium s ljubaznom konobaricom,prihvatljivim cijenama i Ančićem na velikom TV-u! Ništa spektakularno,ništa glamurozno,sasvim pristojno i solidno. Hrana fina,porcije taman! Lignje na žaru,krumpirići,mješana salata za mene,lignje na žaru,blitva s krumpirom i mjeašana salata za Keca,kotlet na žaru i krumpirići za Juricu + 3 soka=191 kuna. Nije skupo. Čak ni za nas navikle najest se velike porcije čevapa za 20 kuna. Zadovoljni se ustajemo od stola,plaćamo i odlazimo.
Javljamo se ženama i mamama i polazimo doma.

Opatija? Svidjela mi se. Lijep gradić,malo uzak ali lijep. Svakako valja doći. A ja ću se vratiti možda već idući tjedan. Zamjerke? Naravno da ih ima. Glavna zamjerka mi je na plaže. Mislim da su se mogli malo više potruditi i urediti plaže. Ali kako su uspjeli zboksati 22 hotela u tako mali gradić?!

Vrijeme polaska 18.30. Ja kao pravi navigator ubrzo griješim i eto nas u Rijeci umjesto iznad nje.Ali nas ljubazno osoblje jedne benzinske postaje upućuje na pravi put i uskoro smo na autoputu. A tamo jaki vjetar,pa malo magle u Gorskom Kotaru i glavna zanimacija brojanje tunela (mislim 16) od Rijeke do Karlovca.I upozorenje da se drži razmak među vozlima. I dražli smo ga!



Sa samo jednim zaustavljanjem u boxu (trebalo je kupit soka i keksa,olakšat mjehure i isprduckat se) i stižemo doma u 23.30. Čeka nas večera na stolu i palačinke za desert.Kupanje i ajmo na spavanje. I onda onaj prokleti alarm na mobitelu budi Anu i moju umornu malenkost točno u pola 6. Valja poći na posao. Umoran kao pas,bez volje za životom odlazim ja raditi. Izdržim do gableca i zamolim šefa da me pusti doma. U 10 sati dolazi Kec po mene. A on danas ide u drugu.Nebi mu bio u koži jer se nakon tjedan dana opet pojavilo sunce i u Slavoniji. A Jurica je jutros išao u nadnicu.U šumariju.O njemu još nemamo nikakvu informaciju.



Ako sam nešto izostavio,nemojte zamjerit a Jura i Kec neka me nadopune. Sve u svemu bilo nam je dobro. Jako dobro!

Veliki pozdrav svima u uživajte u polufinalu SP-a između Njemačke i Italije jer ja neću i nemogu. Gledat ću i tugovat što će jedna od ove dvije reprezentacije igrat finale.
A sutra Francuska-Portugal. Bolje da ih oboje puste u finale. Ajmo Portugal!!!!

I odgovor štakoru na pitanje o Kecu i Englezima: -He he,da ljut,bjesan je bio!

P.S. Da,zaboravio sam,u ponedjeljak Jurica opet mora u Opatiju na prijemni ispit,a ovaj puta ćemo ga voziti Ana i ja! He he,a mislio sam da ove godine neću vidjet mora...